I Kž-846/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 846/06-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. S. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 12. srpnja 2006. godine broj K-25/06, u sjednici održanoj dana 21. studenog 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

r i j e š i o j e :

I/ Prihvaća se žalba optuženog I. S., a povodom te žalbe, i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II/ Uslijed odluke pod I/ protiv optuženog I. S. produljuje se pritvor.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim I. S. što je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, za koje kazneno djelo mu je temeljem citiranog zakonskog propisa utvrđena kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Istom presudom, temeljem čl. 62. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., u daljnjem tekstu Kaznenog zakona), uzeta je kao utvrđena pravomoćna kazna u trajanju od deset mjeseci, na koju je I. S. osuđen presudom Županijskog suda u Šibeniku broj K-4/04 od 05. ožujka 2004. godine, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž- 560/04 od 06. prosinca 2005. godine, a zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, nakon čega je primjenom odredbe čl. 60. st. 1. i 2. toč. c/ i čl. 62. st. 1. Kaznenog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. U ovu kaznu

I Kž 846/06-4

temeljem čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona uračunato mu je vrijeme provedeno u pritvoru od 30. listopada 2003. godine do 05. ožujka 2004. godine, te od 16. veljače 2006. godine pa nadalje.

Prema optuženiku je, temeljem čl. 76. st. 1. Kaznenog zakona, primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti.

Istom presudom, temeljem čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona, od optuženika je oduzeta opojna droga heroin u količini od 98,38 grama, već oduzeta prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, dok je optuženi I. S. u odnosu na troškove kaznenog postupka oslobođen obveze plaćanja istih.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi I. S. po branitelju K. Š., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o visini kaznene sankcije i snašanja troškova kaznenog postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači i njega oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97., 27/98. – ispravak, 58/99., 112/99. i 58/02., 143/02. – ispravak u daljnjem tekstu Zakona o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba optuženika je osnovana, a jednako tako, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe, utvrđeno je da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku, tj. da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

Opravdano pobija prvostupanjsku presudu optuženi I. S. kada tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno u dijelu koji se odnosi na utvrđenja relevantna za utvrđivanje ubrojivosti optuženika odnosno eventualnog smanjenja ubrojivosti, koje okolnosti su svakako od značaja prvenstveno za mogućnost primjene sigurnosne mjere iz čl. 76. st. 1. Kaznenog zakona, ali jednako tako i na proces individualizacije kazne. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u dijelu u kome je prema optuženom S. primijenjena sigurnosna mjera iz čl. 76. st. 1. Kaznenog zakona (iako bez naznake njenog vremenskog dosega) Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, kako u postupku nije provedeno psihijatrijsko vještačenje, utvrdio je da za ovu odluku nema razloga o odlučnim činjenicama koje bi se odnosile na utvrđenja je li optuženik djelo počinio pod odlučujućim utjecajem opojnih droga, te postoji li opasnost da će i u buduće ponavljati kazneno djelo ako se ne bi provodila mjera liječenja.

Prvenstveno valja istaći da je tijekom dokaznog postupka optuženik po svome branitelju predlagao provođenje psihijatrijskog vještačenja na okolnost utvrđenja stupnja ubrojivosti optuženika kao ovisnika o drogama u vrijeme počinjenja kaznenog djela, što je prvostupanjski sud odbio svojim raspravnim rješenjem (list 61 spisa). U samom obrazloženju presude ovo odbijanje obrazloženo je okolnošću da je isti optuženik već vještačen u predmetu

I Kž 846/06-4

istog suda broj K-4/04, a koji je pravomoćno okončan uz primjenu sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti.

Međutim, prvostupanjski sud pri tome potpuno zanemaruje da se radi o dokazu koji je izveden u drugom kaznenom postupku i to u odnosu na drugo vremensko razdoblje za koje je utvrđivan stupanj ubrojivosti i ovisnosti (za listopad 2003. godine) nego li je vrijeme počinjenje kaznenog djela za koje se sada vodi kazneni postupak (veljača 2006. godine), dakle, u stvari, za drugo kazneno djelo.

Unatoč odbijanju dokaznog prijedloga za provođenje psihijatrijskog vještačenja prvostupanjski sud prema optuženiku ipak primjenjuje sigurnosnu mjeru iz čl. 76. Kaznenog zakona, obaveznog liječenja od ovisnosti, naprosto zaključujući da se svrhe kažnjavanja mogu postići uz određenu kaznu i izricanje ove mjere, bez da navodi bilo koji razlog za ovakvu svoju odluku u pogledu sigurnosne mjere. Pri tome valja imati u vidu okolnost koju ističe i optuženik u svojoj žalbi, kako tih razloga u smislu utvrđenja zakonskih uvjeta za njenu primjenu koji se utvrđuju tek stručnom pomoći vještaka, nakon odbijanja dokaznog prijedloga za provođenje psihijatrijskog vještačenja, objektivno i nema.

Stoga je činjenično stanje u pogledu utvrđivanja stupnja ubrojivosti optuženika kao značajnog elementa za proces individualizacije kazne, odnosno objektivne potrebe za njegovim liječenjem radi otklanjanja stanja i uvjeta koji mogu dovesti u buduće do ponovnog počinjenja kaznenog djela, ostalo nepotpuno utvrđeno, a u donosu na sigurnosnu mjeru koja je primijenjena, za njenu primjenu sud nije naveo u obrazloženju presude razloge o odlučnim činjenicama zašto smatra da ovu mjeru treba primijeniti.

Slijedom izloženoga valjalo je žalbu optuženika prihvatiti, a povodom te žalbi i po službenoj dužnosti prvostupanjsku presudu ukinuti.

U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, a posebno psihijatrijsko vještačenje na okolnosti utvrđivanja stupnja ubrojivosti optuženika u vrijem kada je kazneno djelo učinjeno odnosno potrebe za primjenu sigurnosne mjere iz čl. 76. Kaznenog zakona, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno tako i obranu optuženika, te zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranom optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

Iz svega izloženog, na temelju čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku odlučeno je kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

Kako je pobijana presuda ukinuta, a optuženi se nalaze u pritvoru, Vrhovni sud je kao sud drugog stupnja u smislu čl. 388. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ispitao i postojanje razloga za daljnje zadržavanje optuženika u pritvoru.

Uvodno, i nadalje postoji osnovana sumnja da je optuženi I. S. počinio kazneno djelo kako mu je to stavljeno na teret optužnicom državnog odvjetnika. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je optuženik višekratno osuđivana osoba i to za istovrsna kaznena djela zlouporabe opojne droge. Imajući u vidu ovu okolnost, kao i okolnost da je optuženik prema

I Kž 846/06-4

vlastitim navodima ovisnik o opojnim drogama te da je osoba bez stalnog zaposlenja i bez stalnih izvora prihoda, to po utvrđenju ovoga suda i nadalje postoji bojazan da bi boravkom na slobodi mogao ponovno počiniti neko isto ili istovrsno kazneno djelo, zbog čega se mjera pritvora iz razloga naznačenih u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku i nadalje ukazuje opravdanom.

Stoga je riješeno kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. studenog 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.