Revr-741/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 741/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz V., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva Ž. R. i kolege u S. B., protiv tuženika „M.“ d.d. u stečaju iz N. G., koga zastupa punomoćnik D. U., odvjetnik u N. G., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž 761/07-2 od 29. lipnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. br. P 559/04-47 od 26. siječnja 2007., u sjednici održanoj 14. veljače 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika br. 85-PS/2001 od 5. ožujka 2001. nezakonita, te da radni odnos tužitelja nije prestao, - za vraćanje tužitelja na posao i radno mjesto poslovođe, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova, te je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.050,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i udovolji

đenje.

tužbenom zahtjevu ili da se ukinu i predmet vrati na ponovno su

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu poslovođe prodavaonice u V.,

- da je tuženik odlukom br. 85-PS/2001 od 5. ožujka 2001. izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelja zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa – uz obrazloženje, da je 22. veljače 2001. prilikom utvrđenja stanja sredstava prodavaonice V. za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 17. prosinca 2000. utvrđen manjak od 44.236,13 kn, a za razdoblje od 18. prosinca 2000. do 4. veljače 2001. utvrđen je manjak od 9.634,01 kn, a na inventuri održanoj 25. veljače 2001. za razdoblje od 5. veljače 2001. do 25. veljače 2001. utvrđen je manjak od 4.183,63 kn, ukupno 58.053,77 kn, - da je tužitelj pozvan da iznese svoju obranu, odnosno činjenice koje isključuju ili umanjuju njegovu krivnju, što tužitelj nije učinio, - da nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć,

- da je tužitelj protiv navedene odluke izjavio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio,

- da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja zatražio mišljenje sindikalnog povjerenika, koji se o tome nije očitovao,

- da je u prodavaonici tuženika V. u razdoblju od 1. siječnja 2000. do 25. veljače 2000. postojao manjak od 58.053,77 kn utvrđen inventurom kako je navedeno u obrazloženju odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja,

- da je u kaznenom postupku tužitelj proglašen krivim što je u vremenu od 1. siječnja 2000. do 25. veljače 2001. kao poslovođa prodavaone V. u V. vlasništvo tvrtke M. d.d. N. G. vodio poslovanje na način da je izdavao robu kupcima, bez plaćanja i vođenja uredne evidencije o dužnicima i stanju duga, novac od dnevnog utrška koristio za opremanje poslovnog prostora i druge namjene, a koji troškovi mu nisu odobreni niti priznati, pa se kao krajnji rezultat ovakvog načina poslovanja pokazao manjak u robi ili novcu ukupno 39.111,03 kn, a što je utvrđeno u inventurama obavljenim 17. prosinca 2000., 4. veljače 2001. i 25.

čani iznos, čime je počinio kazneno djelo veljače 2001., oštetivši vlasnika za navedeni nov

protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – nesavjesno gospodarsko poslovanje – opisano i kažnjivo prema čl. 21. st. 1. KZ-a,

- da je usklađenje inventure od 17. prosinca 2000. i 4. veljače 2001. izvršeno 22. veljače 2001. kada je utvrđen iznos manjka za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 17. prosinca 2000. od 44.236,13 kn, te za razdoblje od 18. prosinca 2000. do 4. veljače 2001. od 9.634,00 kn, a na inventuri i primopredaji prodavaonice 25. veljače 2001. utvrđen je daljnji manjak od 4.183,63 kn.

Ocijenivši da je tuženik u konkretnom slučaju imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 – dalje u tekstu ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, - a prema odredbi st. 2. istog članka – ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za primjenu navedenih zakonskih odredbi, jer se u nastalom manjku u prodavaonici u kojoj je poslovođa bio tuženik ogleda osobito teška povreda obveze tužitelja iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć, - a kako je tuženik financijsko stanje navedene prodavaonice mogao utvrditi samo usklađenjem u inventuri 22. veljače 2000. i primopredajne inventure 25. veljače 2001. odluka tuženika o otkazu ugovora o radu donesena je u zakonskom roku.

Prema odredbi čl. 145. st. 1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora sa radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, - a prema odredbi st. 2. podstav 2. toga Zakona važnim odlukama iz st. 1. toga članka smatraju se osobito odluke o planu zapošljavanja, premještaju i otkazu.

U smislu odredbe čl. 148. st. 3. ZR – ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik ima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane tim Zakonom. Tuženik je postupio i prema tim zakonskim odredbama, jer je o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelja obavijestio sindikalnog povjerenika.

Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nezakonitosti osporene odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja, te za vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto poslovođe.

Suprotno tvrdnji revidenta pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, te nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03

– dalje u tekstu ZPP).

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 14. veljače 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.