Rev-886/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 886/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz G., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku iz V., protiv tuženice P. b. d.d. Z., Z., zastupane po punomoćniku Z. T., odvjetniku iz Z., radi brisanja hipoteke i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-377/09-2 od 6. travnja 2009., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P-671/08-11 od 29. prosinca 2008., 30. studenog 2011.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom žalba tuženice je djelomično odbijena kao neosnovana a djelomično usvojena, pa je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod toč. I. (u odluci kojom je naloženo brisanje hipoteke uknjižene u korist tuženice pod brojem Z- 2807/94 Općinskog suda u Varaždinu, i to u z.k.ul. 1859 i 2508 K.O. N., te tuženici naloženo na ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju 12.200,00 kn), dok je preinačena u pobijanom dijelu pod toč. II., i to tako što je odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženice predati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za brisanje hipoteke uknjižene u njezinu korist na navedenim nekretninama, uz određenje da tu ispravu u protivnom ima zamijeniti presuda.

Protiv „potvrđujućeg dijela“ drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači „i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Predmetom spora su dva zahtjeva, i to:

- da se naloži brisanje hipoteke uknjižene u korist tuženice pod brojem Z-2807/94 Općinskog suda u Varaždinu u z.k.ul. 1859 i 2508 K.O. N.,

- da se tuženici naloži predati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za brisanje hipoteke uknjižene u njezinu korist na navedenim nekretninama, uz određenje da tu ispravu u protivnom ima zamijeniti presuda.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 6. travnja 2009., dakle nakon što je 1. listopada 2008. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn; 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i čl. 373. b. ZPP-a.

Odredbama čl. 37. ZPP-a propisano je: (st. 1.) „Ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva“ i (st. 2.)“Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva“

Obzirom da naznačeni tužbeni zahtjevi ne predstavljaju novčane zahtjeve (imajući na umu da se novčanim zahtjevom smatra zahtjev na predaju određene novčane svote ili na utvrđenje novčane svote kao duga između stranaka radi ostvarenja određenog novčanog potraživanja), u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a za dopuštenost revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u jednom iznosu, i to na 101.000,00 kn, i ta se vrijednost tijekom postupka nije mijenjala.

Kada je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora, a protiv tuženika je istaknuto više tužbenih zahtjeva koji proizlaze iz raznih osnova, ta se vrijednost, a prema spomenutoj odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a, određuje prema vrijednosti predmeta spora svakog pojedinog zahtjeva.

Za dopuštenost revizije je prema toj odredbi, a obzirom na u predmetu postavljena dva zahtjeva - od kojih svaki proizlazi iz druge činjenične i pravne osnove i predstavlja samostalan zahtjev (pa u takvoj situaciji nema zbrajanja vrijednosti zahtjeva radi određivanja vrijednosti predmeta spora relevantne za ocjenu dopuštenosti revizije), mjerodavna vrijednost predmeta spora po svakom od navedenih zahtjeva pojedinačno (101.000,00 : 2), odnosno vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na jedan zahtjev.

Sukladno tome, budući da podnesena revizija ne udovoljava zakonom propisanim pretpostavkama za dopuštenost redovite revizije po vrijednosnom kriteriju - jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn, a ne radi se o izvanrednoj reviziji koja bi bila podnijeta u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, valjalo ju je odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 30. studenog 2011.

Sudac:

Branko Medančić, v.r.