I Kž-169/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 169/11-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božičević Grbić, Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. R. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr. ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04 i 71/06 – u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 14. listopada 2010. br. K-2/10, u sjednici održanoj dana 14. ožujka 2013.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbi optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da su optuženici, radnjama za koje su po sudu prvog stupnja oglašeni krivima, počinili kaznena djela i to: opt. A. R., opt. S. K., opt. T. M., opt. I. M., opt. D. S. i opt. M. P., svaki produljeno kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11 i 144/12 – u daljnjem tekstu: KZ/11), opt. D. S., kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. i čl. 38. KZ/11, a opt. D. S. i opt. G. G., svaki kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod I., kao i djelomičnim prihvaćanjem žalbi svih optuženika, preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kaznenim sankcijama tako da se optuženici, za kaznena djela pravno označena u toč. I. izreke ove presude, osuđuju i to:

- opt. A. R., temeljem čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, u koju mu se, temeljem čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 16. listopada 2009. do 14. listopada 2010.,

I Kž 169/11-6

- opt. S. K., temeljem čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine,

- opt. T. M., temeljem čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci,

- opt. D. S., temeljem čl. 190. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci koja mu se, temeljem čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11, zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada što iznosi 360 sati rada koji je dužan izvršiti u roku određenom po nadležnom tijelu za probaciju, te se ujedno određuje da će se po sudu prvog stupnja primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi izvan zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja rada za opće dobro, odnosno do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Ako taj optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro ili se bez opravdanog razloga ne podvrgne liječenju od ovisnosti, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu,

- opt. I. M., temeljem čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine koja mu se, temeljem čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11, zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada što iznosi 720 sati rada koji je dužan izvršiti u roku određenom po nadležnom tijelu za probaciju, te se ujedno određuje da će se po sudu prvog stupnja primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi izvan zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja rada za opće dobro, odnosno do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Ako taj optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro ili se bez opravdanog razloga ne podvrgne liječenju od ovisnosti, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu,

- opt. G. G., temeljem čl. 190. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. i 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci koja mu se, temeljem čl. 55. st. 1. i 2. na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva

KZ/11, zamjenjuje radom za opće dobro

sata rada što iznosi 360 sati rada koji je dužan izvršiti u roku određenom po nadležnom tijelu za probaciju.

Ako taj optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu,

- opt. D. S., temeljem čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja mu se, temeljem čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada što iznosi 720 sati rada koji je dužan izvršiti u roku određenom po nadležnom tijelu za probaciju.

I Kž 169/11-6

Ako taj optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu,

- opt. D. S., temeljem čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. i čl. 38. KZ/11, uz primjenu čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca koja mu se, temeljem čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada što iznosi 240 sati rada koji je dužan izvršiti u roku određenom po nadležnom tijelu za probaciju, te se ujedno određuje da će se po sudu prvog stupnja primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi izvan zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja rada za opće dobro, odnosno do prestanka izvršavanja kazne zatvora.

Ako taj optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro ili se bez opravdanog razloga ne podvrgne liječenju od ovisnosti, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu,

- opt. M. P., temeljem čl. 190. st. 2. u vezi čl. 52. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu se, na temelju čl. 56. st. 1. KZ/11 izriče uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako on u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

III. U povodu žalbi opt. S. K., opt. T. M., opt. D. S., opt. I. M., opt. G. G., opt. D. S. i opt. D. S., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se po sudu prvog stupnja primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – mobilnih aparata s pripadajućim SIM karticama pobliže navedenih u

.

izreci prvostupanjske presude, u odnosu na navedene optuženike – ukida

IV. U ostalom dijelu, žalbe optuženika odbijaju se kao neosnovane i, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

V. Oslobađajući dio prvostupanjske presude, kao i osuđujući dio u odnosu na opt. S. K., ostaje neizmijenjen.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašeni su krivima i to: opt. A. R., pod toč. I. izreke pobijane presude, opt. S. K., pod toč. II. izreke, opt. T. M., pod toč. III., IV. i V. izreke, opt. I. M., pod toč. V. i VI. izreke, opt. D. S., pod toč. VIII. izreke i opt. M. P., pod toč. XI. izreke, svaki za produljeno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. u vezi čl. 61. KZ/97, pa je opt. A. R. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i jedanaest mjeseci, uz uračunavanje vremena provedenog u pritvoru, opt. S. K. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, opt. T. M. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca, opt. I. M. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, a opt. D. S. i opt. M. P. svaki na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Opt. D. S. i opt. G. G. su, pod toč. IV. i VII. izreke prvostupanjske presude, oglašeni krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97 pa im je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, svakom izrečena kazna zatvora u trajanju od po dvije godine, dok je opt.

