UsIpn-12/2019-6 · Upravni sud u Splitu

Poslovni broj: 8 UsIpn- 12/19-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu ovog suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja P. d.o.o. M., OIB: …, zastupano po opunomoćeniku V. Č., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, zastupanog po opunomoćenici Z. H., dipl. iur. i zaposlenici, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednika suda pod brojem 39 Su-293/2014, radi poreznog nadzora, nakon usmene i javne rasprave zaključene 06. rujna 2019. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 16. rujna 2019. godine,

p r e s u d i o j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/17-01/409, URBROJ: 513-04/18-02 od 17. prosinca 2018. godine.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

U pravovremeno podnesenoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-02/17- 01/409, URBROJ: 513-04/18-02 od 17. prosinca 2018. godine tužitelj osporava rješenje, te je u bitnom naveo: da nije sporno da je tužitelj u prijavi poreza na dobit za 2015. godinu iskazao porezni gubitak iz 2012. godine u iznosu od 5.176.156,86 kn; da je prema stavu poreznog tijela porezni gubitak iz 2012. godine tužitelj trebao iskazati u prijavi poreza na dobit za 2013. godinu i pokriti ga iz dobiti te godine; da je tužitelj sukladno zakonskim odredbama a temeljem Odluka Skupštine društva od 03. rujna 2014. i 19. lipnja 2015. godine, za 2013. i 2014. godinu povećao temeljni kapital društva za iznos od 5.850.000,00 kuna, te je na taj način reinvestiranjem dobiti umanjio osnovicu poreza za dobit za 2013. i 2014. godinu; da je tužitelj imao dvije mogućnosti: 1. da dobit reinvestira tj. uloži u povećanje temeljnog kapitala, temeljem članka 6. stavak 1. točke 6. i stavka 5. istog članka Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, broj: 143/14) i temeljem članka 12.a. Pravilnika o porezu na dobit („Narodne novine“, broj: 137/15), 2. da dobit prenese i da je koristi za pokrivanje poreznog

- -

gubitka, sukladno članku 17. stavak 2. Zakona o porezu na dobit i članka 38. stavak 1. Pravilnika o porezu na dobit; da je tužitelj za godine 2013. i 2014. koristio mogućnost reinvestiranja povećanjem temeljnog kapitala društva, dok je za 2015. godinu nadoknadio porezni gubitak iz 2012. godine; da se navedeno temelji na poslovnoj strategiji tužitelja; da mjerodavni materijalni propisi tj. odredbe Zakona o porezu na dobit i Pravilnika o porezu na dobit ne sadrže odredbe o tome kojem osnovu za umanjenje porezne osnovice se daje prednost, odnosno kojeg bi trebalo primijeniti prije i temeljem kojeg kriterija, jer bi to trebala biti odluka poslovnog subjekta; da odredba članka 17. Zakona o porezu na dobit daje isključivo definiciju pojma „porezni gubitak“ te daje vremensko određenje u kojem se porezni gubitak može prenijeti i nadoknaditi umanjivanjem porezne osnovice, a to je rok od 5 godina; da odredba članka 38. Pravilnika o porezu na dobit samo dodatno razrađuje navedenu zakonsku odredbu te također govori o roku od 5 godina koji rok počinje teći od godine u kojoj je gubitak utvrđen; da navedene odredbe ne utvrđuju za što se prvenstveno koristi prenesena dobit. Isto tako da Mišljenje porezne uprave od 14. srpnja 2006. godine na koje se porezno tijelo poziva samo regulira redoslijed pokrivanja poreznih gubitaka u situaciji kada takvih gubitaka ima više, tako da se tada pokrivaju gubici starijeg datuma; da se tuženik ne navodi o kojim se relevantnim odredbama Općeg poreznog zakona i Zakona o računovodstvu radi; da pozivanje tuženika na odredbu članka 220. stavak 1. točka 1. Zakona o trgovačkim društvima nije prihvatljivo, budući je isti propis lex generalis te da bi na ovu stvar trebalo primijeniti Zakon o porezu na dobit i Pravilnik o porezu na dobit, kao lex specijalis. Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika te porezno rješenje od 01. kolovoza 2017. godine. Tuženik je odgovorio na tužbu, ističući da tužba nije osnovana, iz razloga navedenih u obrazloženju istih rješenja, te da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Klasa: UP/I-471-02/17-01/374, Urbroj: 513-07-17-17-1 od 01. kolovoza 2017. godine.

Navedenim poreznim rješenjem, koje je ispravljeno rješenjem poreznog tijela Klasa:

UP/I-471-02/17-01/374, Urbroj: 513-07-17-19-8 od 15. ožujka 2019. godine, u točki I. izreke, tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dobit za 2015. godinu u iznosu od 1.035.231,37 kn i zatezna kamata u iznosu od 109.315,69 kuna.

Točkom II. nalaže se uplata utvrđene porezne obveze na odgovarajući račun Državnog i lokalnog proračuna, točkom III. naloženo je tužitelju da nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, točkom IV. određen je rok od 8 dana za izvršenje rješenja, računajući od izvršnosti istog, dok je u točki V. tužitelj upozoren da će se naplata izvršiti ovrhom ako tužitelj u roku iz točke IV ne izvrši uplate iz točke II. izreke rješenja.

