Gzz-310/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-310/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te mr.sc. Andrije Erakovića, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić i mr.sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz K., zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici iz T., protiv tuženika R. H., ministarstvo, zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, a sada nadležnom Državnom odvjetništvu, radi naknade štete iz radnog odnosa, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 14. lipnja 2001. godine broj G-DO- 623/01 podignutog protiv presude Općinskog suda u Kninu od 13. prosinca 2000. godine broj P-9/00, u sjednici održanoj dana 29. svibnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti odbija se kao neosnovan.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kninu naloženo je tuženoj da tužitelju isplati na ime manje isplaćenih plaća za razdoblje od 10. siječnja 1997. godine do 10. prosinca 1999. godine iznos od 8.067,56 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom i parničnim troškom u iznosu od 3.416,00 kuna, sve u roku od 8 dana.

Protiv navedene presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) ostvarene uslijed pogrešne primjene odredbe o prekidu postupka iz čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava – odredaba Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti, kao i Zakona o područjima posebne državne skrbi. Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Tužitelj u odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti predlaže da se zahtjev Državnog odvjetnika Republike Hrvatske odbije, a tužitelju nadoknade troškovi odgovora.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu 25% uvećane plaće za razdoblje od 10. siječnja 1997. godine do 10. prosinca 1999. godine, radi toga što je zaposlen na području posebne državne skrbi (namještenik u Policijskoj postaji K.). Svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 19. Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine" br. 44/96, 57/96, 124/97 i 73/00 – u daljnjem tekstu: ZPPDS) koja glasi: "Plaće državnih službenika i namještenika tijelima državne uprave, tijelima sudbene vlasti i drugim državnim tijelima, plaće zaposlenika u upravnim tijelima i službama jedinica lokalne samouprave, te plaće službenika i namještenika u javnim službama, kojima se plaće osiguravaju u državnome proračunu ili u odgovarajućim izvanproračunskim fondovima, a zaposleni su na područjima posebne državne skrbi, uvećavaju se u odnosu na plaće u drugim dijelovima Republike Hrvatske 1/za 50% na područjima prve skupine iz čl. 4. ovog Zakona, 2/za 25% na područjima druge skupine, iz čl. 5. ovog Zakona" .

Prvostupanjski sud nalazi da su se na strani tužitelja ostvarile zakonske pretpostavke za isplatu uvećane plaće za 25%, u skladu s odredbom čl. 19. ZPPDS.

Državni odvjetnik smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, budući da za sada ne postoji valjani pravni osnov za utuženo potraživanje tužitelja, jer je nadležna služba trebala u upravnom postupku donijeti rješenje koje bi imalo značaj upravnog akta, a do tada je ovaj parnični postupak trebalo prekinuti.

Ovaj Vrhovni sud smatra da pravno shvaćanje izraženo u zahtjevu za zaštitu zakonitosti nije pravilno i nema oslonca u odgovarajućim odredbama ZPP.

Odredbom čl. 12. st. 1. i 2. ZPP propisano je, da kad odluka suda ovisi o rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, a odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

Polazeći od navoda iznesenih u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, da odluka o plaći državnog službenika predstavlja upravni akt o kojem odlučuje nadležno tijelo tuženika, pravilnom primjenom odredbe čl. 12. ZPP, sud je ovlašten, kad rješenje o uvećanoj plaći nije doneseno, o pitanju da li tužitelju pripada pravo na uvećanu plaću sam odlučiti kao o prethodnom pitanju, s učinkom ograničenim na parnicu u kojoj je to pitanje riješeno. Nema dakle zapreke, da o pitanju koje se svodi na ocjenu da li neko pravo tužitelju pripada temeljem samog zakona (čl. 19. ZPPDS) sud sam odluči kao o prethodnom pitanju kad nadležno tijelo o tome nije odlučilo, kao što je ovdje slučaj. Odredba čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP ne obvezuje sud da prekine postupak, već mu omogućuje da to učini, ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Sud je međutim, kako je već prethodno rečeno, ovlašten o takvom pitanju sam odlučiti, te stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju se podnositelj zahtjeva poziva.

Prema tome, po ocjeni ovog Vrhovnog suda nisu ostvareni razlozi navedeni u zahtjevu za zaštitu zakonitosti u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava, kao niti u pogledu bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa kako se sud pri odlučivanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti dužan ograničiti na ispitivanje povreda koje državni odvjetnik ističe u svom zahtjevu (čl. 408. st. 1. ZPP), to je u smislu odredbe čl. 408. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 393. ZPP, valjalo zahtjev za zaštitu zakonitosti odbiti kao neosnovan.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na zahtjev za zaštitu zakonitosti jer nije bio potreban radi vođenja parnice, u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 29. svibnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.