I Kž 169/11-6

D. S., pod toč. X. izreke, oglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. u vezi čl. 61. i čl. 38. KZ/97 te je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Pod toč. IX. izreke prvostupanjske presude, oglašen je krivim opt. S. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. u vezi čl. 61. KZ/97 pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i, temeljem čl. 67. KZ/97, primijenjena uvjetna osuda tako da izrečena kazna neće biti izvršena ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 76. KZ/97, prema opt. D. S., opt. I. M. i opt. D. S. primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Temeljem čl. 80. u vezi čl. 173. st. 7. KZ/97, prema opt. S. K., opt. T. M., opt. D. S., opt. I. M., opt. G. G., opt. D. S., opt. S. K. i opt. D. S. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta pobliže navedenih u izreci te presude, koji će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.

Temeljem čl. 82. KZ/97, od optuženika je oduzeta imovinska korist stečena kaznenim djelom i to: od opt. A. R. u iznosu od 25.000,00 kuna, od opt. S. K. u iznosu od 7.500,00 kuna, od opt. T. M. u iznosu od 6.000,00 kuna, od opt. I. M. u iznosu od 5.000,00 kuna, od opt. D. S. u iznosu od 600,00 kuna i od opt. M. P. u iznosu od 1.000,00 kuna.

Temeljem čl. 120. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP/97), o troškovima kaznenog postupka odlučit će se naknadno posebnim rješenjem.

Istovremeno, temeljem čl. 354. toč. 1. ZKP/97, opt. D. S. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/97, a troškovi kaznenog postupka u odnosu na to kazneno djelo pali su na teret proračunskih sredstava, sukladno čl. 123. st. 1. ZKP/97.

Protiv osuđujućeg dijela presude žale se svi optuženici, osim opt. S. K. u odnosu na kojeg je nastupila tzv. relativna pravomoćnost presude. Protiv oslobađajućeg dijela presude također nema žalbe.

Opt. A. R. podnosi zasebne žalbe po svojim braniteljima H. K., odvjetniku iz O. i M. U., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i taj optuženik oslobodi od optužbe, odnosno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Odvjetnik M. U. je zatražio da bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. S. K. se žali po svom branitelju D. O., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenopravnim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. T. M. se žali po svom branitelju D. A., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog

I Kž 169/11-6

činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. D. S. se žali po svom branitelju M. M., odvjetniku iz O., koji je odlukom Hrvatske odvjetničke komore određen privremenim zamjenikom odvjetnice A. J. iz O., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.

Opt. I. M. se žali po svom branitelju M. Š., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinači i optuženiku izrekne blaža kazna. Ujedno je zatraženo da se branitelj optuženika izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. G. G. se žali po svom branitelju B. K., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je zatraženo da se branitelj optuženika obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. D. S. se žali po svom branitelju M. P., odvjetniku iz N., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinači "u smislu žalbenih navoda". Žalbi je priložena preslika osobne iskaznice optuženika.

Opt. D. S. se žali po svom branitelju M. V., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. M. P. se žali po svom branitelju D. M., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, odnosno da mu se izrekne blaža kazna zatvora, a podredno da se ta presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je zatraženo branitelja optuženika obavijestiti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP/97, dostavljen Glavnom državom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje i vraćen je s prijedlogom da se žalbe optuženika kao neosnovane odbiju, a prvostupanjska presuda u cijelosti potvrdi.

Uredno obaviješteni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske te branitelj opt. A. R., odvjetnik M. U., branitelj opt. G. G., odvjetnik B. K., branitelj opt. M. P., odvjetnik D. M. te branitelj opt. I. M., odvjetnik M. Š., nisu pristupili na sjednicu

I Kž 169/11-6

drugostupanjskog vijeća pa je ista održana u njihovoj nenazočnosti, sukladno čl. 374. st. 4. ZKP/97.

Žalbe optuženika su djelomično osnovane.

Suprotno tvrdnjama žalbi optuženika, nisu ostvarene istaknute apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Nije u pravu opt. A. R. kada nalazi da je izmjenom činjeničnog opisa kaznenog djela ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP/97. Preciziranjem vremena izvršenja djela te naznakom količine i cijene predmetne droge, optužba nije prekoračena, već je činjenični opis kaznenog djela usklađen s rezultatima dokaznog postupka u korist optuženika.

Isto tako, sud prvog stupnja je u potpunosti riješio predmet optužbe u odnosu na opt. S. K. zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 7. ZKP/97. Prema navodima optužnice i izreke prvostupanjske presude, ovaj optuženik je kazneno djelo ostvario nabavkom ukupno 800,00 grama opojne droge marihuane i 100,00 grama opojne droge amfetamina radi daljnje prodaje, pri čemu pojedine radnje prodaje naznačene u izreci ne moraju nužno obuhvaćati ukupno nabavljenu količinu. Kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97, (sada čl. 190. st. 2. KZ/11) sastoji se od više modaliteta tj. radnji izvršenja djela, a svakom od njih djelo se ostvaruje u cijelosti. Stoga žalitelj pogrešno tumači sadržaj izreke, a tvrdnjom da pravni opis kaznenog djela ne sadrži sve naznačene modalitete, žali se, ustvari, na vlastitu štetu.

Također, nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 kako u žalbama ističu opt. A. R., opt. S. K., opt. T. M., opt. I. M., opt. G. G., opt. D. S., opt. D. S. i opt. M. P.

