Legislator Case Law & Legislation
I Kž-603/2008-5 AI generated

I Kž-603/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-603/2008-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Hajrije Novoselec, Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. R. K., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 5. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2008. godine, br. K-126/06, u sjednici održanoj 25. veljače 2009. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela, te branitelja okrivljenika D. G. odvjetnika iz Z.,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-603/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci i nagrada branitelja po službenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 603/08-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Hajrije Novoselec, Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. R. K., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 5. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2008. godine, br. K-126/06, u sjednici održanoj 25. veljače 2009. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela, te branitelja okrivljenika D. G. odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 3. travnja 2008. godine br. K-126/06, na temelju čl. 461. st. 5. u svezi čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) oslobodio je od optužbe okr. R. K., da bi u stanju neubrojivosti počinio obilježja kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstvo, iz čl. 91. toč. 5. KZ.

Na temelju čl. 132. st. 3. ZKP oštećenica A. S. I. P. upućena je da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parničnom postupku.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci i nagrada branitelja po službenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

I Kž 603/08-5

Optuženik je po branitelju D. G., odvjetniku iz Z. i osobno (dva podneska) podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Branitelj je zatražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 8. srpnja 2008. godine br. KŽ-DO-1136/08, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela, te branitelja okrivljenika, D. G. odvjetnika iz Z..

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da je sud prvog stupnja propustio analizirati i međusobno povezati sve provedene dokaze koji po mišljenju žalitelja tvore zatvoreni krug indicija koji čine čvrst dokaz i ukazuju na okrivljenika kao počinitelja inkriminiranog djela.

Ukazuje da je utvrđeno da stvari oduzete od okrivljenika potječu iz vozila i vikendice oštećenika, u koju je oštećenik došao u četvrtak, 15. lipnja 2000. godine, na što ukazuje pronađeni V. l., u vikendici, s tim datumom. Nije sporno da je okrivljenik provalio u vikendicu I. S. i ukrao lovačku pušku, koju je kasnije sakrio u šumu, ali ne zajedno sa stvarima oštećenika za koje tvrdi da ih je našao pored ostavljenog vozila u šumi.

Vještačenjem je utvrđeno da je puška ispravna i da je iz nje pucano, nakon čega cijev nije čišćena. Utvrđeno je i da fragment olova izvađen iz mrtvog tijela oštećenika posjeduje sličnosti s patronom koja je napunjena kuglicama sačme od 7,9 mm i koja je oduzeta od okrivljenika. Po kemijskom sastavu, taj fragment olova je isti kao i sačma iz patrone Rottweill.

Iz iskaza svjedoka I. S. proizlazi da mu je puška otuđena 14. lipnja 2000. godine, dakle, prije nego što je oštećenik lišen života, a što okrivljenik poriče, koju obranu sud prvog stupnja nije prihvatio.

Sve su to dokazi, koji po stavu žalbe, kada ih se sagleda u međusobnom odnosu, tvore harmonični sustav indicija, koji sa relevantnim stupnjem sigurnosti upućuje na zaključak da je upravo okrivljenik počinio radnje za koje ga se tereti optužnim aktom.

Protivno žalbenim navodima, sve navedene činjenice je sud prvog stupnja imao u vidu prilikom donošenja odluke u ovom predmetu, međutim imao je u vidu i sve ostale činjenice koje ne idu u prilog tvrdnji državnog odvjetnika o počinjenju djela od strane okrivljenika i koje državni odvjetnik u žalbi zanemaruje.

Naime, uz nespornu činjenicu da je okrivljenik otuđio lovačku pušku svjedoku S. i da je iz nje pucano, treba cijeniti i da okrivljenik to ne osporava, uz navode da je pušku koristio u lovu, što potvrđuje i svjedok F. K., koji ga je zatekao u šumi, dana 17. lipnja 2000. godine i koji je prethodno čuo hice, za koje je okrivljenik rekao da je pucao u srndaća.

