Rev-1862/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1862/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.M. iz Š. kojeg zastupa punomoćnik I.L., odvjetnik iz Š., protiv tužene T. el. i f. Š., radi poništenja odluka i dr., rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnoga suda u Šibeniku od 30. rujna 1993. broj Gž-235/93, kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Šibeniku od 19. studenog 1992. broj P-456/92, u sjednici održanoj dana 29. rujna 1994.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tužene broj 9/92 od 15.1.1992., koje je potvrđeno odlukom Radničkog savjeta tužene od 17.4.1992., a kojim prestaje radni odnos tužitelja kod tužene, na radnom jestu vozača stroja u pogonu F. sinter, pa da je tužena dužna u roku od 15 dana povratiti tužitelja na radno mjesto vozača stroja u navedeni pogon i isplatiti mu sve zaostale doprinose mirovinskog i zdravstvenog osiguranja kao da radni odnos nije prestao, te platiti mu osobni dohodak, koji mjesečno iznosi 7.000 dinara počam od 1. siječnja 1992. pa dalje svaki mjesec do potpune isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 1992. i naknaditi mu trošak spora.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši prihvaćanje revizije uz preinačenje ili ukidanje pobijane presude.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji. Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po prosudbi ovoga revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92) -dalje ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Revident neosnovano ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 300. st. 2. ZPP, a koju povredu da drugostupanjski sud je propustio sakcionirati iako je na tu povredu ukazano u žalbi, kada navodi da je prvostupanjski sud odustao od već određenog izvođenja dokaza saslušanjem po njemu predložene svjedokinje na okolnost njegove točne adrese u Šibeniku, a da za to nije naveo nikakove razloge.

Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP, bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga zakona, a to je bio ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Odredbom čl. 300. st. 2. ZPP predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku vijeće će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja.

Po nalazu ovog suda prvostupanjski sud, iako kod odbijanja izvođenja dokaza saslušanjem po revidentu predložene svjedokinje M.Č. nije naveo razloge odbijanja, time nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP zato, jer navedeni propust suda, a s obzirom na utvrđenja da je revident bio obaviješten kada se mora javiti na posao, nije bio od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz utvrđenja sudova proizlazi;

- da je revident od strane tužene bio upućen na čekanje,

- da je revidentu prilikom upućivanja na čekanje priopćeno da za vrijeme čekanja ne napušta mjesto stanovanja (Šibenik) zbog mogućnost pozivanja na rad,

- da je revident putem njegovog brata, koji je također bio radnik tužene, bio upozoren da se treba javiti na posao 8.1.1992.,

- da se revident nije javio na posao 8.1.1992., a niti da je svoj izostanak opravdao, već da je došao po plaću 15.1.1992. kada mu je uručeno navedeno rješenje tužene o prestanku radnog odnosa,

- da se je revident u vremenu od 7.10.1991. do 30.1.1992. nalazio u Slovengradecu, Republika Slovenija, gdje je imao prijavljeno prebivalište,

- da je direktor tužene zbog revidentovog nedolaska na posao više od pet radnih dana uzastopce, tj. od 8. do 14.1.1992. donio navedeno pobijano rješenje o prestanku radnog odnosa revidentu s 15.1.1992., tj. nakon isteka pet radnih dana uzastopce temeljem čl. 75. Zakona o osnovim pravima iz radnog odnosa i čl. 110. u vezi s čl. 119. Pravilnika o radnim odnosima tužene i

- da je Radnički savjet tužene odbio kao neosnovan revidentov zahtjev za zaštitu prava podnijet protiv navedenog pobijanog rješenja o prestanku radnog odnosa.

Odredbom čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim prvima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/51) - dalje ZOPRO propisano je, da radniku prestaje radni odnos bez njegove suglasnoti, ako je neopravdano izostao s posla pet radnih dana uzastopce.

S obzirom na navedena utvrđenja iz kojih proizlazi da je revident izostao s posla neopravdano pet radnih dana uzastopce odnosno da svoj izostanak nije opravdao, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 75. st. 2. toč. 3.ZOPR-a) kada su zaključili da su pobijane odluke tužene zakonite i da je stoga tužbeni zahtjev neosnovan.

Stoga su neosnovani navodi revidenta kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava odnosno na opravdanost izostanka s posla.

Zbog navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 29. rujna 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.