Suprotno tvrdnjama žalbi, izreka prvostupanjske presude jasna je i razumljiva, a obrazloženje presude sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama pri čemu nije zamijećena međusobna proturječnost tih razloga, posebno ne ona znatnije kvalitete glede toga koje činjenice i na temelju kojih dokaza sud prvog stupnja smatra utvrđenim.

Točno je da kriminalni period djelovanja opt. A. R. naznačen u uvodu izreke ne obuhvaća i mjesec svibanj 2007.g., međutim, to utvrđenje nije odlučno niti izreku čini nerazumljivom.

Također, pogrešna naznaka mjesta na kojem je opt. D. S. držao 0,68 grama opojne droge marihuane ("u svojoj kući u ....") ne odnosi se na odlučnu okolnost, jer je droga nesporno od njega oduzeta pretragom osobnog vozila Kia Pride zaustavljenog ispred kuće na adresi …, kako je vidljivo iz sačinjenog zapisnika.

Isto tako, prvostupanjska presuda sadrži dostatne razloge o tome zbog čega sud prvog stupnja prihvaća iskaze opt. S. K., opt. T. M. i opt. D. S. pred djelatnicima policije u nazočnosti njihovih branitelja, dok izmijenjene obrane s glavne rasprave otklanja. Ovi optuženici tek na glavnoj raspravi iznose tezu o nedozvoljenim pritiscima i zlostavljanju od strane djelatnika policije s ciljem neosnovanog terećenja suoptuženika. Međutim, sud prvog

I Kž 169/11-6

stupnja pravilno uočava i obrazlaže da su ovi optuženici na policiji iskazivali opširno i s mnogo detalja koji mogu biti poznati samo osobama koje govore iz proživljenog iskustva. Osim toga, ispitivanju su bili nazočni i njihovi branitelji koji nisu imali primjedaba na tijek ispitivanja. Budući da su optuženici jednako iskazivali i pred istražnim sucem, dakle, ostali su kod prethodno danih obrana, to je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da su izmijenjene obrane s glavne rasprave neuvjerljive i sračunate na izbjegavanje vlastite kaznene odgovornosti, kao i umanjenje kaznene odgovornosti suoptuženika. S tim u vezi, odmah se može reći da je sud prvog stupnja osnovano odbio dokazne prijedloge za ispitivanje djelatnika policije na okolnost tijeka kriminalističke obrade budući da nikakve dvojbe u pogledu zakonitosti sačinjenih zapisnika o ispitivanju ovih optuženika pred redarstvenim vlastima nema.

Nadalje, nikakve dvojbe nema niti u pogledu identiteta opt. A. R. kao počinitelja predmetnog kaznenog djela, a iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlaze za to dostatni razlozi. Sud prvog stupnja je prilikom analize obrana opt. S. K., opt. T. M., opt. D. S. i opt. I. M., koji izrijekom navode da su drogu kupovali u Z. od osobe po imenu A. R., s pravom zaključio da se radi o ovdje optuženiku. Osim toga, opt. D. S. spominje da je opojnu drogu kupovao od osobe koju su zvali K. što je nesporno nadimak opt. A. R. Isto tako, svi optuženici opisuju da je prodavač opojne droge dolazio sa osobnim automobilom Honda srebrne boje kakvim nesporno upravlja opt. A. R., kao što je vidljivo iz zapisnika o pretrazi tog vozila tijekom kriminalističke obrade. Kada se pri tome cijene podaci dobiveni pretragom mobitela oduzetih od opt. S. K., opt. D. S. i opt. T. M. te brojnost međusobnih telefonskih kontakata, očito je da provođenje radnje prepoznavanja opt. A. R. nije bilo potrebno niti je obrana tijekom postupka to predlagala.

Ostali žalitelji koji ističu žalbeni osnov iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 u svojim žalbama samo parafraziraju zakonski tekst ili pod tim žalbenim osnovom, ustvari, pobijaju utvrđeno činjenično stanje o čemu će nastavno biti riječi.

činjeničnog stanja opt. A. R. ukazuje da Ističući žalbeni osnov pogrešno utvrđenog

nema dokaza da je upravo on osoba od koje su ostali optuženici kupovali opojnu drogu u Z., zbog čega ga treba osloboditi od optužbe.

Opt. S. K. smatra da je terećenje opt. T. M. pred djelatnicima policije neuvjerljivo s obzirom na njegovu izmijenjenu obranu s glavne rasprave. Osim toga, opt. I. M. te svjedoci I. P. i I. B. poriču da bi od njega kupovali opojnu drogu marihuanu. S obzirom da je taj optuženik, zajedno s opt. T. M. i opt. D. S. zajednički nabavljao opojnu drogu radi vlastite konzumacije, može se raditi samo o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 1. KZ/97.

