Rev-1032/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1032/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ilije Čuljata i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.S. iz Z.T., zastupanog po punomoćniku B.K., odvjetniku iz B., protiv tuženika S. l. d.B. iz B., zastupani po punomoćniku B.B., odvjetniku iz B. i L. d. "J. " iz Z.T., zastupanog po predsjedniku društva Đ.Š., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika S. l. d.B. protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 26.VIII. 1993. godine br. Gž-1151/93-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 15.II.1993. godine br. P-625/91-91, u sjednici održanoj 1. lipnja 1994. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija se tuženika S. l. d.B. prihvaća, pa se u odnosu na tog tuženika ukidaju obje nižestupanjske presude i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja suđeno je kako slijedi:

"I. I tuženi S. l. d.B., iz B., i II tuženik L. d. "J. " iz Z.T., dužni su solidarno tužitelju S.I. iz Z.T., na ime izgubljene zarade zbog nemogućnosti bavljenja poljoprivredom za period od 18. 10. 1978.g. do 18.10. 1979. godine platiti iznos od 236.804 HRD uz zakonsku zateznu kamatu po čl. 277. st. 1. preuzetog ZOO tekuću od 30. lipnja 1992. godine pa do isplate, a na ime izgubljene zarade zbog nemogućnosti bavljenja muzikom za isti vremenski period dužni su mu tuženici solidarno platiti iznos od 2,371.200 HRD uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 11. studenog 1992. god. pa do isplate kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 169.420 HRD, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog a u iznosu od 336.848 HRD na ime izgubljene zarade zbog nemogućnosti bavljenja poljoprivredom, te iznosu od 24,638.800 HRD na ime izgubljene zarade zbog nemogućnosti bavljenja muzikom kao neosnovanim tužitelj se odbija."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja, a žalba prvotuženika - S. l. d.B. "djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda suda prvog stupnja potvrđuje u dosuđujućem i odbijajućem dijelu, izuzev što se u odnosu na prvotuženika S. l. d.B. preinačuje u dijelu kojem su dosuđene kamate i to tako da na dosuđene iznose glavnice zakonska zatezna kamata teče od 15.II. 1993. godine do isplate, dok se dio zahtjeva za kamate prije ovog datuma u odnosu na istog tuženika odbija".

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja prvotuženik - S. l. d.B. izjavio je reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tužitelju i nadležnom Državnom odvjetništvu, ali Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o podnesenoj reviziji.

Tužitelj, pak, u odgovoru na reviziju osporava opravdanost revizijskih razloga, pa predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija je osnovana.

Tužitelj traži novčanu naknadu štete kao posljedice povređivanja u lovu (on kao gonič) kojeg su organizirali tuženici za inozemne lovce, a to dana 18.X. 1978. godine.

U ovoj parnici ostala je kao sporna materijalna šteta - novčana naknada gubitka zarade od rada u poljoprivredi i prihoda od sviranja u muzičkom sastavu "V.P. ". U odnosu na i dalje prisutan prigovor revidenta odgovornosti za tu i takvu štetu valja ukazati na slijedeće: utvrđenje je sudova da su tuženici organizirali lov za stranog lovca i u tako organiziranom lovu tužitelj je zadobio povredu oka s trajnom posljedicom gubitka vida.

Prema tome kada je i revident organizator lova to znači da je kao organizator djelovao u okviru opasne djelatnosti, a rezultat toga je njegova odgovornost za štetne posljedice temeljem odredbe čl. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("NN", br. 53/91). Zato u tom dijelu nema opravdanja revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešno su, međutim, sudovi utvrdili obim štete - gubitak zarade po oba osnova, kada su, jer se radi o materijalnoj šteti, visinu gubitka zarade utvrdili prema kasnijem vremenu - u godini 1992., a ne u vrijeme kada je ta i takva šteta nastala.

Stvarna šteta koju je tužitelj trpio zbog toga što nije mogao raditi u razdoblju od 18.X. 1978. godine do 18.X. 1979. godine je ona šteta koja je u obimu i visini nastala u tome vremenu pa je revident u obvezi da novčano naknadi onaj iznos gubitka zarade koji je upravo tada nastao (odredba čl. 195. st. 1. ZOO) - dakle nastala za vrijeme liječenja.

Budući da je u navedenom pogrešno primijenjeno materijalno pravo a ostala je neraspravljena i neutvrđena visina gubitka zarade zbog nemogućnosti rada u navedenu vremenu zbog liječenja tužitelja, to je rezultiralo prihvaćanjem revizije, ukidanjem obje nižestupanjske presude u dijelu kojim se revizija pobija i vraćanja u tom dijelu predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a sve temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 1. lipnja 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.