Rev-2435/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2435/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B.D. iz K., . ., koju zastupa punomoćnik R.V., odvjetnik iz K. pritv tuženika B.-. .K., . ., radi poništenja odluke o dodjeli stana na korištenje rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od dana 11. ožujka 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-213/93 kojim je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici od dana 14. listopada 1992. godine pod poslovnim brojem P-772/92 u sjednici održanoj dana 28. listopada 1993. godine,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice te se ukida rješenje Okružnog suda u Bjelovaru od dana 11. ožujka 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-213/93 u dijelu u kojem je odbačena tužba kojom se traži poništenje odluke Upravnog savjeta tuženog poduzeća broj 17/92 od 31. srpnja 1992. godine i odluke Stambene komisije tuženog poduzeća br. 7-14/92 od 24. lipnja 1992. godine i u odluci o troškovima parničnog postupka i u tom dijelu se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. U preostalom dijelu revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.

III. Odluka o parničnom trošku koji je nastao u povodu izjavljene revizije donijet će se zajedno s konačnom odlukom.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Poništavaju se Odluka Upravnog savjeta tuženoga poduzeća br.16/92 od 31. srpnja 1992. godine i Odluka Stambene komisije tuženoga poduzeća br. 4/92-SK od 24. lipnja 1992. godine, zatim Odluka Upravnog savjeta tuženoga poduzeća br. 7-14/92-SK od 24. lipnja 1992. godine, te se predmet vraća tuženome poduzeću na ponovi postupak.

Tuženo poduzeće dužno je tužiteljici B.D. naknaditi parnične troškove u iznosu 24.100 HRD u roku 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"te se utvrđuje da tužiteljica B.D. prema Pravilniku o davanju stanova na korištenje zadovoljava sve uvjete iz tog Pravilnika, te da ju pripada četvrto mjesto na listi reda prvenstva za davanje stanova na korištenje, što je tuženi dužan priznati, te tužiteljici dodijeliti na korištenje odgovarajući stan."

Sud drugog stupnja odlučujući o žalbi tužiteljice odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu potvrdio presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbačena tužba (st. III. izreke) dok je odlučujući o žalbi tuženika ukinuo presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev kao i odluku o troškovima parničnog postupka i u tom je dijelu tužbu odbacio.

Protiv ovog pravomoćnog rješenja reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("NN", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja reviziju tužiteljice dostavio je tuženiku i nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženik je odgovarajući na reviziju tužiteljice osporio revizijske navode uz prijedlog da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji tužiteljice nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

U ovoj pravnoj stvari revidentica kao radnica tuženika traži zaštitu svojih prava jer smatra da je "izostavljanjem sa konačne liste prvenstva za davanje stanova na korištenje od dana 24. lipnja 1992. godine i davanjem stanova na korištenje drugim radnicima povrijeđeno njeno pravo utvrđeno Pravilnikom o davanju stanova na korištenje ili zakonom."

Dakle, u konkretnom slučaju radi se o sporu koji je valjalo raspraviti i o njemu odlučiti suglasno odredbi iz čl. 88. Zakona o stambenim odnosima ("NN", br. 51/85, 42/86 i 22/92, u daljnjem tekstu: ZSO), te suglasno Pravilniku o davanju stanova na korištenje tuženika.

U smislu odredbe iz čl. 88 st. 1. ZSO radnik koji smatra da je davanjem tana na korištenje i odobravanjem stambenog kredita povrijeđeno neko njegovo pravo ima pravo od suda tražiti, a sud ukoliko ustvrdi da je zahtjev osnovu, poništit će odluku o davanju stanova na korištenje odnosno o odobravanju stambenog kredita (čl. 88. st. 2 ZSO).

Dakle, postupak suglasno odredbi iz čl. 88. ZSO može se voditi samo protiv odluke o dodjeli stana na korištenje, a ne i protiv liste reda prvenstva.