Opt. T. M. pobija utvrđeno činjenično stanje samo u odnosu na radnje navedene pod toč. III. izreke prvostupanjske presude ističući da nema dokaza da bi on prodavao opojnu drogu opt. I. M. i opt. S. K. već se ovdje, eventualno, može raditi samo o radnji posredovanja pri kupoprodaji droge. Također, tvrdi da je marihuanu posjedovao za vlastite potrebe budući je psihijatrijskim vještačenjem utvrđena njegova ovisnost o toj opojnoj drogi. U odnosu na radnje opisane pod toč. IV. i V. izreke prvostupanjske presude, prihvaća utvrđeno činjenično stanje navodeći da je tu kriminalnu djelatnost priznao.

I Kž 169/11-6

Opt. D. S. smatra da je osuđujuća presuda utemeljena samo na obrani opt. T. M. koja je nelogična i neistinita pa je žalitelja, u nedostatku drugih personalnih ili materijalnih dokaza, trebalo osloboditi od optužbe.

Opt. I. M. pobija utvrđeno činjenično stanje navedeno pod toč. V. izreke prvostupanjske presude navodeći da nema dokaza o subjektivnom elementu bića djela, s obzirom da on nije znao niti mogao znati da opt. S. K. i opt. T. M. nabavljaju opojnu drogu radi daljnje prodaje. Stoga niti njegova radnja prevoženja te droge nema kriminalni značaj. Ističe da je u Z. odlazio isključivo radi nabavke droge koju je konzumirao zajedno sa svojom suprugom, nikome opojnu drogu nije prodavao niti je identitet kupaca u postupku utvrđen. S obzirom da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđena njegova ovisnost o marihuani, a nabavljena količina droge odgovara potrebama njega i njegove supruge, za što su imali dovoljno materijalnih sredstava, treba ga osloboditi od optužbe.

Opt. G. G. smatra da se osuđujuća presuda nekritički temelji samo na obrani opt. T. M., dok međusobna telefonska komunikacija između optuženika nema značaj s obzirom da se radi o poznanicima. Lažno terećenje opt. T. M. motivirano je njegovom željom da se ekskulpira. Osim toga, ovdje se može raditi samo o neovlaštenom posredovanju pri kupoprodaji opojne droge koja djelatnost je beznačajna u smislu čl. 28. KZ-a, u čemu se nalazi ostvarenom i povreda kaznenog zakona.

Opt. D. S. ističe da je predmetnu količinu od 450 g marihuane nabavio isključivo za vlastite potrebe, te obzirom da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđena njegova ovisnost. Opojnu drogu nije dalje prodavao, a prvostupanjski sud neosnovano vjeruje terećenju opt. D. S. koji je tijekom postupka mijenjao iskaz i tereti žalitelja samo zato da prikrije pravog dobavljača.

Opt. D. S. smatra da nema dokaza o postojanju subjektivnog elementa radnje pomaganja pri učinu kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97, jer optuženik nije znao niti mogao sumnjati da će opt. T. M. nabavljenu opojnu drogu dalje prodavati. S obzirom da je opt. T. M. ovisnik o opojnoj drogi marihuani, žalitelj je osnovano držao da je droga kupljena za osobne potrebe pa se ovdje može raditi samo o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 5. KZ/97 jer je žalitelj svojim postupkom omogućio opt. T. M. uživanje te opojne droge.

Opt. M. P. pobija utvrđeno činjenično stanje ističući da je terećenje opt. S. K., koji mijenja iskaz tijekom postupka, neuvjerljiv dokaz. Telefonska komunikacija između optuženika tijekom 2009. g. nije relevantna s obzirom da žalitelj odgovara za kriminalnu djelatnost počinjenu tijekom 2007. g. Osim toga, radi se o poznanicima pa telefonska komunikacija nije neobična. Također, sud tendenciozno tumači sadržaj teksta objavljenog na stranicama Facebooka i to na optuženikovu štetu. Konačno, iz obrazloženja presude proizlazi da su žalitelj i opt. S. K. zajednički kupljenu drogu podijelili što bi ukazivalo, eventualno, na posredničku ulogu ovog žalitelja.

Nasuprot ovakvim navodima žalbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je sud prvog stupnja, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da su žalitelji počinili sve kriminalne radnje navedene u izreci prvostupanjske presude, na način kako ih tereti optužba.

I Kž 169/11-6

Žalba opt. A. R. nije osnovana. Njegov identitet, kao osobe koja je u inkriminiranom periodu prodala raznim osobama ukupno 1.100,00 grama marihuane i 100 grama amfetamina tzv. speed, sa sigurnošću je utvrđena iz već naprijed navedenih razloga. Kako ga u svojim obranama suglasno terete opt. S. K., opt. T. M., opt. D. S., opt. I. M. i opt. D. S., to je njegova kriminalna djelatnost u potpunosti dokazana, a što žalbom nije uspješno dovedeno u sumnju.

