I Kž-507/1993 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-507/1993

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Horvatinović mr. Ružice kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Primorac Vladimira Frančula mr. Rudolfa i Mikor Milivoja kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak Bosanac Zlate kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. D.J. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 12. ožujka 1993. br K-103/92, u sjednici održanoj 14. travnja 1994., saslušavši zamjenika dražavnog odvjetnika Republike Hrvatske T.V.

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružnog suda u Bjelovaru oglašen je krivim opt. D.J. zbog kaznenog djela iz čl. 41. st. 1. KZRH u svezi s čl. 19. st. 1. OKZRH (čl. 40. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH), te mu je izrečena uvjetna osuda s utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te rokom kušnje od 2 godine. Optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera iz čl. 65. st. 3. OKZRH (čl. 60. st. 3. OKZRH) obaveznog liječenja alkoholičara na slobodi, uz daljnji uvjet da će se u slučaju njegova nepristupanja liječenju, uvjetna osuda opozvati.

Presudu pobija žalbom državni odvjetnik iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog staja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kazna zatvora.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži i pobijana presuda ukine, te predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno preinači u smislu žalbenog prijedloga državnog odvjetnika.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik u svojoj žalbenoj tvrdnji da je umišljaj optuženika bio upravljen na lišavanje života oštećenika, a što navodno treba zaključiti ponajprije zbog činjenice da je prvi zamah nožem završio samo površinskom reznom ranom, ali neovisno o volji optuženika, jer je svjedok V., hvatanjem i odguravanjem optuženika spriječio teže ozljeđivanje oštećenika. Ostali nasrtaji optuženika nožem u pravcu oštećenika, a u trenutku kada je bio čak dva puta udaren pivskom bocom, ukazuju na njegovo daljnje umišljajno postupanje sa istom namjerom.

Suprotno izloženim žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, sve činjenice odlučne za pravilno pravno označavanje ovog kaznenog djela su po sudu prvog stupnja potpuno i pravilno utvrđene. Kod toga je taj sud svoje izvore saznanja cijenio u njihovoj ukupnosti, imajući pri tom posebno u vidu iskaz svjedoka V., samog oštećenika, svj. S.I., kao i svj. G.F., na temelju kojih je utvrdio da nikakvog sukoba, niti verbalne provokacije prethodno od strane oštećenika nije bilo, a cijenio je i mišljenje neuropsihijatrijskog vještaka Ž. dr. D. (list br 45 spisa alinea 3) prema kojem se optuženik u vrijeme događaja nalazio u teško pijanom stanju uslijed kojeg je kod njega postojao poremećaj perceptivnih događanja (optuženik tvrdi da su oštećenik, kao i svjedoci koji su se nalazili ispred prodavaonice, ogovarali njegovu punicu). Stoga i neuropsihijatrijski vještak zaključuje, a koji zaključak prihvaća i sud prvog stupnja da je opisano ponašanje optuženika, i to ono prvo zamahivanje nožem, kao i daljnji nasrtaji optuženika nožem u pravcu oštećenika, predstavljali u stvari nespretne, nekontrolirane i nekoordinirane pokrete teško pijane osobe, od kojih se oštećenik ( i bez pomoći drugih osoba) u svakom trenutku mogao obraniti, što je i učinio udarivši optuženika dva puta pivskom bocom po glavi, da bi ga na kraju udario i kantom za mlijeko (zapremnine 10 litara), kako to proizlazi iz iskaza optuženika, svjedoka, te priložene fotodokumentacije. Uslijed zadobivenih povreda glave optuženik je 10 dana proveo na bolničkom liječenju, ali zbog stanja teške alkoholiziranosti nije se mogao dijagnosticirati mogući potres mozga.

Sve utvrđene značajke optuženikove ličnosti, cijenjene prije svega kroz utvrđene aberacije ličnosti na psihičkom planu, a posebno okolnost da je optuženik dugogodišnji ovisnik o alkoholu (dva puta je liječen u Psihijatrijskoj bolnici u Popovači, gdje je zaprimljen u delirantnom stanju sa slušnim i vidnim halucinacijama), njegovo teško pijano stanje u vrijeme počinjenja djela sa znakovima suženja svijesti, te poremećajem perceptivnih doživljavanja okolnih zbivanja, kao i utvrđene psihopatske crte ličnosti, upućuju na zaključak da je njegova je uračnuljivost bila bitno smanjena, koju je okolnost sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio prihvaćanjem nalaza i mišljenja navedenog neuropsihijatrijskog vještaka.

Stoga i okolnosti, uvodno naznačene, na koje se državni odvjetnik poziva u svojoj žalbi i zbog kojih smatra da je optuženikov umišljaj išao na lišavanje života optuženika, nisu, kraj potpune i pravilne ocjene optuženikove ličnosti po sudu prvog stupnja odlučne za procjenu stvarnog odnosa optuženika prema djelu, kada je u cjelini gledano ponašanje optuženika bilo uvjetovano njegovim pogrešnim doživljavanjem zbivanja ispred prodavaonice, nakon čega on nekontrolirano i nespretno prilazi oštećeniku te nekoordiniranim kretnjama teško pijane osobe nasrće na tijelesni integritet oštećenika, pristajući pritom da oštećenika i teško tjelesno povrijedi.

Ocjenjujući oputuženikov subjektivni odnos prema djelu, potrebno je naglasiti da je optuženik prišao s leđa oštećeniku u trenutku kada ovaj nije očekivao nikakav napad, vadi nož i zamahuje njime u pravcu grudnog koša oštećenika. Njegova svijest, u tom trenutku, obuhvaćala je i saznanje o mogućnosti zadavanja teške tjelesne povrede na koju je on i pristao, pa je u odnosu na zabranjenu posljedicu optuženik postupao s eventualnim umišljajem.

Djelo je ostalo u pokušaju zbog teško pijanog stanja optuženika koji nije bio u mogućnosti da ozbiljnije ugrozi tjelesni integritet oštećenika, ali i zbog činjenica što je svjedok V. odgurnuo ruku optuženika u kojoj se nalazio nož.

Nije stoga osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Neosnovano se žali državni odvjentik i zbog odluke o kazni.

Protivno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika o potrebi izricanja kazne zatvora bez primjene instituta uvjetne osude, sud prvog stupnja je kod optuženika kao olakotno ocijenio da je djelo ostalo u pokušaju, te da je pri njegovom izvršenju optuženik bio bitno smanjeno uračunljiv, kao i da ranije nije osuđivan zbog ove vrste kaznenih djela, dok otegotne okolnosti nisu nađene.

Sve naprijed izloženo, kao i procjena neuropsihijatrijskog vještaka o daljnjem propadanju optuženikove ličnosti u pravcu nastajanja psiho-organskog sindroma, a posebno izostanak bilo kakvih štetnih posljedica po zdravlje oštećenika, ukazuje da će se i samom prijetnjom kaznom, a bez njena izricanja, u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela, tim više što mu je uz uvjetnu osudu izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja alkoholičara na slobodi, kojoj, ukoliko se ne podvrgne, opozvat će se ta uvjetna osuda.

Slijedom izloženog, o žalbi državnog odvjetika presuđeno je temeljem čl. 374. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 14. travnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)