Gžo-94/2015-1 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžo-94/15

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, suca izvjestitelja i Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) Z. M. …iz R., …, i pod 2) Ž. M. … iz R., , oboje zastupani po odvjetnicima iz Z. o. u. A. S., D. M., A. S., N. D. iz R., protiv tuženice M. M…., iz R., … zastupane po punomoćnici M. A., odvjetnici u R., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) Z. M. i pod 2) Ž. M., protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3989/11 od 7. ožujka 2014., dana 19. svibnja 2016.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P - 3989/11 od 7. ožujka 2014., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

"Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 3. prosinca 2010. godine, ovjeren kod Općinskog suda u Rijeci dana 3. prosinca 2010. godine pod posl.br. R-II-523/10, između tuženice M. M. iz R., …, kao davateljice uzdržavanja i pokojnog S. M. iz R., A. R. Š. kbr. 7, , kao primatelja uzdržavanja, a koji se odnosi na raspolaganje primatelja uzdržavanja pok. S. M. sa 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine u naravi stana br. 24 koji se nalazi na petom katu zgrade u R., u ulici …, koja zgrada sagrađena na k.č.br. 902/78, upisana u z.k.ul.br. 2210, poduložak 24, K.O. P., a koji stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe i kupaonice, hodnika, balkona, drvarnice, u ukupnoj površini od 51,91 m[2] i koji je u zemljišnim knjigama upisan kao isključivo vlasništvo pokojnog S. M. iz R. i koji se odnosi na raspolaganje sa pravom korištenja grobnog mjesta na groblju K. u 1/2 dijela, polje M, sekcija 6, pod rednim brojem 188, površine 4 m2, temeljem Ugovora br. 176 o korištenju grobnog mjesta, gdje su pok. S. M. i M. M. upisani kao korisnici svaki u polovini (1/2) dijela predmetnog obiteljskog groba, te raspolaganjem u jednoj polovici dijela svih pokretnina i drugih nekretnina koje primatelj uzdržavanja pok. S. M. imao u svom vlasništvu ili suvlasništvu u trenutku svoje smrti."

Također, prvostupanjski je sud u točki II. izreke odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tužiteljima da naknade tuženici trošak postupka u iznosu od 8.950,00 kuna.

Protiv označene prvostupanjske presude tužitelji pod 1) Z. M. i pod 2) Ž. M. podnijeli su žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke: 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14 Odluka USRH), dalje ZPP. Tužitelji u žalbi predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem u bitnome ističe kako je žalba tužitelja neosnovana pa predlaže drugostupanjskom sudu njihovu žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

Žalba tužitelja pod 1) Z. M. i pod 2) Ž. M. je osnovana.

Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja pod 1) Z. M. i pod 2) Ž. M. za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju od 3. prosinca 2010. koji je tuženica kao davateljica uzdržavanja zaključila sa sada pok. S. M. i M. M. kao primateljima uzdržavanja i to u dijelu koji da se odnosi na pok. S. M.. Tužitelji su sinovi davatelja uzdržavanja i zakonski nasljednici sada pok. S. M., a tuženica unuka primatelja uzdržavanja. Konkretno tužitelji smatraju kako zbog kratkoće vremena od zaključenja ovog ugovora do smrti jednog od primatelja uzdržavanja, S. M., ugovor nije ni izvršen od strane tuženice, a pored toga da nije zaključen sukladno načelima morala i poštenja.

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženica u cijelosti ispunjavala svoje obveze preuzete predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju, pa tako i prema svome djedu sada pok. S. M., a okolnost što je ugovor relativno kratko trajao u odnosu na S. M. da nije odlučujuća u konkretnom slučaju, ovo tim više što da je tuženica i prije zaključenja spornog ugovora brinula o svojima baki i djedu (primateljima uzdržavanja). Sukladno navedenom prvostupanjski je sud donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev.

U svezi sa podnijetom tužbom, istaknutim tužbenim zahtjevom, pobijanom presudom kao i žalbenim navodima tužitelja za reći je slijedeće.

Predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključili su S. M. i M. M., bračni drugovi, kao primatelji uzdržavanja i njihova unuka, u ovom postupku tuženica, kao davateljica uzdržavanja. Tužbu podnose Z. M. i Ž. M. kao zakonski nasljednici sada pok. davatelja uzdržavanja S. M. protiv tuženice M. M. kao primateljice uzdržavanja. Tužitelji zahtijevaju raskid navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju u dijelu koji se odnosi na sada pok. S. M. kao primatelja uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja, a koji dio ugovora da se odnosi na raspolaganje primatelja uzdržavanja S. M. sa 1/2 dijela točno označenog stana u R., površine 51,91 m[2] , 1/2 dijela grobnog mjesta na groblju K. te 1/2 dijela pokretnina. Iz preslike izvatka iz zemljišnih knjiga koji se nalazi u spisu razvidno je kako je na dvosobnom stanu br. 24, ukupne površine 51,91 m[2] , a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na katastarskoj čestici 902/78 k.o. P. (broj poduloška 348, ZK uložak 2210), kao vlasnik uknjižen S. M. Upravo ovaj stan predmet je sada spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

