I Kž-538/1999-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-538/1999-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vrbetić Vesne, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Budinski Josipa, Zmajević mr. Branka i Klarić-Baranović Senke, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Rašo Marka, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Đ. S. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi od 13. svibnja 1999. K-20/99, u sjednici održanoj 14. prosinca 1999., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pantlik Mladena i optuženikova branitelja F. A., odvjetnika iz P.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. Đ.S., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. Đ.S. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ, pobliže opisanog u izreci te presude, za koje mu je utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od dvanaest godina, te kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. KZ, opisanog u toč. 2. izreke iste presude, pa je uz primjenu propisa o stjecaju kaznenih djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina, u koju mu je po čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 5. studenog 1998. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 80. Kaznenog zakona optuženiku je oduzet pištolj marke "CZ-M 57" call. 7,62 mm, kao predmet uporabljen za počinjenje kaznenog djela.

Protiv te presude optuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se djelomično preinači u odluci o kazni za djelo pod toč. 1. izreke a u odnosu na djelo pod toč. 2. izreke ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon razmatranja spisa državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Na temelju čl. 374. st. 1. i 2. ZKP sjednici vijeća uz zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske bio je nazočan i optuženikov branitelj F.A., odvjetnik iz P., dok predsjednik vijeća i vijeće nisu smatrali svrhovitim osigurati nazočnost optuženika koji je u pritvoru i ima branitelja.

Žalba nije osnovana.

U odnosu na činjenično stanje u svezi s toč. 1. izreke pobijane presude između utvrđenja prvostupanjskog suda i navoda u žalbi optuženika nije sporno da je optuženik, na način i uz okolnosti opisane u tom dijelu izreke pobijane presude, usmrtio sada pok. L.S. Sporno je, međutim, je li inkriminiranom događaju prije nego što je optuženik napustio lokal prethodio sukob optuženika s oštećenikom i njegovim društvom, što je prema tezi obrane, koja se zastupa i u žalbi, upravo i bilo razlogom da je optuženik bio doveden u stanje razdraženosti, te u takvom stanju otišao kući po oružje, vratio se natrag i prema oštećeniku ispalio više streljiva od kojih je ovaj smrtno pogođen.

U prilog takvom viđenju stvari u žalbi optuženika se posebno ukazuje na iskaze svjedoka B.M., B.P. i V.M., za koje žalitelj ističe da "svjesno prikrivaju vjerodostojnost one konfliktne situacije koja je nastala između optuženika s jedne strane i oštećenika i njegovog društva s druge strane, a zbog koje situacije optuženik u jednom trenutku, izazvan grubim vrijeđanjem, napušta gostionicu i odlazi kući po oružje."

Prema stajalištu izraženom u žalbi, ako se djelo optuženika i nije moglo kvalificirati kao privilegirano kazneno djelo ubojstva na mah iz čl. 92. KZ, sud je bio dužan stanje optuženika uzeti u obzir kao "osobito olakšavajuću okolnost" i za to djelo mu utvrditi blažu kaznu.

U odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelj nalazi u tome što prvostupanjski sud nije proveo rekonstrukciju na mjestu događaja ili barem uputio balističkog vješaka da se na licu mjesta uvjeri je li bio doveden u opasnost tjelesni integritet ošt. S.R., odnosno da provjeri da li su u kuhinji pronađena deformirana zrna i drugi fragment zrna metka deformirani udarom u suprotni zid ili do tog zida ta zrna nisu ni došla, pa kao takva nisu ni mogla ozlijediti osobu koja se nalazila u kuhinji.

Uz činjenicu da se optuženik na glavnoj raspravi nakon pročitane optužnice izričito i nedvosmisleno očitovao da se u odnosu na obje točke optužnice smatra krivim, te da u stvari nije iznosio obranu niti se pobliže očitovao o okolnostima koje ga terete, navodeći samo da je djela počinio pod utjecajem alkohola i da se točno ne sjeća što je učinio ali da misli da je za to morao postojati neki razlog, izloženi žalbeni navodi objektivno predstavljaju ponavljanje teze što ju je obrana iznijela na glavnoj raspravi, a prema kojoj bi optuženikovo djelo pod toč. 1. izreke pobijane presude trebalo pravno označiti po blažem kaznenom zakonu, eventualno kao privilegirano kazneno djelo ubojstva na mah iz čl. 92. KZ, odnosno barem ga blaže kazniti za to kazneno djelo, a u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke iste presude u tom dijelu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Međutim, ne samo što je prvostupanjski sud u mogućem obimu i u tom pravcu analizirao i ispitao optuženikovu obranu i s pravom tu obranu otklonio kao neosnovanu, u konkretnom slučaju izložena teza obrane nema upravo nikakva uporišta u rezultatima dokaznog postupka.