Nije u pravu opt. S. K. kada tvrdi da bi se ovdje eventualno moglo raditi o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 1. KZ/97, jer je on nabavljao opojnu drogu marihuanu za vlastite potrebe, a ne radi daljnje prodaje. Nasuprot tome, prema obrani opt. T. M. pred policijom, a koja je ponovljena i pred istražnim sucem, opt. S. K. je nabavljenu opojnu drogu marihuanu kod kuće prepakiravao u "loptice", odnosno paketiće pomoću stroja za taljenje, a upravo je takav uređaj, kao i digitalna vaga za precizno mjerenje, kod njega i pronađena. Opt. T. M. ga tereti da je tako prepakiranu opojnu drogu dalje prodavao točno određenim osobama. Također, opt. T. M. i opt. D. S. suglasno opisuju da je osoba za vezu s opt. A. R. bio upravo opt. S. K. koji je uvijek raspolagao aktualnim brojem njegovog mobitela, iako je ga je opt. A. R. učestalo mijenjao. S obzirom da je taj optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja u Z. nabavio najmanje 800 grama opojne droge marihuane i 100 grama amfetamina tzv. speed, što predstavlja znatnu količinu droge, a prema mišljenju liječnička psihijatra opt. S. K. nije ovisnik o uživanju marihuane, već istu konzumira na nivou zlouporabe, tada navodi njegove žalbe o tome da je drogu nabavljao isključivo za vlastite potrebe nije prihvatljiva. Ovo tim više, jer taj optuženik u vrijeme događaja nije imao zaposlenja niti stalnih izvora prihoda pa je očito preprodajom opojne droge stjecao sredstva za život kao i zadovoljenje vlastitih potreba.

Isto tako, nije u pravu opt. T. M. kada pobija utvrđeno činjenično stanje u odnosu na radnje opisane pod toč. III. izreke prvostupanjske presude. Iz obrane opt. I. M. vidljivo je da je on u šest navrata odlazio u Z. gdje je opt. T. M. kupovao opojnu drogu marihuanu od opt. A. R., a u jednom navratu je vidio kako opt. T. M. preuzima "pun ruksak" marihuane od čega je njegovih bilo 50 grama. Pri tome, nije odlučno da li je opt. T. M. osobno prodavao opojnu drogu opt. I. M. ili neovlašteno posredovao pri kupoprodaji te droge između njega i opt. A. R., jer je kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a u oba slučaja dovršeno. Također, sa sigurnošću je dokazano da je taj optuženik prodavao opojnu drogu marihuanu u više navrata opt. S. K., jer ga ovaj optuženik za to izričito tereti tijekom čitavog postupka, a nije utvrđen kakav motiv za lažno terećenje niti žalitelj na njega ukazuje. Kod takvog stanja stvari, a imajući u vidu da je opt. T. M. psihički ovisnik o marihuani koji u vrijeme događaja nije imao zaposlenja niti stalnih izvora prihoda, sud prvog stupnja osnovano zaključuje da se bavio preprodajom opojne droge kako bi stekao sredstva za život i zadovoljenje vlastitih potreba, u koju svrhu je posjedovao i manju količinu opojne droge marihuane koja je od njega oduzeta.

Nadalje, kriminalna djelatnost opt. D. S. sa sigurnošću je dokazana temeljem obrane opt. T. M. Naime, taj optuženik priznaje svoje učešće u kritičnom događaju i tereti opt. D. S. pri čemu detaljno opisuje kako je došlo do primopredaje novca i zbog čega nisu u Z. mogli preuzeti dogovorenu količinu opojne droge marihuane. Žalitelj bezuspješno pokušava obezvrijediti obranu tog optuženika, jer on, kada sam priznaje učin djela, nema motiva druge lažno teretiti. Osim toga, opt. D. S. sam priznaje da je bio u Z. sa opt. T. M. radi preuzimanja opojne droge marihuane koju su potom donijeli u stan opt. S. K. od čega je on, kao nagradu, dobio 5 grama te opojne droge. Dakle, kada se međusobno povežu obrane ovih optuženika, jasno je da su obojica posredovali pri kupoprodaji opojne droge za opt. S. K., kako su i oglašeni krivima.

I Kž 169/11-6

Što se tiče opt. I. M., on i sam priznaje da je u šest navrata odlazio u Z. i kupovao opojnu drogu marihuanu zajedno sa opt. T. M., ali tvrdi da ta droga nije bila namijenjena daljnjoj prodaji. Iako je ovaj optuženik doista psihički ovisnik o marihuani, sud prvog stupnja s pravom zaključuje da njegova obrana nije prihvatljiva s obzirom na veću količinu kupljene droge (250 grama) te slabije materijalne prilike u njegovoj obitelji. S obzirom da su optuženikova mjesečna primanja iznosila svega 3.000,00 kuna, kako utvrđuje sud prvog stupnja, a žalitelj ne nudi suprotnih dokaza, te kada se cijene potrebe uzdržavanja supruge i mlt. djeteta, tada teza o tome da su optuženik i njegova supruga mjesečno konzumirali marihuanu u protuvrijednosti od 1.700,00 kuna, doista nije uvjerljiva, već je prije za zaključiti da je taj optuženik preprodajom opojne droge stjecao dodatna sredstva za život. S tim u vezi relevantno je i da su od optuženika oduzete dvije vage za precizno mjerenje na kojima je utvrđena prisutnost THC-a i psihosimulansa kofeina, čestog alduteranta drogi amfetamin, što su predmeti karakteristični za osobu koja se bavi preprodajom droge. Osim toga, radnjama pod toč. II. i III. izreke prvostupanjske presude, utvrđeno je da je ovaj optuženik od drugih kupio ukupno 300 grama opojne droge marihuane, a tereti se za prodaju 250 grama, što ukazuje da mu je stanovita količina priznata za vlastite potrebe. Zbog toga, a bez obzira što u postupku nisu identificirani pojedini kupci droge, i ovaj Vrhovni sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da je taj optuženik nabavljao opojnu drogu za daljnju prodaju, kako je utvrđeno pod toč. VI. izreke prvostupanjske presude.