U smislu odredbe članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12 i 152/14.) promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78., 27/78., 45/89., 59/90., 25/94. i 162/98), dalje ZBPO, primjenjivao se od 1. siječnja 1979. te je bi na snazi do 30. lipnja 1999., budući je 1. srpnja 1999. stupio na snagu Obiteljski zakon ("Narodne novine", broj 162/98. i 116/03), dalje OZ/99. Odredbom članka 271. stavak 1. ZBPO-a bilo je propisano kako je imovina koju su bračni drugovi stekli radom u vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Tek kad budu određeni udjeli svakog bračnog druga u bračnoj stečevini, ova zajednička imovina postaje suvlasnička imovina što proizlazi iz odredbe članka 274. ZBPO-a. Vrhovni sud Republike Hrvatske još je u samim počecima primjene OZ/99. pozivom na prijelaznu odredbe članka 366. stavak 1. OZ/99. i članka 363. stavak 2. OZ/99. stao na stanovište da se na imovinske odnose bračnih drugova nastale prije početka primjene OZ/99. imaju primijeniti odredbe ZBPO-a. Na temelju dosadašnjih rezultata dokaznog postupka za sada se ne može isključiti mogućnost da su stan koji je predmet spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju primatelji uzdržavanja, stekli za vrijeme važenja ZBPO-a, čime bi predmetni stan moguće bio njihova zajednička imovina u smislu odredbi ZBPO-a. Uostalom sama tuženica je u svom podnesku od 10. listopada 2013. navela kako je nekretnina koja je predmetom spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju stečena (od strane primatelja uzdržavanja) za vrijeme važenja ZBPO-a, te da je pretpostavka tužitelja da bi dio njihovog pok. oca S. M. na toj imovini predstavljao 1/2 dijela, neosnovana presumpcija i spekulacija. (Na postojanje zajedničkog vlasništva ne bi utjecala činjenica da bi nekretnina u zemljišnim knjigama bila uknjižena kao vlasništvo samo jednog zajedničara).

Slijedom navedenog u ovom obrazloženju, pod pretpostavkom da je predmetni stan zajednička imovina bračnih drugova, primatelja uzdržavanja iz spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju te da njihovi udjeli na toj imovini ne bi bili određeni, a kojim se pitanjima prvostupanjski sud uopće nije bavio, tada bi primateljica uzdržavanja M. M. trebala imati položaj nužnog, a time i jedinstvenog suparničara u predmetnom postupku. Naime zajedničko vlasništvo podrazumijeva nedjeljiva prava i nedjeljive obveze njegovih titulara što ne dopušta da se spor (čiji bi predmet bilo zajednička imovina) riješi bez sudjelovanja svih sudionika tog materijalno pravnog odnosa. Dakle, u bitnome, ukoliko je predmetni stan i uopće imovina kojom su primatelji uzdržavanja raspolagali spornim ugovorom bila njihova zajednička imovina, čiji udjeli u istoj ne bi bili određeni, tada je i primateljica uzdržavanja M. M. trebala biti stranka u predmetnom parničnom postupku. Za napomenuti je kako kod nužnog suparničarstva svi sudionici određenog materijalno pravnog odnosa moraju biti obuhvaćeni tužbom jer bi u suprotnom postojala procesno pravna smetnja za postupanje po tužbi i vođenje parnice. (Nužni suparničari u procesnom smislu imaju položaj jedinstvenih suparničara te se smatraju kao jedna parnična stranka).

Ukoliko tužitelj tužbom ne bi kao tuženike obuhvatio sve nužne suparničare sud bi prvo trebao tužitelju vratiti tužbu te ga pozvati u smislu odredbe članka 109. ZPP-a da istu dopuni na način da kao tuženike označi sve nužne suparničare, a sve pod prijetnjom zakonskih posljedica predviđenih označenim člankom. Ovo znači da bi u slučaju da tužitelj vrati sudu tužbu bez da je kao tuženike označio sve nužne suparničare, tužbu trebalo odbaciti, a ukoliko bi prvostupanjski sud ipak donio presudu u kojoj kao tuženici nisu obuhvaćeni svi nužni suparničari, počinio bi bitnu povredu odredaba parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a, na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Slijedom navedenog u ovom obrazloženju, a kako prvostupanjski sud nije utvrdio kada su primatelji uzdržavanja, inače bračni drugovi, stekli imovinu (stan) kojom se raspolagali predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju, tj. je li ta imovina predstavljala imovinu u njihovom zajedničkom vlasništvu, to se za sada ne može zaključiti je li i primateljica uzdržavanja M. M. trebala biti obuhvaćena predmetnom tužbom radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa se sukladno tome ne može provjeriti je li prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 354. stavak 1. točka 8. ZPP-a. Sukladno iznijetom pobijanu je presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo sukladno odredbi članka 370. ZPP-a.

Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke, pa će se o trošku odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud prije svega utvrditi je li imovina, posebno stan, kojim su bračni drugovi S. M. i M. M. kao primatelji uzdržavanja, raspolagali predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju, njihova zajednička imovina, (stečena za vrijeme važenja ZBPO-a), čiji udjeli ne bi bili određeni. Ukoliko jest, tada će prvostupanjski sud postupiti po primjedbama iz ovog drugostupanjskog rješenja te će uz pravilnu primjenu materijalnog prava, još jednom odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Splitu 19. svibnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.