I Kž-519/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 519/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. S. i dr., zbog kaznenih djela iz 337. st. 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. D. S. i opt. Ž. K. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu 20. studenog 2007. godine, br. K-33/04-77, u sjednici održanoj dana 26. siječnja 2010. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

r i j e š i o j e :

I U povodu žalbi državnog odvjetnika, opt. D. S. i opt. Ž. K., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Uslijed odluke pod točkom I, žalbe državnog odvjetnika, opt. D. S. i opt. Ž. K. postale su bespredmetne.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima opt. D. S. i opt. Ž. K. što su počinili svaki po dva kaznena djela i to kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. Kaznenog zakona, za koje kazneno djelo je temeljem istih zakonskih propisa svakom optuženiku utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i kazneno djelo iz čl. 287 Kaznenog zakona, za koje kazneno djelo je temeljem istih zakonskih propisa svakom optuženiku utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, nakon čega je svaki od optuženika uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c/ Kaznenog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jedan mjesec.

Prema oba optuženika temeljem čl. 77. Kaznenog zakona primijenjena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti koja se odnosi na raspolaganje imovinom i to u trajanju od dvije godine.

Oštećena Republike Hrvatska sa svojim imovinskopravnim zahtjevom je temeljem čl. 132. Zakona o kaznenom postupku upućena u parnicu, a u odnosu na troškove iz ovog dijela

I Kž 519/08-3

presude optuženici su temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku oslobođeni dužnosti plaćanja istih.

Istom presudom opt. D. S. i opt. Ž. K. oslobođeni su optužbe i to D. S. da bi sam počinio kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, opisano u točki 1. izreke oslobađajućeg dijela presude, a D. S. i Ž. K. zajedno da bi počinili kazneno djelo opisano u točki 2. izreke oslobađajućeg dijela, označeno kao kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. Kaznenog zakona, te kazneno djelo opisano u točki 3. izreke oslobađajućeg dijela presude, označeno za optuženog S. kao kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, a za opt. K. i kao kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. Kaznenog zakona (u dijelu kome bi pribavljao imovinsku korist za sebe) i kao kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona (u dijelu u kome bi pribavljao imovinsku korist za drugoga).

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik, opt. D. S. i opt. Ž. K..

Državni odvjetnik se žali u odnosu na oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda u tome dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Opt. D. S. u žalbi u odnosu na osuđujući dio presude podnesenoj po branitelju mr. sc. M. R. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja žalbena osnova bi proizlazila i iz osobno podnesene žalbe po ovom optuženiku, te zbog povrede kaznenog zakona. Predlaže u odnosu na osuđujući dio presude da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Opt. Ž. K. žali se po braniteljici L. B., odvjetnici iz V.. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na njega preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da se mu se izrekne blaža kazna na koju bi bila primijenjena uvjetna osuda.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. D. S., predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi oslobađajući dio presude.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalbe državnog odvjetnika, opt. D. S. i opt. Ž. K. su bespredmetne.

U povodu podnesenih žalbi, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, utvrdio je da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 8. i 11. Zakona o kaznenom postupku time što presuda navodi obrane optuženika, a optuženici na raspravi na kojoj je donesena presuda uopće nisu ispitani, iako su kao oni koji su porekli optužbu trebali biti ispitani na kraju dokaznog postupka, te što je

I Kž 519/08-3

izreka pobijane presude dijelom proturječna sama sebi, a dijelom nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se pobijanu presudu povodom podnesenih žalbi nije moglo ispitati.

Prvenstveno valja istaći da pobijana presuda sadrži u obrazloženju navode obrana optuženih, koje obrane nisu sastavni dio zapisnika glavne rasprave na kojoj je donesena pobijana presuda, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku. Naime, glavna rasprava na kojoj je donesena pobijana presuda započela je 27. rujna 2007. godine uz utvrđenje da „počinje iz početka“ (list 2025 spisa) te su oba optuženika nakon pročitane izmijenjene optužnice očitovali se o njoj na način da su naveli da se ne smatraju krivima, nakon čega je sud prešao na izvođenje dokaza. Rasprava je prekinuta i zatim nastavljena 14. studenog 2007. godine (list 2033 spisa) izvođenjem dokaza. Nakon izmjene optužnog akta u odnosu na točku 4. iz optužnice prvostupanjski sud ispravno ponovo poziva optuženike na očitovanje o krivnji u odnosu na tu točku te oni navode da „ostaju kod svojih ranijih stavova u odnosu na tu točku da se ne smatraju krivima“. Nakon toga nastavljeno je sa dokaznim postupkom – ispitivanjem vještaka. Kada je utvrđeno da nema novih dokaznih prijedloga sud utvrđuje da je dokazni postupak dovršen i prelazi na govore stranaka, bez da uopće pristupa ispitivanju optuženika. Takvom radnjom na glavnoj raspravi sud nije poštovao odredbu da je optuženike koji su se očitovali da se ne smatraju krivima, bez da oni zahtijevaju da budu ranije ispitivanje, dužan ispitati na kraju dokaznog, čime je počinjena povreda odredbe čl. 367. st. 1. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku, koja povreda je u smislu čl. 388. st. 2. Zakona o kaznenom postupku imala odraza na osuđujući dio pobijane presude.