Isto tako, u odnosu na radnju pod toč. V. izreke prvostupanjske presude, neuvjerljiva je teza žalbe opt. I. M. prema kojoj on nije znao da bi količina od 100 grama marihuane, koju je nesporno prevozio od Z. do Č. i predao opt. S. K., bila namijenjena daljnjoj prodaji. Suizvršitelj u toj radnji opt. T. M. priznaje učin djela te se očitovao krivim. U tom kontekstu, nije životno da opt. I. M., koji čitav dan provodi na putu zajedno s opt. T. M., nije imao jednaka saznanja. Osim toga, opt. I. M. sam iskazuje da je jedne prilike vidio kako opt. T. M. u Z. preuzima "pun ruksak" marihuane pa je i kritične prilike očito mogao zaključiti koja je prava svrha prevoženja te droge.

Nadalje, nije osnovana niti žalba opt. G. G. Opt. T. M. dosljedno ga tereti da mu je prodao 5 grama opojne droge marihuane za iznos od 400,00 kn, pri čemu detaljno opisuje gdje i na koji način se to dogodilo. Žalitelj nije dao uvjerljive razloge koji bi ukazivali na motiv lažnog terećenja. Također, ne radi se o radnji posredovanja, već prodaje opojne droge, kako pravilno utvrđuje sud prvog stupnja. U svakom slučaju, kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97 dovršeno je neovisno o kojem modalitetu djela se radi. Pri tome, iako se radi o relativno maloj količini opojne droge, nema mjesta zaključku o beznačajnosti djela, jer je opt. G. G. višekratno osuđivan, pa i zbog istovrsnog kaznenog djela, zbog čega stupanj njegove krivnje ne može biti neznatan. Stoga nije ostvarena niti u žalbi istaknuta povreda kaznenog zakona u vezi čl. 28. KZ/97.

Suprotno tvrdnji žalbe opt. D. S., u postupku je dokazano da je on nabavljao radi daljnje prodaje i prodavao opojnu drogu marihuanu i amfetamin. Žalitelj tvrdi da je količinu od 450 grama marihuane nabavio za vlastite potrebe, dok ga opt. D. S. lažno tereti da bi mu prodao opojnu drogu amfetamin. Međutim, opt. D. S. tereti žalitelja za prodaju marihuane i amfetamina pred policijom i u istrazi, a jednako iskazuje i opt. T. M. koji je osobno vidio kada je opt. D. S. prodao opt. S. 5 grama speed-a za 400,00 kn. Suglasna terećenja ovih optuženika svakako su dostatna za zaključak o dokazanosti kaznenog djela. Osim toga, veća

I Kž 169/11-6

količina opojne droge marihuane od 450 grama ukazuje na namjeru daljnje prodaje jer, iako je žalitelj psihički ovisnik o marihuani, radi se o količini koja uvelike nadmašuje njegove potrebe naznačene u psihijatrijskom vještačenju (1 do 2 grama dnevno). Stoga su sve činjenice pravilno utvrđene.

Nije u pravu opt. D. S. kada u žalbi tvrdi da bi on, eventualno, počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ/97.

Nasuprot tome, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je optuženik pomogao opt. T. M. pri učinu kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97 time što ga je u tri navrata vozio do Z. i natrag znajući da je T. M. tamo nabavio opojnu drogu marihuanu namijenjenu daljnjoj prodaji. O tome da se doista radilo o marihuani namijenjenoj daljnjoj prodaji, a ne osobnoj konzumaciji opt. T. M., već je utvrđeno u dijelu presude kojom je taj optuženik oglašen krivim. Te činjenice bio je svjestan i opt. D. S., iako u žalbi tvrdi suprotno. Naime, i prema navodima vlastite obrane, optuženik je vidio da opt. T. M. kupuje količine od po 50 odnosno 100 grama opojne droge marihuane pa je mogao znati da ta količina premašuje osobne potrebe tog optuženika. Osim toga, žalitelj opisuje i događaj kada je vidio da prodavač predaje opt. T. M. ruksak s drogom, koji događaj suglasno opisuje i opt. I. M. Stoga i ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da je žalitelj, neovisno o tome da li mu je opt. T. M. to izričito rekao ili nije, već po samoj većoj količini nabavljene opojne droge mogao zaključiti koja je njezina svrha. Kada optuženik uz to saznanje pruža usluge prijevoza opt. T. M. i za to prima nagradu, tada on olakšava tuđe kazneno djelo i time ostvaruje elemente pomaganja u smislu čl. 38. KZ.

