Gzp-962/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 962/10-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagateljice O. Š. iz O., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 4. svibnja 2010., 14. veljače 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici O. Š., u iznosu od 9.000,00 (devettisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 4. svibnja 2010., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09. i 116/10 - dalje: ZS), ovom sudu podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Zaboku, pod posl. br. P-918/06 (ranije P-580/95) a povodom podnesene žalbe kod Županijskog suda u Zlataru, ne navodeći poslovni broj spisa tog suda.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Zaboku, posl. br. P- 918/06 (ranije P-580/95), očitovanja Županijskog suda u Zlataru, posl. br. Su-421/10 od 8. prosinca 2010., te službene provjere kod Općinskog suda u Zaboku, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 3. srpnja 1995. pred Općinskim sudom u Zaboku (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja B. Š. iz H. Z., zastupanog po punomoćniku A. J., odvjetnik u Z., …, protiv I-tuženika S. Š. i II-tuženice O. Š. (ranije Š., ovdje predlagateljice), oboje iz H. Z., radi utvrđenja. Spis se vodio pod posl. br. P-580/95;

- do dana 5. studenog 1997. i stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), sud prvog stupnja je održao ročište 2. listopada 1995. (na kojem je donesena presuda na temelju priznanja u odnosu na I- tuženika i presuda zbog izostanka u odnosu na II-tuženicu). Kako je II-tuženica podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje, to je sud dalje održao ročišta 11. ožujka 1996., te 3. travnja 1996. i 6. svibnja 1996., kada je dopušten povrat u prijašnje stanje. Sud je daljnja ročišta održao 22. svibnja 1996., 20. lipnja 1996. i 3. veljače 1997.;

- podnescima od 12. veljače 1998. i 12. svibnja 1998. tužitelj je požurio postupanje suda, te je sud zamolio vještaka da žurno izradi nalaz i mišljenje dopisom od 6. srpnja 1998.;

- nalaz i mišljenje vještaka sud je zaprimio 30. srpnja 1998.;

- II-tuženica se očitovala podneskom od 22. rujna 1999.;

- ročište je održano 4. listopada 1999., te 8. studenog 1999., kada je tužitelju naloženo dostaviti izvornik spornog ugovora, za potrebe vještačenja. U istu svrhu sud je dopisom od 8. listopada od PU Krapinsko-zagorske zatražio relevantnu dokumentaciju za II-tuženicu, koja je dostavljena 18. studenog 1999., pa je sud dopisom od 30. studenog 1999. dostavio dokumentaciju grafološkom vještaku, koji je dopisom od 12. siječnja 2000. upozorio sud da mu izvornik spornog ugovora nije dostavljen. Tužitelj je podneskom od 22. ožujka obavijestio sud kako niti ne posjeduje predmetni izvornik, pa je isti zatražen dopisom od 2. svibnja 2000 od zemljišnoknjižnog odjela suda, koji se očitovao 5. svibnja 2000., nakon čega je sud 15. svibnja 2000. pozvao II-tuženicu da uplati ostatak predujma;

- tužiteljica se podneskom od 26. svibnja 2000. očitovala, navodeći da nije u obvezi podmiriti predujam, pa je sud dopisom od 5. lipnja 2000. ponovo pozvao vještaka na izradu nalaza i mišljenja, koji je dopisom od 10. siječnja 2000. obavijestio sud da predujam nije uplaćen, pa je sud pozvao tužitelja na uplatu predujma, koji je nalogu suda udovoljio 9. listopada 2000.;

- nalaz i mišljenje vještaka sud je zaprimio 18. prosinca 2000., a na istog se tužitelj očitovao podneskom 24. siječnja 2001.;

- ročište određeno za 8. veljače 2001. odgođeno je na zamolbu II-tuženice;

- na ročištu održanom 1. ožujka 2001. odlučeno je da će se priklopiti spis istog suda, posl. br. P-830/99, što je odlučeno i na ročištu održanom 26. travnja 2001.;

- na ročištu održanom 17. travnja 2002. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, te je glavna rasprava zaključena. Istog dana sud je donio presudu posl. br. P-580/95, kojom je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, a protiv koje je tuženik podnio žalbu 13. svibnja 2002., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Zlataru na daljnje postupanje;

- Županijski sud u Zlataru je u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2002. ukinuo prvostupanjsku presudu rješenjem Gž-880/02, te vratio predmet na ponovno suđenje;

- spis se dalje vodio pod posl. br. P-71/03. Na ročištu održanom 12. ožujka 2003. određeno je da će se tužitelj saslušati na licu mjesta, po uplati odgovarajućeg predujma. Rješenje o izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja doneseno je 8. travnja 2003., te je na ročištu održanom 14. svibnja 2003. konstatirano da svjedoka zbog zdravstvenih teškoća nije moguće saslušati;

