I Kž-568/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 568/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. Ž. zbog kaznenog djela iz članka 90. u vezi članka 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 14. lipnja 2013., broj K-15/12, u sjednici održanoj 21. siječnja 2014., u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske D. J.

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 14. lipnja 2013. broj K-15/12 opt. P. Ž. je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/13 i 56/13 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobođen optužbe za kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 90. u vezi članka 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, i 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u daljnjem tekstu: KZ/97).

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da će troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika te nagrada branitelja biti isplaćeni iz proračunskih sredstava.

I Kž 568/13-4

Protiv te presude pravodobno je žalbu podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na razmatranje.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada ističe da je optuženik kritične zgode pucao iz pištolja u oštećenika, svog sina D. Ž. tijekom svađe u cilju da ga liši života. Nije sporno da se događaj zbio kasno noću oko 23,30 sati, dakle u vrijeme predviđeno za spavanje i odmor. Pravilno je, prema tome, prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik, pod utjecajem lijekova – sedativa (što je potvrđeno analizom bioloških uzoraka uzetih od optuženika neposredno nakon događaja), u navedeno vrijeme spavao u dnevnom boravku svoje kuće, gdje se događaj zbio. Dakle, ponašanju optuženika odnosno pucanju iz pištolja nije prethodila svađa, kako je to optuženiku bilo stavljeno na teret, niti je njegovo ponašanje bilo motivirano odnosno provocirano svađom, što pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

Notorna je činjenica da se iz pištolja ne može pucati ako on nije repetiran, prilikom koje radnje metak može biti izbačen iz spremnika odnosno cijevi. Međutim, samo na temelju činjenice da je na podu dnevnog boravka pronađen jedan neispaljeni metak, ne može se zaključiti u kojem trenutku je taj metak izbačen iz oružja, zbog čega nije prihvatljiv zaključak državnog odvjetnika da je optuženik kritične zgode pripremio repetirano oružje te da je znao u koga puca.

Nadalje, državni odvjetnik dovodi u pitanje zvuk odnosno buku koja je probudila optuženika neposredno prije pucanja, zaključujući iz činjenice što na vratima dnevnog boravka, koji je oštećenik otvorio da bi došao do optuženika, te na zidu, nije bilo vidljivih oštećenja, da vrata nisu bila zaključana, što smatra odlučnim. Međutim, prvostupanjski sud osnovano činjenicu da li su vrata bila zaključena ne cijeni odlučnom jer buka od nasilnog otvaranja vrata, što je notorno ne nastaje zbog loma brave već udarca vrata o kakvu prepreku. Izostanak oštećenja zida također nije odlučan jer oštećenja je mogla uzrokovati jedino kvaka a ne cijela ploha vrata, a prema fotoelaboratu mjesta događaja, kvaka nije zahvatila zid već prostor iznad prozora do kojeg su vrata otvorena. To međutim nije od utjecaja na stvaranje snažnog zvuka uslijed udarca dviju tvrdih ploha, koji je optuženik opisao kao eksploziju bombe i od kojeg se probudio. Tvrđenje državnog odvjetnika da je optuženika probudila sukob oštećenika i njegove majke je proizvoljno i neutemeljeno.

Nije u pravu državni odvjetnik kada osporava zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik pucao refleksno. Svoje tvrđenje državni odvjetnik obrazlaže ranijim odnosima između optuženika i oštećenika i sukobom koja se zbio ranije istog dana između njih. Međutim, time žalitelj samo argumentira postojanje motiva na strani optuženika odnosno povoda za inkriminirano ponašanje na strani oštećenika. No ti argumenti ne potkrepljuju zaključak iz optužbe o svađi tijekom koje je optuženik pucao u oštećenika u namjeri da ga liši života a niti je njima moguće osporiti pravilni zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik kritične zgode pucao refleksno, o čemu je sud dao valjane razloge na koje se upućuje žalitelj.

I Kž 568/13-4

O pronađenom neispaljenom metku na podu dnevnog boravka i načinu baratanja pištoljem, na temelju čega žalitelj također osporava zaključak prvostupanjskog suda o refleksnom pucanju, već su naprijed dani razlozi i ovdje se neće ponovno navoditi.

Sud prvog stupnja je o postojanju istovremenog protupravnog napada na optuženika dao valjane i ovom drugostupanjskom sudu prihvatljive razloge pa se žalitelj upućuje na obrazloženje pobijane presude da bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. Posebno se ističe da je liječnik vještak sudskomedicinske struke u svojem nalazu naveo kako nije moguće zaključivati o položaju tijela oštećenika u prostoru pa je on ranu mogao zadobiti u stojećem položaju ali i u bilo kojem drugom položaju u kojem je trbuh dostupan ozljeđivanju. Ovakav nalaz ne osporava obranu optuženika o položaju iz kojeg je on pucao, tim više kad se ima u vidu da je oštećenik kritične zgode bio u alkoholiziranom stanju koje utječe sposobnosti i koordiniranost pokreta alkoholizirane osobe, dakle na kretanje.

Konačno, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio psihičko stanje optuženika u trenutku inkriminiranog događaja koje je determinirano naglim buđenjem, popraćenim strahom, nelagodom, bez mogućnosti za trezveno prosuđivanje. Cijeneći uz to i izrečenu prijetnju te činjenicu da se nalazio u nepovoljnom položaju ležeći u krevetu, prvostupanjski sud je utvrdio da je obrana od napada bila nužna i za svoj zaključak je dao valjane razloge. S obzirom da je utvrđeno kako je optuženik reagirao refleksno prema nepoznatoj osobi u situaciji koja je, prema njegovoj trenutnoj ocjeni, ograničenoj zbog naprijed navedenih okolnosti, predstavljala opasnost, činjenica da li se oštećenik nakon što je pogođen kretao nije odlučna kao niti je li ili nije sa sobom imao kakvo oružje. Posebne okolnosti koje obuhvaćaju naglo buđenje, utjecaj sedativa, prijetnju i strah odredile su ponašanje optuženika kritične zgode, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Prema tome, zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da je optuženik pucao u oštećenika tijekom svađe u namjeri da ga liši života već naglo probuđen u namjeri da se obrani je osnovan, što je valjano argumentirano u pobijanoj presudi.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 476. stavak 1 ZKP/08, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena kakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti da je povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. siječnja 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melanija Grgić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.