Rev-x-339/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 339/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Č. iz R., (kao zakonskog nasljednika sada pok. M. Č. iz B.), kojeg zastupa punomoćnica B. I., odvjetnica u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-394/07-2 od 31. ožujka 2009., kojom je preinačena međupresuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-4957/03 od 30. listopada 2006., u sjednici održanoj 23. rujna 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Međupresudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužena odgovorna za naknadu štete nastale tužitelju 22/23. veljače 1992. (točka I. izreke), odlučeno je da će se do pravomoćnosti te međupresude zastati s raspravljanjem o visini tužbenog zahtjeva (točka II. izreke) te da se odluka o troškovima postupka ostavlja za kasniju odluku (točka III. izreke).

Presudom suda drugog stupnja preinačena je međupresuda prvostupanjskog suda u dijelu pod točkom I. izreke pa je odbijen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je tužena odgovorna za materijalnu štetu koju je prednik tužitelja pretrpio 22/23. veljače 1992. kada mu č.br. 764/1, u naravi voćnjak i oranica Plavnički brijeg, je u kuću u …, sagrađenu na k.

upisanoj u z.k.ul. br. 3533 k.o. G. G. postavljena eksplozivna naprava (točka I. izreke), tužitelju je naloženo da tuženoj naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna (točka II. izreke), a odbijen je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.005,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda je ispitana u smislu odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a s obzirom da je odluka suda drugog stupnja donesena nakon 1. listopada 2008. kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08).

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženoj da mu naknadi materijalnu štetu nastalu na njegovoj kući zbog podmetanja eksplozivne naprave, u jesen 1992, kada je došlo do razaranja i uništenja kuće.

Revident u odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je u pobijanoj odluci naveo da preinačava djelomičnu presudu prvostupanjskog suda, a ne međupresudu, kojom je odlučeno o „osnovanosti deklaratornog zahtjeva“ odnosno o tome postoji li odgovornost tužene za konkretnu, pretrpljenu materijalnu štetu.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 112 spisa) tužitelj je tražio da se utvrdi da postoji odgovornost tužene Republike Hrvatske da tužitelju naknadi materijalnu štetu proizašlu iz akta nasilja koji se dogodio u noći 22. veljače 1992. na njegovoj kući sagrađenoj na k.č.br. 764/1, upisanoj u zk. ul. br. 3533 k.o. G. P. (taj dio tužbenog zahtjeva označio rednim brojem 1.), da mu tužena na ime naknade te štete plati iznos od 28.289,77 EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa kamatama koje banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju tekućim od 20. travnja 1992. do isplate i to na iznos od 55.329,99 DEM kamate koje teku od 22. veljače 1992. do 31. prosinca 2001., a na iznos od 28.289,77 EUR kamate koje teku od 1. siječnja 2002. do isplate (redni broj 2. tužbenog zahtjeva) te da mu tužena naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (redni broj 3. tužbenog zahtjeva).

Odredbom čl. 330. ZPP propisano je da sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva (međupresuda) ako je tuženik osporio i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnova stvar je sazrela za donošenje odluke.

Prema shvaćanju ovog suda dio tužbenog zahtjeva pod rednim brojem 1. konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u ovom postupku predstavlja samo deklaratorni preambul tužbenom zahtjevu za naknadu materijalne štete. No, kako je u izreci pobijane drugostupanjske presude navedeno da se preinačava prvostupanjska međupresuda te kako su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama to u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je prednik tužitelja sada pok. M. Č. vlasnik kuće sagrađene na k.č.br. 764/1, upisane u zk. ul. br. 3533 k.o. G. P.,

- da je u 22/23. veljače 1992. tužiteljeva kuća uništena zbog podmetanja eksplozivne naprave od strane nepoznatog počinitelja,

- da na području na kojem se nalazila tužiteljeva kuća nije bilo nikakvih ratnih operacija,

- da tijekom postupka nije utvrđeno tko je postavio eksplozivnu napravu u tužiteljevu kuću.

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da tužena odgovara za štetu tužitelju na temelju odredbi čl. 2.,3. i 6. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“, broj 117/03 – dalje ZOŠTA) pa je donio međupresudu. No, drugostupanjski sud je preinačio tu međupresudu i odbio tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 8. ZOŠTA.

U revizijskom stadiju postupka sporno je odgovara li tužena tužitelju odnosno njegovom predniku za materijalnu štetu koja je nastala na kući uslijed podmetanja eksploziva.

Podmetanje eksplozivne naprave, odnosno miniranje kuće prednika tužitelja prema stajalištu ovog suda predstavlja akt terora koji se smatra terorističkim aktom u smislu čl. 1. st. 2. ZOŠTA. Tim zakonom je uređeno pitanje odgovornosti za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetim sa ciljem teškog narušavanja javnog reda, zastrašivanja, izazivanja osjećaja nesigurnosti građana te uslijed demonstracija i drugih oblika masovnog izražavanja raspoloženja na javnim mjestima.

Prema odredbi čl. 8. ZOŠTA materijalna šteta nastala zbog uzroka navedenih u tom Zakonu nadoknađuje se na teritoriju cijele Republike Hrvatske u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi. Zbog izloženog nema pravne osnove za naknadu materijalne štete tužitelju.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je revizija tužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. rujna 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.