I Kr-452/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 452/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, Hajrije Novoselec i Dragana Poljaka, kao članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika Žarka Dundovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu osuđ. P. A., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. i dr. Kaznenog zakona odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Požegi od 03. rujna 2007. broj Kv-66/07 (K-6/00-355), u sjednici održanoj dana 27. studenog 2007.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđ. P. A. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Požegi od 04. veljače 2002. broj K-6/00-264, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. travnja 2006. broj I Kž 511/02-6, proglašen je krivim P. A. zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. i čl. 292. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05. i 71/06.), te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci.

Osuđenik nije stupio na izdržavanje kazne.

U svom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne kojega podnosi po svom branitelju M. K., odvjetniku iz S. B., navodi da sud prilikom izricanja kazne nije imao saznanja o njegovim zdravstvenim problemima. Naime, tvrdi da je on bio uvjeren da će biti oslobođen i zbog toga nije u spis dostavio dokaze o svom teškom zdravstvenom stanju. Zbog toga tek sada u zahtjevu ističe o kojim se bolestima radi i o tome dostavlja obimnu medicinsku dokumentaciju. Radi se o psihičkim bolestima, organskom efektivnom poremećaju i poremećaju ličnosti, zbog kojih se duže vremena liječio u Psihijatrijskoj bolnici u V.. Unatoč tome, njegovo psihičko zdravstveno stanje se ni nakon toga nije poboljšalo, već se, naprotiv,

čnika

nakon primitka drugostupanjske presude još više pogoršalo, tako da je mišljenje lije specijaliste da bi boravak u penalnoj instituciji mogao biti poguban za osuđenika. Problem je to veći što se odgovarajuće terapije ne mogu u potpunosti primijeniti zbog toga što boluje od apnejičkog sindroma u spavanju. Simptomi su ove bolesti da dolazi da prestanka disanja u

I Kr 452/07-3

spavanju uslijed zatvaranja gornjih dišnih putova, a posljedice su površno i isprekidano spavanje uslijed čega se po danu javlja teška pospanost, a nakon dužeg vremena dolazi do mentalne deterioracije. Jedina je metoda liječenja da se preko noći koristi poseban aparat za pripomognuto disanje CPAP/BiPAP, koji zahtjeva redoviti liječnički nadzor, zračnu prostoriju, priključak električne energije i individualno spavanje, što je sve neostvarivo u zatvorskim uvjetima. Nadalje, osuđenik navodi da uz ove bolesti boluje i od glaukoma, klaustrofobije, pretrpio je kontuziju mozga, te je imao operaciju na kralježnici. Tvrdi da iz nalaza dr. M. C., stalnog sudskog vještaka, proizlazi da bi izdržavanje kazne u zatvorenom prostoru mogli dovesti do trajnog pogoršanja zdravstvenog stanja osuđenika i do tragičnih posljedica.

Županijski sud u Požegi je ovom Vrhovnom sudu dostavio obrazloženi prijedlog da se zahtjev osuđenika odbije. Negativno mišljenje o zahtjevu dalo je i Županijsko državno odvjetništvo u Požegi, kao i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u podnesku od 13. studenog 2007. broj KR-DO-821/07.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne nije osnovan.

Naime, prema odredbi čl. 414. ZKP-a ublažavanje pravomoćno izrečene kazne se može zahtijevati kada se nakon pravomoćnosti pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao, iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. Osuđenik u zahtjevu ne ističe niti jednu novu okolnost koja je takvog značaja da bi sudovi pri izricanju presude zbog tih okolnosti očito izrekli blažu kaznu.

Istina je da se radi o okolnostima koje su se pojavile nakon izricanja presude, odnosno da za njih sud nije znao jer nisu bile isticane u dosadašnjem tijeku postupka, ali one nisu tako značajne da bi očito dovele do još blaže osude.

Naime, osuđenik je proglašen krivim zbog dva teška kaznena djela, jednog iz čl. 337.

l. 292.

st. 4. KZ-a za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do deset godina, i jednog iz č st. 2. KZ-a za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina. Utvrđujući posebno izražene olakotne okolnosti sud je pri odmjeri kazne primijenio institut ublažavanja iz čl. 57. KZ-a, te je osuđeniku utvrdio vrlo blage kazne od četiri, odnosno osam mjeseci zatvora, pa mu je uz primjenu čl. 60. KZ-a izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od svega devet mjeseci.

Prema tome, sve da su sudovi kod izricanja presude i znali za okolnosti koje u zahtjevu ističe osuđenik, to ne bi očito dovelo do blaže osude, posebice kada se ima u vidu da je osuđenik počinjenjem kazne ostvario za svoju firmu „P. C.“ protupravnu imovinsku korist od 2,853.060,50 kuna.

Nisu prihvatljive osuđenikove tvrdnje da u zatvorskim uvjetima on ne može primati adekvatnu terapiju, jer sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, br. 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. i 76/07.) zatvorenici sa zdravstvenim problemima se smještavaju ovisno o svojim zdravstvenim potrebama, tako da mogu biti smješteni ili zatvorsku bolnicu, ili drugu odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.

I Kr 452/07-3

Dakle, po ocjeni ovog Vrhovnog suda nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne iz odredbe čl. 414. ZKP-a, pa je zahtjev osuđenika odbijen, na temelju odredbe čl. 416. st. 6. ZKP-a.

U Zagrebu, 27. studenog 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović, v.r.

Ante Potrebica, v.r.