Odlukom Stambene komisije tuženog poduzeća br. 4/92 od 24. lipnja 1992. godine odbijen je zahtjev za dodjelu stana tužiteljici u ovoj parnici D.B. po redovnoj listi reda prvenstva i ista je izostavljena s konačne liste prvenstva za davanje stanova na korištenje. Upravni savjet tuženika svojom odlukom 16/92 od 31. srpnja 1992. godine odbio je prigovor tužene protiv naprijed pomenute odluke Stambene komisje i potvrdio je odluku Stambene komisije. Na taj način odluka Stambene komisije postala je konačna.Tužiteljica koja traži poništenje ovih odluka uz zahtjev da se utvrdi da je zadovoljila sve uvjete iz tog Pravilnika te da joj pripada četvrto mjesto na listi reda prvenstva za davanje stana na korištenje, pobija u suštini listu reda prvenstva.Kako sud nije ovlašten da odlučuje o listi reda prvenstva već samo o zakonitoj i u skladu s Pravilnikom donesenoj odluci o davanju konkretnog stanja na korištenje, to je sud drugog stupnja potvrđujući rješenje suda prvog stupnja koji je svojim rješenjem odbacio tužbu tužiteljice kojim ista traži poništenje upravo ovih odluka od 24. lipnja i 31. srpnja 1992. godine nadležnih organa tuženog poduzeća, valjano je primijenio materijalno pravo.

Iz tog razloga reviziju tužiteljice je u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP). To stoga što ovaj sud u ispitivanju pobijane odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10 ZPP, na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Međutim, odluka suda drugog stupnja kojom je odbačena tužba kojom tužiteljica traži da se poništi odluka Upravnog savjeta tuženog poduzeća od dana 31. srpnja 1992. godine pod brojem 17/92 i odluka Stambene komisije istog poduzeća od dana 24. lipnja 1992. godine pod brojem 7-14/92, nije valjana.

Odlukom 7-14/92 osam stanova kojim je raspolagalo tuženo poduzeće dodijeljeno je na korištenje točno određenim radnicima. Tom odlukom pod II. utvrđeno je da će pojedinačne odluke o davanju stanova na korištenje biti objavljene na oglasnim pločama poduzeća. Protiv ove odluke tužiteljica je podnijela prigovor koji je upravni savjet tuženog poduzeća pod brojem 17/92 od 31. srpnja 1992. godine odbio kao neosnovan i potvrdio odluku Stambene komisije o raspodjeli osam stanova konkretnim radnicima. Odluka Stambene komisije od dana 24. lipnja 1992. godine po poslovnim brojem 7-14/92 sadrži broj bodova za svakog radnika na konačnoj listi reda prvenstva: podatke o konkretnim stanovima koji se svakom od tih radnika daju na korištenje kao i broj pojedinačnih odluka o davanju stanova na korištenje. Prema stajalištu ovog revizijskog suda u konkretnom slučaju radi se o odluci o dodjeli konkretnih stanova na korištenje. Pojedinačne odluke koje trebaju biti donesene temeljem ove osnovne odluke pod brojevima koji su navedeni u ovoj osnovnoj odluci stambene komisije su tek samo provedbe te odluke. Protiv ove odluke stambene komisije o dodjeli konkretnih stanova na korištenje točno određenim radnicima tužiteljica je ovlaštena, suglasno odredbi iz čl.88. ZSO zatražiti sudsku zaštitu budući smatra da je odlukom o dodjeli konkretnih stanova njeno pravo - "pravo radnka - sudionika u natječaju za dodjelu stana povrijeđeno".

Stoga nije bilo osnova odbacivanju tužbe kojom tužiteljica traži poništenje odluka o dodjeli konkretnih stanova na korištenje kao i odluke kojom je odbijen njen prigovor koji je uložila protiv odluke stambene komisije. Kako je sud drugog stupnja preinačio presudu suda prvog stupnja i u ovom dijelu na način da je odbacio tužbu, to je reviziju tužiteljice u ovom dijelu valjalo prihvatiti i ukinuti rješenje suda drugog stupnja kojom se odbacuje tužba u odnosu na zahtjev tužiteljice kojom traži poništenje odluke stambene komisje broj 7-14/92 od 24. lipnja 1992. godine i odluku upravnog savjeta broj 17/92 od 31. srpnja 1992. godine (čl. 395. st. 2. ZPP). To stoga jer sud drugog stupnja zbog svog pogrešnog pristupa nije ocijenio žalbene navode koji su odlučni za valjanu primjenu materijalno pravnih odredaba o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za poništenje navedenih i pobijanih odluka.

U ponovljenom postupku sud drugog stupnja odlučit će o žalbenim prigovorima te će ponovno valjanom primjenom materijlanog prava odlučiti o zahtjevu tužiteljice u odnosu na odluke stambene komisije i upravnog savjeta od 24. lipnja 1992. pod brojem 7-14/92 i od 31. srpnja 1992. pod brojem 17/92.

S tim u vezi sud će donijeti odluku i o nastalom parničnom trošku na strani tužitelja.

Stoga je odlučeno kao pod I izreke rješenja.

Odluka o parničnom trošku koji je nastao u povodu izjavljene revizije temelji se na odredbi iz čl.166 st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 28. listopada 1993. godine

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.