Konačno, nije u pravu niti opt. M. P. kada pobija utvrđeno činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo za koje je pod toč. X. izreke prvostupanjske presude oglašen krivim. Ovaj Vrhovni sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda i smatra dokazanim da je optuženik, nakon što je od opt. A. R. kupio ukupno 100 grama opojne droge marihuane, kako je utvrđeno pod toč. I. izreke, prodao opt. S. K. 2 paketića od po 25 grama te droge za iznos od 1.600,00 kuna. Pri tome, žalitelj pogrešno smatra odlučnim na kojem mjestu je došlo do primopredaje opojne droge (u Z. ili u Č.). Opt. S. K. tereti ovog optuženika pred djelatnicima policije, a jednaku obranu ponavlja i pred istražnim sucem. Osim toga, opt. S. K. dosljedno tvrdi da ga je upravo opt. M. P. povezao s prodavateljem opojne droge u Z. opt. A. R., a nije vidljivo iz kojeg razloga bi ga lažno teretio. Stoga obrana optuženika, koji tvrdi da ne poznaje opt. A. R. niti je ikada sa opt. S. K. odlazio u Z. radi nabavke droge, očito nije istinita. Pri tome, sadržaj teksta objavljenog na stranicama Facebooka, kao i način na koji prvostupanjski sud tumači taj tekst, nisu od relevantnog značaja za dokazanost kriminalnih radnji.

Toliko o utvrđenom činjeničnom stanju i dokazanosti kaznenih djela.

Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu podnesenih žalbi, a po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97, ovaj Vrhovni sud nalazi da je novi Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/11) koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 2013. godine, za optuženike povoljniji pa je, zbog obavezne primjene blažeg zakona, trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu na način učinjen ad 1. izreke, jer bi u protivnom došlo do povrede kaznenog zakona na njihovu štetu.

I Kž 169/11-6

Naime, za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11, koje u svemu odgovara biću kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97 za koje, osim opt. S. K., odgovaraju svi optuženici, sada je zapriječena blaža kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina, a u čl. 49. st. 1. KZ/11 predviđene su šire mogućnosti ublažavanja kazne, zbog čega je u odnosu na navedene optuženike trebalo prvostupanjsku presudu preinačiti u pravnoj oznaci djela na način učinjen ad 1. izreke ove presude.

U odnosu na opt. S. K. nije primijenjeno načelo benefitium cohaesionis budući da on odgovara za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ/97 i novi Kazneni zakon za njega nije blaži.

Imajući u vidu da optuženici sada odgovaraju za kaznena djela s blaže zapriječenom kaznom zatvora te prihvaćajući navode njihovih žalbi kojima se traži preocjena olakotnih okolnosti, ovaj Vrhovni sud smatra da je svim žaliteljima potrebno izreći blaže kaznene sankcije i to slijedećih razloga:

Opt. A. R. je, cijeneći već utvrđene olakotne okolnosti, kao i njegove zdravstvene tegobe istaknute u žalbi, izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine, pri čemu je uzeta u obzir i dugotrajnost kriminalnog djelovanja te učestalost kriminalnih radnji.

Opt. S. K. je, imajući u vidu karakter njegove obrane kojom je donekle ubrzao provođenje ovog kaznenog postupka, uz već utvrđene olakotne okolnosti te u nedostatku otegotnih okolnosti, izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, imajući u vidu da je predmet djela oko 800 grama opojne droge marihuane i 100 grama amfetamina.

Što se tiče opt. T. M., on, doduše, nije u pravu kada smatra da je priznanjem kriminalnih radnji pod toč. VI. i V. izreke prvostupanjske presude, doprinio otkrivanju djela zbog čega treba primijeniti odredbu čl. 173. st. 8. KZ/97. Nasuprot tome, priznanje optuženika u konkretnom slučaju nema bitan značaj s obzirom na druge dokaze koji postoje u spisu. Međutim, način njegove obrane svakako treba imati u vidu, kao i činjenicu da je zbog svoje psihičke ovisnosti o marihuani tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, što zajedno s već utvrđenim olakotnim okolnostima po sudu prvog stupnja, opravdava izricanje kazne zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.

Što se tiče opt. D. S., opt. I. M., opt. G. G., opt. D. S. i opt. D. S., ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da im je potrebno izreći kazne zatvora do jedne godine, zbog čega su se, prema čl. 55. st. 1. KZ/11, stekli uvjeti za zamjenu te kazne radom za opće dobro. Naime, opt. D. S. trebalo je kao olakotno cijeniti njegovu psihičku ovisnost o marihuani zbog čega je bio smanjeno ubrojiv, pa s obzirom da radi o jednokratnoj radnji posredovanja pri kupoprodaji opojne droge i uz uvažavanje već utvrđenih olakotnih okolnosti, izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Opt. I. M. također je trebalo cijeniti njegovu psihičku ovisnost o marihuani i time uzrokovanu smanjenu ubrojivost, pa kada se cijeni opseg njegove kriminalne aktivnosti i već utvrđene olakotne okolnosti, trebalo mu je izreći kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Opt. G. G. odgovara tek za prodaju 5 grama opojne droge marihuane, što samo po sebi nije znatna kriminalna aktivnost. Međutim, s obzirom da je taj optuženik već osuđivan zbog

