Revr-1477/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1477/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. S. iz P., zastupane po punomoćniku T. F., odvjetniku iz O., protiv tuženika B. d.d. proizvodnja i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda iz V., radi utvrđenja djelomične ništetnosti sporazuma i isplate otpremnine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-1481/14-4 od 28. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-520/13-13 od 28. svibnja 2014., u sjednici održanoj 1. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom:

- u stavku I. izreke, potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev:

- na utvrđenje da je djelomično ništav Sporazum o uređenju radno-pravnog statusa bivših radnika B. d.d. sklopljen 18. svibnja 2007. između tužiteljice zastupane po Udruženju radnika B. iz V., P. M., odvjetnika iz V., M. B., odvjetnika iz V. i Đ. P., odvjetnika iz V., kao pravnih zastupnika Udruženja i radnika s jedne strane i tuženika B. d.d. proizvodnja i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda iz V., s druge strane, i to u toč. 2. st. 6., a prema kojoj radno neangažirani radnici, uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje i priznanje staža, prihvaćaju kao cjelovitu isplatu svih njihovih potraživanja i zadovoljenje prava od bivšeg poslodavca te time priznaju da su tom isplatom i priznanjem radnog staža u cijelosti namireni za otpremnine, neisplaćene plaće sa kamatom i odriču daljnjih potraživanja po tim osnovama, u toč. 3. st. 2. a prema kojoj radno neangažirani radnici koji su pokrenuli sudske postupke radi utvrđenja i priznanja radnog staža, te naplate svojih potraživanja po tom osnovu se obvezuju povući podnesene tužbe, ovršne ili druge prijedloge za naplatu svojih potraživanja i odriču se tužbenih zahtjeva, ovrha i slično, u toč. 4. u dijelu teksta kojim se obvezuju nakon potpisa ovog sporazuma, a najkasnije u roku od 8 dana povući sve tužbe, ovršne ili druge prijedloge za naplatu i u ime svojih opunomoćitelja odreći se tužbenih zahtjeva i pokretanja bilo kakvih drugih postupaka radi utvrđenja prava ili naplate potraživanja iz tog sporazuma,

- na obvezivanje tuženika isplatiti tužiteljici 24.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od utuženja do isplate, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka.

Ujedno tužiteljici je naloženo isplatiti tuženiku 295,00 kn na ime parničnog troška,

- u stavku II. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Navodi da pitanja naznačena u reviziji drži važnima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), koji se Zakon u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13) u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu - te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U konkretnom slučaju revidentica je u reviziji naznačila ukupno pet pravnih pitanja.

Međutim, revidentica nije (a to je ovdje odlučno) navela određene razloge zbog kojih smatra da su ta pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Konkretno, revidentica u reviziji navodi da su navedena pitanja od izrazite važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da „u sudskoj praksi Vrhovnog suda nikada nije zabilježen ovakav slučaj, odnosno ovakvo rješavanje pitanja koja su usko povezana s radnim statusom radnika kod određenog poslodavca“.

Iz takvih navoda revidentice moglo bi se razabrati da smatra kako su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz razloga primjerice navedenih u čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a (jer da je riječ o pitanjima o kojima revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a da o tim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova), odnosno u čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP-a (jer da je o tim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem).

Međutim, ovako općenito (paušalno) navedeni (ničime konkretizirani) razlozi zbog kojih bi se (prema revidentici) pitanja postavljena u reviziji trebala u konkretnom predmetu smatrati važnima u smislu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. ZPP-a nisu dovoljni za dopuštenost revizije: zbog njihove nedovoljne određenosti (općenitosti) revizijski sud nije u mogućnosti na njih dati konkretan a ujedno i načelan odgovor - koji bi bio važan u smislu odredaba ZPP-a za ocjenu je li ispunjena pretpostavka dopuštenosti revizije.

Naime, da bi ti razlozi bili dovoljno određeni, u prvom slučaju bilo bi potrebno u reviziji konkretno navesti sudske odluke, drugostupanjske sudove koji su donijeli te odluke i priložiti primjerke tih odluka, odnosno navesti gdje su objavljene, dok bi u drugom slučaju bilo potrebno pozvati se na konkretne odluke, odnosno shvaćanja zauzeta na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske - što je u konkretnom slučaju izostalo. Također, revidentica nije izložila niti neke druge razloge (izvan spomenutih egzemplifikativno navedenih slučajeva iz čl. 382. st. 2. ZPP-a) kojima bi argumentirala zašto bi ta pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom izloženog, kako ovdje nisu ispunjene pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost podnesene revizije, valjalo je (na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a) odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

Zagreb, 1. ožujka 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.