Rev-708/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 708/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) J.H. i 2) J.H.1, oba iz D.S., oba zastupana po punomoćniku Z.Z. -B., odvjetnici u Z., protiv tužene "C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u gradu Zagrebu br. Gž 6285/94 od 30. kolovoza 1994.g., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn 3155/90 od 8. travnja 1994.g., u sjednici održanoj dana 28. listopada 1998.g.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje presuda Županijskog suda u gradu Zagrebu br. Gž 6285/94 od 30. kolovoza 1994.g. tako da preinačena u cijelosti glasi:

"Dužna je tužena u roku 15 dana i pod prijetnjom izvršenja na ime naknade štete isplatiti tužiteljici ad.1) J.H. iznos od 58.000,00 kn te tužitelju ad.2) J.H.1 iznos od 27.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. travnja 1994.g. do isplate, te parnični trošak od 5.100,00 kn."

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu br. Pn 3155/90 od 8. travnja 1994.g. tužena je obvezana naknaditi tužiteljima štetu od čega tužiteljici ad.1) J.H. u iznosu od 48.000,00 kn, a tužitelju ad.2) J.H.1 u iznosu od 24.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 8. travnja 1994.g. do isplate, te parnični trošak od 3.559,94 kn, dok je za više traženo, od daljnjih 10.000,00 kn u odnosu na tužiteljicu ad.1) odnosno za daljnjih 3.000,00 kn u odnosu na tuženika ad.2), tužbeni zahtjev odbijen.

Presudom Županijskog suda u gradu Zagrebu br. Gž 6285/94 od 30. kolovoza 1994.g. potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelji su izjavili reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje dosuđenjem tužiteljima ukupno zatražene naknade štete.

Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete (nematerijalne i materijalne) vezano na smrt njihovog sina odnosno brata sad pok. I.H., koji je poginuo u prometnoj nezgodi dana 25. veljače 1988.g.

U ovoj fazi postupka među strankama je sporna visina pripadajuće naknade štete tužiteljima ad.1) i ad.2) iz osnova duševnih boli zbog smrti im sina odnosno brata, koja je nižestupanjskim presudama dosuđena tužiteljici ad.1) u iznosu od 25.000,00 kn, a tužitelju ad.2) u iznosu od 22.000,00 kn. Tužitelji naime smatraju da su ovi iznosi prenisko odmjereni. Prema odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96) za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliske osobe, sud će ako nađe da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, ali i kad nje nema, time da će pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete i o visini njezine naknade sud voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.

Kod utvrđene činjenice da je sad pok. I.H. u vrijeme nastanka štetnog događaja bio neoženjen, te živio sa tužiteljicom ad.1) kao majkom i tuženikom ad.2) kao bratom u zajedničkom domaćinstvu, pri čemu je među njima postojala snažna emocionalna veza, potencirana činjenicom što je pok. I. bio potpora obitelji uključujući i ona ekonomska, bez daljnjeg da je njegova naprasna smrt izazvala intenzivne duševne boli kod oba tužitelja. Zato cijeneći sve ove okolnosti, ocjena je ovog suda da iznos od 35.000,00 za tužiteljicu ad.1) kao majku, odnosno od 25.000,00 kn za tužitelja ad.2) kao brata, u konkretnoj situaciji predstavljaju upravo adekvatnu satisfakciju u smislu prethodno citirane odredbe čl. 200. ZOO.

Stoga je uvažavanjem revizije tužitelja pobijanu presudu trebalo preinačiti dosuđenjem tužiteljima iz osnova duševnih boli zbog smrti im sina, odnosno brata, upravo ovih iznosa (uz nesporne iznose materijalne štete za tužiteljicu ad.1) od 23.000,00 kn, te za tužitelja ad.2) od 2.000,00 kn) tužiteljici ad.1) ukupno je dosuđeno 58.000,00 kn, a tužitelju ad.2) 27.000,00 kn, sve temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP).

Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. a u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 28. listopada 1998.g.

– 3 –

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.