Na ročištu od 06. rujna 2019. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Opunomoćenica tuženika je iskazala da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 17. prosinca 2019. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga. Tužitelj je popisao trošak sastava tužbe i pristupa na ročište u iznosu od po 10.000,00 kn uvećano za PDV od 25% ili ukupno 25.000,00 kn.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 17. prosinca 2018. godine, odnosno da li je tužitelju poreznim rješenjem osnovano i pravilno utvrđen porez na dobit za 2015. godinu.

- -

Među strankama je prvenstveno sporno da li je tužitelj iskazani porezni gubitak iz 2012. godine trebao pokriti istekom godine u kojoj je nakon poreznog gubitka ostvario poreznu dobit tj. 2013., te 2014. godini.

Sporno je da li je tužitelj za iznos poreznog gubitak iz 2012. godine mogao u 2015. godini umanjiti osnovicu poreza na dobit, iako je prije toga u 2013. i 2014. godini ostvario poreznu dobit, koju dobit je koristio za reinvestiranje (povećanje temeljnog kapitala), čime je za te godine umanjio osnovicu poreza na dobit, da bi nakon toga 2015. godine poreznu dobit koristio za pokriće poreznog gubitka iz 2012. godine.

Iz spisa upravnog tijela je vidljivo: da je Porezna uprava, Područni ured S.ine u kojem su utvrđene nepravilnosti, na koji je tužitelj izjavio prigovor koji prvostupanjsko tijelo nije uvažilo te je dana 01. kolovoza 2017. godine donijelo porezno rješenje.

Prema članku 5. stavak 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, broj: 177/04. do 143/14, dalje: ZPB) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama istog Zakona.

Člankom 33. stavak 1. ZPD propisano je da se porezna osnovica utvrđuje na temelju podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu i financijskim izvješćima koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobiti i gubitka), ako ovaj Zakon ne određuje drugačije.

Člankom 17. ZPD reguliran je način korištenja poreznog gubitka, te je tako stavkom 1. istog članka te člankom 38. stavak 1. Pravilnika o porezu na dobit („Narodne novine“, broj: 95/05 do 157/14, dalje: Pravilnik), propisano da ako se u postupku utvrđivanja porezne osnovice utvrdi negativna osnovica, da porezni obveznik ima porezni gubitak. Stavkom 2. istog članka propisano je da se porezni gubitak prenosi i nadoknađuje umanjivanjem porezne osnovice u slijedećih pet godina, ako Zakon ne određuje drugačije. Stavkom 4. istog članka propisano je da se pri smanjenju porezne osnovice zbog gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja, porezna osnovica smanjuje najprije za gubitke starijeg datuma.

Člankom 220. stavak 1. točka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj: 111/93 do 137/09, dalje: ZTD-a) propisano je da je neto dobit ostvarenu u poslovnoj godini društvo dužno upotrijebiti za namjene prema redoslijedu: 1. za pokriće gubitka prenesenog iz prijašnjih godina, 2. za unos u zakonske rezerve, 3. za unos u rezerve za vlastite dionice, ako ih je društvo steklo ili ih namjerava steći 4. za unos u statutarne rezerve, ako ih društvo ima.

Prema stavku 2. istog članka uprava, odnosno izvršni direktori moraju pri sastavljanju godišnjih financijskih izvješća poštivati odredbe prethodnog stavka ovog članka. Prema stavku 3. uprava i nadzorni, odnosno izvršni direktori i upravni odbor mogu nakon što utvrde godišnja financijska izvješća uporabiti iznos neto dobiti, koji ostane nakon što je ona korištena za namjene iz stavka 1. ovoga članka, za unos u ostale rezerve iz dobiti ali ne više od polovine tog iznosa. Prema stavku 4. istog članka glavna skupština društva može odlučiti da neto dobit koja ostane nakon što je se uporabi u skladu sa stavkom 1. ovoga članka rasporedi u ostale rezerve dobiti.

U promatranom razdoblju 2012. do 2015. godine tužitelj je samo u 2012. godini iskazao porezni gubitak dok je u 2013., 2014. i 2015. godini ostvario poreznu dobit. Kako je jasno da je tužitelj porezni gubitak ostvario samo za jednu godinu (2012.), radi se o poreznom gubitku jedne godine kojeg je sukladno članku 17. ZPD-it mogao pokriti u narednih pet godina.

Međutim, kako je tužitelj već u slijedećoj 2013. godini iskazao poreznu dobit istom dobiti je sukladno članku 220. stavak 1. točka 1. ZTD-a trebao najprije podmiriti iskazani porezni gubitak iz 2012. godine, a tek nakon pokrivanja poreznog gubitka iz 2012. godine tužitelj je mogao iskazanu poreznu dobit iz 2013. odnosno 2014. godine koristiti za

- -

reinvestiranje tj. povećanje temeljnog kapitala, jer isto jasno proizlazi iz navedene kogentne odredbe, kojom se ne narušava poduzetnička sloboda već je cilj navedene odredbe porezna disciplina.

Neosnovan je navod tužitelja da se nije moglo primijeniti odredbe ZTD-a već ZPD i Pravilnik, posebni propisi na koje upućuje odredba članka 6. stavak 5. ZPD i članka 12. a stavak 1. Pravilnika pretpostavljaju primjenu ZTD-a, budući da se odredbama istog Zakona uređuje među ostalim i način isplate dobiti, promjene u temeljnom kapitalu i dr. Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17; dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom 2. izreke.

U Splitu 16. rujna 2019. godine

S U D A C

Studenko Vuleta, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnik o objavi,

- u spis.

za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Nataša Rogošić