Kž-963/2015-7 · Županijski sud u Zagrebu
Legislator summary
AI generatedŽupanijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ivošević Turk i Rajke Tomerlin- Almer, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. M., zbog kaznenog djela iz članka 157. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12 i 56/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama okrivljenika podnesenima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. rujna 2015. godine broj: KO-474/15, u sjednici vijeća održanoj dana 15. prosinca 2015. godine u nazočnosti okrivljenika i njegove braniteljice L. B., odvjetnice iz Z., a u odsutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu
Legislator headnote
AI generatedKž-963/2015-7 · Županijski sud u Zagrebu: Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, nakon što mu je spis dostavljen na dužno razgledavanje u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 uz podnesak od 27. studenog 2015. godine broj: KŽ-DO-1031/15 vratilo je sudu isti na daljnje nadležno postupanje.
Full text
Poslovni broj:3 KŽ-963/15-7
U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ivošević Turk i Rajke Tomerlin- Almer, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. M., zbog kaznenog djela iz članka 157. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12 i 56/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama okrivljenika podnesenima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. rujna 2015. godine broj: KO-474/15, u sjednici vijeća održanoj dana 15. prosinca 2015. godine u nazočnosti okrivljenika i njegove braniteljice L. B., odvjetnice iz Z., a u odsutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu
p r e s u d i o j e
O d b i j a j u se kao neosnovane žalbe okrivljenog T. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom proglašen je okrivljeni T. M. krivim zbog kaznenog djela prostitucije iz članka 157. stavak 2. KZ/11, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 i zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11, sve činjenično opisano u izreci te presude. Okrivljeniku je za kazneno djelo iz članka 157. stavak 2. KZ/11, po tom propisu, utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11, po članku 118. stavak 1. KZ/11, utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11, po tom propisu, okrivljeniku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, te je uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.
Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava i vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 26. travnja 2014. godine, pa nadalje. Na temelju članka 331. stavak 6. u vezi s člankom 79. KZ/11 odlučeno je da se od okrivljenika oduzima 6 detonatorskih kapsli i 2 sporogoreća štapina crne boje duljine 1280 cm i 140 cm, opisani u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj: 769746 od 26. travnja 2014. godine, s tim da će se isti nakon pravomoćnosti presude dostaviti na daljnje postupanje Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, VII PP PUZ. Na temelju članka 79. stavak 1. i 5. KZ/11 od okrivljenika se oduzimaju vrećice, mobitel Be-Smart i 2 TELE2 kartice, opisani u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj:771918 od 27. travnja 2014. godine koji će se nakon pravomoćnosti presude uništiti. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), oštećena S. P. i oštećeni F. G. sa svojim imovinskopravnim zahtjevima upućeni su u parnicu. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. i 2. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 4.050,00 kuna, od kojeg iznosa se iznos od 1.250,00 kuna odnosi na trošak psihijatrijskog vještačenja, a iznos od 2.300,00 kuna na trošak sudsko medicinskog vještačenja, dok se iznos od 500,00 kuna odnosi na paušalnu svotu.
Protiv navedene presude okrivljenik se žali osobno pisanom žalbom, navodeći da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, odnosno zbog povrede na pravično suđenje zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sadržajno u stvari zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pored toga, okrivljenik je protiv presude suda prvog stupnja podnio žalbu i putem svoje braniteljice L. B., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbama je stavljen i zahtjev za obavijest o sjednici vijeća ovog drugostupanjskog suda sukladno odredbi članka 475. stavak 2. ZKP/08, po kojem zahtjevu je i postupljeno te su sjednici vijeća nazočili okrivljenik osobno, kao i njegova braniteljica L. B., odvjetnica iz Z., dok je u odnosu na uredno izvješteno Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu sjednica vijeća održana u odsutnosti istog, sukladno odredbi članka 475. stavak 5. ZKP/08.
Odgovor na žalbe nije podnesen.
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, nakon što mu je spis dostavljen na dužno razgledavanje u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 uz podnesak od 27. studenog 2015. godine broj: KŽ-DO-1031/15 vratilo je sudu isti na daljnje nadležno postupanje.
Žalbe nisu osnovane.
U osobno pisanoj žalbi okrivljenik ne navodi nikakve određene razloge za svoje tvrdnje o istaknutoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, odnosno izostali su razlozi na koji bi to način bilo i u čemu bi se sastojalo teško povređivanje okrivljenikovog prava na pravično suđenje zajamčeno Konvencijskim pravom. Naprotiv, prema razlozima koji se u žalbi navode, proizlazi da kod obrazloženja navedene osnove žalitelj iskazuje svoje nezadovoljstvo ocjenom suda u odnosu na vjerodostojnost provedenih dokaza, osobito to vezano za iskaz oštećene S. P.