Naime, kad je stanje stvari takvo da ni jedan od brojnih saslušanih svjedoka svojim iskazom ne daje ni naslutiti da je inkriminiranom događaju prethodio bilo kakav sukob između optuženika i oštećenika, uz inače nespornu činjenicu da je optuženik hicima iz pištolja usmrtio sada pok. L.S., te neposredno nakon toga sa terase ugostiteljskog objekta iz istog oružja ispalio sedam projektila u zatvorena i osvijetljena vrata liječničke ordinacije, od kojih je šest streljiva probilo vrata i pregradni zid čajne kuhinje u kojoj se nalazila ošt. S.R., imajući uz navedeno u vidu nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. A.A., prema kome je unatoč alkoholiziranom stanju u kojem se nalazio optuženik bio u mogućnosti shvaćati značenje svojega postupanja i njime upravljati, ukazuju se posve logičnim činjenična utvrđenja i na tim utvrđenjima izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, da je optuženik, na način i uz okolnosti pobliže opisane u toč. 1. izreke pobijane presude, s izravnom namjerom počinio kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona.

Isto tako u odnosu na kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. KZ-a, zbog kojeg je optuženik proglašen krivim pod toč. 2. izreke pobijane presude, protivno stajalištu izraženom u žalbi optuženika, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, prihvaća razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud kad je našao utvrđenim da je optuženik počinio i to kazneno djelo.

Naime, kad nije sporno da su ulazna vrata liječničke ordinacije bila osvijetljena svjetlom iz unutrašnjosti prostorije, te da je optuženik s udaljenosti od oko deset metara, iz pištolja call. 7,62 mm ispalio sedam projektila velike početne brzine od 430 m/sek, tako da je njih šest probilo vrata i pregradni zid čajne kuhinje u kojoj se nalazila ošt. S.R., što nedvojbeno proizlazi iz zapisnika o uviđaju sa skicom mjesta događaja i fotoelaboratom, nema nikakve sumnje da takvo ponašanje optuženika u konkretnoj situaciji predstavlja općeopasnu radnju u smislu čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona, kojom je prema općem životnom iskustvu objektivno bila izazvana konkretna opasnost za život ili tijelo ljudi, u ovom slučaju ošt. S.R., koja se nalazila u čajnoj kuhinji.

Uz ovakvo, nesporno stanje stvari, ukazuje se posve suvišnim dokazni prijedlog, ponovljen i u žalbi, da se provede rekonstrukcija događaja, odnosno da vještak za balistiku pregleda mjesto događaja i provjeri vjerodostojnost iskaza oštećenice, odnosno potvrdi ili otkloni mogućnost da li je bio doveden u opasnost tjelesni integritet oštećenice.

Zbog navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Konačno, nije osnovana žalba optuženika ni zbog odluke o kazni.

Iako u žalbi optuženika nije obrazložena uvodno istaknuta žalbena osnova zbog odluke o kazni, kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesena u korist optuženika, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji u smislu čl. 382. ZKP, ovaj sud je i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu, te nije našao potrebnim da prvostupanjsku presudu preinačava izricanjem blaže kazne optuženiku za počinjena kaznena djela.

Naime, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je u skladu s tim okolnostima za svako kazneno djelo utvrdio pojedinačne kazne i uz primjenu propisa o stjecaju kaznenih djela optuženiku izrekao primjerenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina, koja i po ocjeni ovog Vrhovnog suda nije prestroga, već je u skladu sa stupnjem krivnje optuženika, jačinom ugrožavanja zaštićenih dobara i težinom nastupjelih štetnih posljedica, kao i svim okolnostima koje su u smislu čl. 58. Kaznenog zakona relevantne za odmjeravanje kazne.

Isto tako pravilna je i na zakonu utemeljena odluka prvostupanjskog suda da se prema optuženiku primijeni sigurnosna mjera oduzimanja predmeta - pištolja, kao predmeta uporabljenog za počinjenje kaznenog djela, jer su za primjenu te sigurnosne mjere u ovom slučaju bili ispunjeni svi zakonski uvjeti iz čl. 80. st. 1. Kaznenog zakona.

Kako dakle ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, niti je ovaj sud utvrdio povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. prosinca 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Rašo Marko v.r.

Vrbetić Vesna v.r.