- na ročištu održanom 3. rujna 2003. izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje i svjedoka, dok je na ročištu održanom 13. studenog 2003. izveden dokaz saslušanjem još dvojice svjedoka i I-tuženika te II-tuženice;

- sud je dopisom od 18. studenog 2003. od „C. o.“ d.d. – Filijale Z., zatražio relevantnu dokumentaciju, o čemu se rečeno društvo očitovalo podneskom od 26. studenog 2003.;

- na ročištu održanom 4. veljače 2004. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, te je glavna rasprava zaključena;

- na ročištu za objavu presude održanom 6. veljače 2004. sud je donio i objavio presudu posl. br. P-71/03, kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen, dok je podneskom tužitelja od 12. ožujka 2004. zatražen ispravak presude, o čemu je sud donio rješenje 22. ožujka 2004.;

- protiv rečene presude žalbu je 19. ožujka 2004. podnijela II-tuženica, nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Zlataru na daljnje postupanje, koji je dopisom posl. br. Gž-727/04 od 12. svibnja 2004. vratio sudu spis zbog otklanjanja nedostataka glede punomoći za zastupanje II-tuženice;

- spis je potom 28. lipnja 2004. ponovo otpremljen Županijskom sudu u Zlataru, koji je dopisom posl. br. Gž-1127/04 od 24. studenog 2004. vratio sudu spis zbog nepostupanja po nalogu drugostupanjskog suda, nakon čega je sud obrazloženim dopisom od 1. prosinca 2004. ponovo vratio spis Županijskom sudu u Zlataru;

- Županijski sud u Zlataru je u sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2006. ukinuo prvostupanjsku presudu rješenjem Gž-2004/04, te vratio predmet na ponovno suđenje;

- spis se dalje vodio pod posl. br. P-918/06. Na ročištu održanom 3. travnja 2007. sud je zaključio glavnu raspravu;

- na ročištu za objavu presude održanom 18. travnja 2007. sud je donio i objavio presudu posl. br. P-918/06, kojom je tužbeni zahtjev odbijen;

- protiv rečene presude tužitelj je podnio žalbu 8. kolovoza 2007, pa je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Zlataru na daljnje postupanje, koji je spis zaprimio 3. listopada 2007. i vodio ga pod posl. br. Gž-1606/07, te je u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2010. donio presudu pod potonjim poslovnim brojem, kojim je presuda suda prvog stupnja potvrđena;

- II-tuženica je drugostupanjsku presudu zaprimila 21. prosinca 2010.

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagateljice, ovaj sud prije svega ukazuje kako u ovoj pravnoj stvari postupak traje od podnošenja tužbe (3. srpnja 1995.) do 21. prosinca 2010., kada je punomoćnik predlagateljice primio drugostupanjsku odluku kojom je presuda prvostupanjskog suda potvrđena, čime je pravomoćno odlučeno o pravima II-tuženice, ovdje predlagateljice.

Međutim, pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – počinje teći tek od 6. studenoga 1997., obzirom da je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), i traje zaključno s 21. prosincem 2010., kada je drugostupanjska odluka dostavljena predlagateljici.

U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje sveukupno je trajalo 13 (trinaest) godina, 1 (jedan) mjesec i 15 (petnaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 13 godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 11 ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, ali i izvodeći dokaze saslušanjem više svjedoka te provođenjem vještačenja. No, iako je sud pritom postupao relativno ažurno – obzirom da tijekom postupka nisu zamijećena značajnija razdoblja izostanka procesnih aktivnosti od strane suda – ovaj sud zaključuje da postupak nije vođen učinkovito.

Naime, činjenica da je drugostupanjski sud presude suda prvog stupnja u dva navrata ukidao, te jednom vratio spis prvostupanjskom sudu radi otklanjanja nedostataka glede punomoći za zastupanje II-tuženice, ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagateljica (u predmetnom postupku II- tuženica) svojim držanjem u parnici pridonijela trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako je ročište određeno za 8. veljače 2001. odgođeno na zamolbu II-tuženice, te da II-tuženica nije tijekom postupka izdala urednu punomoć za zastupanje svom odvjetniku, zbog čega je Županijski sud u Zlataru dopisom posl. br. Gž-727/04 od 12. svibnja 2004. vratio sudu spis zbog otklanjanja nedostataka glede punomoći za zastupanje II-tuženice, nakon čega je sud morao zatražiti ispravljanje rečenih nedostataka. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagateljica nije doduše utjecala na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagateljici pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, ne samo obzirom na predmet spora u ovoj pravnoj stvari (utvrđenje), već i stoga što je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze saslušanjem više svjedoka, ali i provođenjem vještačenja, te izvršiti uvid spis prvostupanjskog suda (P-830/99).

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagateljice duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01 – ispravak, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 9.000,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagateljice, složenost postupka, ali i činjenicu da je predmetni postupak u međuvremenu pravomoćno okončan, kao i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. veljače 2011.

Sudac:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.