Istovremeno sud u pisanom obrazloženju presude citira obrane optuženika koje nisu sastavni dio zapisnika glavne rasprave na kojoj je donesena pobijana presuda i bile su iznošene u ranijem tijeku kaznenog postupka, dakle prije rasprave na kojoj je donesena pobijana presuda, pa time i prije kraja dokaznog postupka, i svoja utvrđenja temelji na takvim obranama. Time je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku u odnosu na čitavu presudu tako što u obrazloženju presude postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju zapisnika glavne rasprave na kojoj je donesena presuda i samih tih zapisnika, koji iskaze obrana optuženika uopće ne sadrže.

Također, u odnosu na kazneno djelo označeno u osuđujućem dijelu pobijane presude točkom 4., a kojim kaznenim djelom je prvostupanjski sud utvrdio da su D. S. i Ž. K. opisanim postupanjem ostvarili obilježje kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona

i proračuna jedinica

pribavivši korist za TD „K.-t.“ na štetu proračuna Republike Hrvatske lokalne samouprave u iznosu precizno izraženom u izreci pobijane presude postoji proturječnost kako unutar same izreke tako i obrazloženja.

U odnosu na u optužnici opisano postupanje optuženika Republika Hrvatska je kao oštećenik svojim podneskom od 29. svibnja 2007. godine (list 1951 spisa) prema optuženicima postavila imovinskopravni zahtjev.

Prvostupanjski sud iako u izreci u točki 4. izreke pobijane presude izrijekom utvrđuje da su optuženici oštetili proračuna Republike Hrvatske i proračun jedinica lokalne samouprave u precizno izraženim iznosima u odnosu na svaki od oštećenih subjekata, ne dosuđuje imovinskopravni zahtjev Republici Hrvatskoj u utvrđenom u izreci presude iznosu,

I Kž 519/08-3

već Republiku Hrvatsku sa zahtjevom upućuje u parnicu, obrazlažući to tvrdnjom da sud u odnosu na postavljeni zahtjev „nema dovoljno pouzdanih podatka za presuđenje“.

Time je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč 11. Zakona o kaznenom postupku time što je izreka presude proturječna sama sebi (utvrđenje iznosa štete i upućivanje oštećene Republike Hrvatske u parnicu) te je istovremeno ostvareno i proturječje kako unutar samog obrazloženja tako i obrazloženja i izreke pobijane presude. Naime, sud u odnosu na krivnju precizno utvrđuje iznose pribavljene imovinske koristi točno određujući na čiju štetu i kome iznosu je ona ostvarena, da bi nastavno obrazlagao kako u odnosu na iznos štete „nema dovoljno pouzdanih podataka za presuđenje“.

Prema tome kako se zbog utvrđenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje je drugostupanjski sud u smislu odredbi čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku dužan paziti po službenoj dužnosti, pobijana presuda nije mogla ispitati, to je istu valjalo ukinuti, a podnesene žalbe državnog odvjetnika kao i žalbe optuženih D. S. i Ž. K. postale su bespredmetne.

U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno tako i obranu optuženika, te zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranom optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti. Pri tome u odnosu na kaznena djela za koja je donesena oslobađajuća presuda prvostupanjski sud će posebnu pažnju posvetiti analizi i kritičkoj ocijeni obrana optuženika u dijelu kada govore o prijeboju međusobnih dugova njih i TD na čiju štetu su prema navodima optužbe postupali, koje obrane je za sada prihvatio nekritički prihvatio iako se navode tek kao hipotetička mogućnost, bez da imaju stvarnu podlogu u financijskim dokumentima u kojima u trenutku poduzimanja određenih radnji na koje se dokument odnosi trebala bi biti naznačena i okolnost radi li se o prijeboju u odnosu na neku tražbinu. U protivnom, ovakva tražbina ostala bi egzistentna i dalje, a tvrdnja o prijeboju za sada bi se ukazivala samo kao pokušaj otklanjanja kaznene dogovornosti. Kako se u ovom segmentu radi o potrebi utvrđivanja činjenica i to na temelju obrana optuženika i svih ostalih izvedenih dokaza, isto valja vrijednosno ocijeniti i zatim donijeti svoj stav o pravu, a ne ovu dvojbu riješiti na način kako je to prvostupanjski sud pokušao obrazložiti na listu 23. pobijane presude u smislu čl. odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o kaznenom postupku.

Iz svega izloženog, na temelju čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. siječnja 2010. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v. r.

Ranko Marijan, v.r.