I Kž 169/11-6

istovrsnog kaznenog djela, trebalo mu je, uz uvažavanje svih olakotnih okolnosti utvrđenih po sudu prvog stupnja, izreći kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Opt. D. S. također je trebalo cijeniti olakotnim njegovu psihičku ovisnost o opojnoj drogi marihuani te smanjenu ubrojivost u vrijeme događaja, kao i njegovo inače loše zdravstveno stanje. Stoga, a imajući u vidu olakotne okolnosti utvrđene po sudu prvog stupnja, kao i činjenicu da je optuženik otac mlt. djeteta, a s druge strane imajući opseg njegove kriminalne aktivnosti koja obuhvaća višekratnu preprodaju opojne droge amfetamina i marihuane, izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine.

Što se tiče opt. D. S., također mu je trebalo cijeniti olakotnim njegovu psihičku ovisnost o marihuani i time uzrokovanu smanjenu ubrojivost pa s obzirom na već utvrđene olakotne okolnosti, osuditi ga na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, posebno imajući u vidu da on odgovara za kazneno djelo u pomaganju.

Što se tiče opt. M. P., ovaj Vrhovni sud uzeo je u obzir navod žalbe da taj optuženik živi i radi u SR Njemačkoj te da se usprkos tome korektno ponašao i uredno odazivao na sudske pozive. Budući da niti taj optuženik nije osuđivan, te nisu utvrđene kakve otegotne okolnosti, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da mu je za počinjeno kazneno djelo potrebno izreći kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i primijeniti uvjetnu osudu s rokom kušnje od tri godine, jer će se i time u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da više ne čini slična kaznena djela.

Opt. D. S., opt. I. M., opt. G. G., opt. D. S. i opt. D. S. su izrečene kazne zatvora zamijenjene radom za opće dobro na način da je jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada, sukladno čl. 55. st. 2. KZ/11. Takav način izvršenja kazne zatvora ovaj Vrhovni sud ocjenjuje primjerenim, međutim, ako se optuženici ne odazovu pozivu tijela za probaciju ili ako im poziv ne bude mogao biti dostavljen na adresu koju su dali sudu, odnosno ako ne dadu pristanak na rad za opće dobro, postupak izvršenja kazne na koju su osuđeni će započeti. Ako optuženici svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrše rad za opće dobro u roku koji odredi tijelo za probaciju, a koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne na koju su optuženici osuđeni u cijelosti ili u neizvršenom dijelu, sukladno čl. 55. st. 7. KZ/11.

Izrečene kaznene sankcije na način učinjen pod toč. II. izreke ove presude, u dovoljnoj će mjeri utjecati na optuženike da više ne čine kaznena djela, a ujedno će se upozoriti drugi građani na neprihvatljivost sličnih ponašanja.

Sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti koje je prvostupanjski sud izrekao opt. D. S., opt. I. M. i opt. D. S. trebalo je glede načina i trajanja izvršenja prilagoditi sada izrečenoj kaznenoj sankciji, sukladno čl. 69. st. 3. i 4. KZ/11.

Ovaj Vrhovni sud je, po službenoj dužnosti, preispitao i zakonitost izrečenih sigurnosnih mjera oduzimanja predmeta pa je našao da je prvostupanjski sud tu odluku nepravilno donio u odnosu na mobilne aparate i pripadajuće SIM kartice. Naime, predmeti se mogu oduzeti u situaciji kada su kumulativno ispunjena dva zakonska uvjeta tj. da se radi o predmetu koji je bio namijenjen ili uporabljen za počinjenje kaznenog djela ili je nastao

I Kž 169/11-6

počinjenjem tog kaznenog djela te još kada postoji opasnost da će se taj predmet ponovno uporabiti za činjenje kaznenih djela ili je to prijeko potrebno zbog zaštite opće sigurnosti odnosno moralnih razloga.

Međutim, tijekom postupka nije utvrđeno da postoji opasnost kako bi optuženici oduzete mobilne aparate mogli ponovno uporabiti za izvršenje kaznenog djela, a ne radi se niti o predmetima koji sami po sebi na to upućuju. S obzirom da ne postoje niti razlozi zaštite opće sigurnosti, odnosno moralni razlozi koji bi oduzimanje tih mobitela činili prijeko potrebnim, to je primijenjene sigurnosne mjere iz čl. 80. KZ/97 trebalo preinačiti i ukinuti u odnosu na oduzimanje navedenih predmeta. Oduzimanje ostalih predmeta navedenih u izreci prvostupanjske presude u svemu je zakonito i pravilno.

Stoga je odlučeno kao u ad III. izreke ove presude.

Budući da su navodi podnesenih žalbi djelomično osnovani, dok ispitivanjem prvostupanjske presude, osim već navedenih povreda zakona, ovaj Vrhovni sud nije našao druge povrede na koje, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP/97, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 390. i čl. 387. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. ožujka 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Sabađija, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.