I Kž 603/08-5

U pravu je državni odvjetnik da je balističkim vještačenjem utvrđeno da fragment olova izvađen iz mrtvog tijela posjeduje određene sličnosti sa dostavljenom patronom oduzetom od okrivljenika, koja je bila napunjena kuglicama sačme od 7,9 mm međutim, vještačenjem se nije moglo utvrditi da je nađeni fragment ispaljen iz lovačke puške dostavljene na vještačenje, vlasništvo I. S.. Čak se pouzdano nije moglo utvrditi da li taj fragment pripada sačmenom punjenju ili je drugi metalni fragment, iako je kasnijim kemijsko- fizikalnim vještačenjem utvrđeno da je fragment po svom kemijskom sastavu olovo, kao što je to i sačma iz patrone Rottweill.

Prema zapisniku o očevidu od 22. lipnja 2000. godine, na betonskoj ploči terase ispod stubišta vikendice oštećenika, nađeni su tragovi krvi i vlasi kose za koje je vještačenjem utvrđeno da pripadaju oštećeniku, pa je izvjesno da je u oštećenika pucano na tom mjestu, međutim, ostale kuglice sačme, a trebalo bi ih biti još osam komada, očevidom nisu nađene, kao niti tragovi te sačme.

Nadalje, s obzirom da je mrtvo tijelo nađeno zakopano u plitkom grobu preko puta vikendice, u šumi, opravdano prvostupanjski sud zaključuje da je do tog mjesta trebalo biti vučeno, ukoliko je samo jedna osoba u tome sudjelovala, ali nisu nađeni bilo kakvi tragovi na tlu i okolnom raslinju koji bi ukazivali na vučenje mrtvog tijela, kao što nisu nađena niti bilo kakva oštećenja na dekama u koje je mrtvo tijelo bilo zamotano.

Opravdano prvostupanjski sud zaključuje da bi morali ostati tragovi da je mrtvo tijelo vučeno oko 75 m.

Prema sudu prvog stupnja, sumnju u to da u počinjenju djela nije učestvovala samo jedna osoba izaziva i činjenica da su na širem području oko groba nađene dvije alatke, lopata i motika, a u osobnom automobilu oštećenika, koji je nađen zaključan, suha trava, lišće i blato ispred prednjeg lijevog i desnog sjedišta, te iza sjedišta vozača.

Inače, jedan ključ od osobnog automobila nije nikada nađen, kao niti ključevi od vikendice koja je nađena uredno zaključana, kao niti većina nakita koju je oštećenik imao sa sobom u vozilu. Supruga oštećenika je iskazala da bi oštećenik sa sobom u vikendicu nosio novac, vrijednosti, dokumente, sve ukoliko nitko nije ostajao u stanu, pa tako i tada.

Prvostupanjski sud smatra da ukoliko je okrivljenik taj koji je počinio navedeno djelo, da nije bilo razloga da i ključeve i nakit pridruži ostalim predmetima koji su kod njega, pretragom, pronađeni.

Na kraju potrebno je istaknuti da niti jedan biološki trag, niti tragovi papilarnih linija nađeni prilikom očevida, ne pripadaju okrivljeniku.

Dakle, za zaključiti je da iako svi dokazi na koje upućuje državni odvjetnik u žalbi, mogu ukazivati na indicije da je okrivljenik počinio djelo za koje ga se tereti, međutim, kada se imaju u vidu sve ostale utvrđene činjenice, na koje ukazuje sud prvog stupnja i koje su sada ponovno apostrofirane u ovoj odluci, tada se više ne može raditi o zatvorenom krugu indicija koji po mišljenju državnog odvjetnika dokazuje da je okrivljenik počinitelj navedenog djela.

I Kž 603/08-5

U svakom slučaju postoji sumnja, pa je prvostupanjski sud u takvoj situaciji ispravno donio oslobađajuću presudu.

S obzirom na navedeno, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. veljače 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Žarko Dundović, v.r.