I Kž-652/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-652/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. Č. zbog kaz. djela iz čl. 337. st. 4. i dr. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 30. kolovoza 2000. godine broj K-8/00, u sjednici održanoj 21. prosinca 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. G. Č. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, opt. G. Č. je proglašen krivim zbog kaz. djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ, opisanog pod toč. 1., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, te kaznenih djela neovlaštene uporabe iz čl. 346. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, i krivotvorenje službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, opisanih pod toč. 2. izreke, pa je za sva ta djela u stjecaju, na temelju čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. c. KZ, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a obvezan je i na naknadu štete HP-Središte pošta B., kako je to pobliže određeno u tom dijelu izreke presude. Protiv te presude, samo u odnosu na djelo opisano pod toč. 1., podnio je žalbu optuženik, po branitelju D. Đ., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, kako to stoji u uvodu žalbe, a zapravo se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, kako to proizlazi iz njena obrazloženja, i predložio da se pobijanu presudu u odnosu na djelo pod toč. 1. preinači u pravnoj oznaci djela i njega proglasi krivim za kazneno djelo neovlaštene uporabe, te da bude osuđen na blažu kaznu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

Kako je to gore već navedeno, žalitelj je uvodno istakao i žalbene osnove bitne postupovne povrede i povrede kaznenog zakona, ali nije naveo niti obrazložio o kojim bi se to povredama radilo, a ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, ovaj sud nije našao povreda zakona na čije postojanje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti.

Jednako tako, žalitelj ne obrazlaže zbog čega bi to činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, koje to činjenice i okolnosti nisu raspravljene i utvrđene i koji to dokazi nisu izvedeni, a trebalo je, niti se u žalbi predlažu bilo koji daljnji dokazi, već isključivo prigovara činjeničnom utvrđenju prvostupanjskog suda da je kod kriminalne djelatnosti opisane pod toč. 1. izreke optuženikova namjera bila pribavljanje imovinske koristi, odnosno prisvajanje novčanih sredstava, jer da "sama objektivna činjenica nevraćanja novca ne znači i njegovu namjeru da ga zadrži za sebe".

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud, na temelju provedenog postupka, pravilnom analizom i pravilnom i savjesnom ocjenom obrane optuženika i svih izvedenih dokaza, pouzdano utvrdio sve odlučne činjenice i ispravno zaključio da je optuženik, pored kaznenih djela neovlaštene uporabe iz čl. 346. KZ i krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ, opisanih pod toč. 2. izreke, počinio i kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ, opisano po toč. 1.

Naime, nema govora o tome da bi se i u pogledu kriminalne djelatnosti optuženika opisane pod toč. 1. izreke pobijane presude radilo "samo" o uporabi "posluzi" inkriminiranih iznosa, odnosno, ukupno iznosa od 241.137,05 kn, koji nije sporan, već taj iznos on jest prisvojio i tako protupravno pribavio znatnu imovinsku korist. On je kriminalnim manipulacijama podizao novčana sredstva sa žiro-računa banaka i Mirovinskog fonda i taj novac trošio i potrošio na provode. Sam kaže da je "počeo sa konzumiranjem alkohola" i da je "razbio nekoliko automobila". On nije imao sredstava ni da bi vratio iznose obuhvaćene djelom neovlaštene uporabe, već to čini na način da krivotvori potrebitu dokumentaciju i podiže sredstva sa računa druge pravne osobe, što je sve, konačno, bilo na štetu njegove radne organizacije Hrvatske pošte - Središte pošta B., koja je na taj način oštećena za iznos od 241.139,30 kn. Taj iznos optuženik objektivno nije u mogućnosti da naknadi iz svoje imovine.

Stoga, gledajući cjelokupnu inkriminiranu djelatnost optuženika, bilo bi krajnje naivno prihvatiti točnima žalbene navode kako on "nije imao namjeru prisvajanja novčanih sredstava", da "i preostali iznos nije imao namjeru zadržati za sebe, već je u tome bio spriječen iz objektivnih razloga". Pa, nakon što je otkriveno njegovo kriminalno postupanje, on je samo spriječen da sa takvom djelatnošću nastavi i dakako povećava visinu štete.

Konačno, pobijana presuda sadrži valjane i dostatne razloge za sve odlučne činjenice i zaključke prvostupanjskog suda, pa ih kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

Stoga je neosnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalba nije osnovana ni zbog odluke o kazni.

Prvostupanjski je sud ispravno utvrdio sve okolnosti koje su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne optuženiku, čemu ni žalitelj ne prigovara, pa imajući u vidu značaj olakotnih i otegotnih okolnosti, treba zaključiti da ih je prvostupanjski sud i pravilno vrednovao kada je optuženiku utvrdio odnosne pojedinačne kazne i osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Za tu kaznu se nikako ne može reći da je prestroga, već u svemu primjerena, ali i potrebna za ostvarenje svrhe kažnjavanja predviđene u čl. 50. u svezi sa čl. 6. KZ.

Iz izloženih razloga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 21. prosinca 2000. godine.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.