Dakle, takvi razlozi koji se navode u žalbi po svom sadržaju ne predstavljaju pobijanje prvostupanjske presude iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega su isti od strane ovog drugostupanjskog suda i razmatrani pri ispitivanju prvostupanjske presude po osnovi pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Nadalje, nasuprot žalbenim navodima, u pobijanoj presudi nije ostvarena niti apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
Naime, navodi u izreci presude da se okrivljeniku između ostalog oduzimaju 2 sporogoreća štapina duljine 1280 cm (umjesto 12,80 cm), odnosno duljine 140 cm (umjesto duljine 1,40 cm), osobito jer se oduzimanje veže za potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj: 769746 od 26. travnja 2014. godine u kojoj potvrdi je duljina navedenih štapina ispravno označena, nikako samo zbog naprijed navedenih pogrešnih navoda o duljini štapina, ispuštanjem zareza nakon prve dvije brojke, odnosno nakon prve brojke, ne znači nerazumljivost izreke presude i to još takvog značaja da bi se radilo o počinjenoj apsolutnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
Jednako tako, navedena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka nije ostvarena niti zbog tvrdnji žalitelja o proturječnosti navoda presude u odnosu na stvaran iskaz S. P., budući je prvostupanjski sud cjelokupni iskaz oštećenice u odnosu na odlučne činjenice korektno interpretirao, sa osvrtom suda na određene različitosti u iskazima oštećenice koja je inače u ovom postupku iskaz davala u više navrata, sa valjanim navedenim razlozima zbog kojih je sud u sklopu rezultata i ostalih provedenih dokaza prihvatio iskaz oštećenice koji je dala na raspravi dana 29. travnja 2015. godine kao vjerodostojan, kao i tada dana njena pojašnjenja u odnosu na nedosljednosti kazivanja s obzirom na prethodna kazivanja, a koje se pak tiču određenih detalja u opisu inkriminiranih događaja.
Najzad, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nije počinio navedenu apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 niti time što nije posebno obrazlagao svoje utvrđenje o vremenu okrivljenikovog inkriminiranog postupanja na štetu F. G. upravo oko 16,40 sati. Navedeno, naime, sud nije niti trebao posebno obrazlagati, budući datum i vrijeme navedeno kao vrijeme počinjenja kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede nitko nije niti činio spornim.
Iz navedenih razloga žalbe okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ocijenjene su kao neosnovane, s tim da ispitivanjem pobijane presude od strane ovog drugostupanjskog suda nije utvrđeno niti postojanje bilo koje od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na postojanje kojih je ovaj sud, kao drugostupanjski sud, dužan paziti po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 479. stavak 1. točka 1. ZKP/08.
Neosnovanim su ocijenjene i žalbe okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito ocijenio provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj njihovoj povezanosti, uključujući tu i obranu okrivljenika, pa je iz toga izveo i pravilne zaključke kako je okrivljenik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, upravo na način i pod uvjetima kako je to i opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude.
U žalbi se bezuspješno nastoji osporiti istinitost kazivanja oštećene S. P. koji iskaz je sud, cijeneći ga i u okvirima analize ostalih provedenih dokaza, osnovano prihvatio vjerodostojnim, što je u obrazloženju svoje presude vrlo uvjerljivim i logičnim razlozima i obrazložio. Tako je sud pravilno ukazao na određenost i konkretiziranost iskaza oštećenice o načinu upoznavanja sa okrivljenikom putem Facebook-a pa zatim i neposredno u lokalu u P. u prosincu 2013. godine, kada sud pravilno iz toga utvrđuje da je i započelo postupanje okrivljenika koje je predmetom kaznenog djela prostitucije. Uz navode koji se tiču iskaza oštećenice o konkretnim prijetnjama i nasilju od strane okrivljenika radi prisiljavanja oštećenice na pružanje spolnih usluga, sud s pravom ukazuje na specifične okolnosti na strani oštećenice i okrivljenika koje su i omogućile okrivljeniku upravo onakvo postupanje koje je detaljno opisala oštećenica i u kojem se ostvaruju sva bitna obilježja kaznenog djela prostitucije iz članka 157. stavak 2. KZ/11 (loši odnosi i neslaganje s majkom, teška bolest sestre, neimaština, izostanak i nebriga od strane roditelja te neshvaćanje ozbiljnim obraćanja za pomoć oštećenice majci, ocu, susjedi E. S. i prijatelju A. Š., povezano to i sa utvrđenjima suda o određenoj neprirodnoj naklonosti okrivljenika prema oštećenici) sve vrlo detaljnim i argumentiranim razlozima obrazloženo na stranicama 13 i 14 presude. Valjanost navedenih razloga suda žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pa se na te razloge suda, radi nepotrebnog njihovog ponovnog prezentiranja i upućuje žalitelja.
Neosnovane su i žalbe okrivljenika kojima se pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju na štetu F. G. i to na način da je okrivljenik kritične zgode dok su se F. G. i S. P. pješice kretali, došao sa svojim vozilom te naglo krenuo prema F. G. i prednjim dijelom vozila udario ga u predjelu noge, uslijed čega je F. G. pao na tlo, nakon čega je okrivljenik izašao iz svojeg vozila i oštećenika više puta rukama i nogama udario po tijelu, nanoseći na opisani način oštećenom F. G. tjelesne ozljede u vidu kontuzijskog otiska na licu, jagodično desno i kontuzijskog otiska na lijevoj potkoljenici.
Prvostupanjski je sud sa potpunom izvjesnošću utvrdio da je okrivljenik i u odnosu na ovo kazneno djelo postupao upravo kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude. Takva svoja utvrđenja i zaključke prvostupanjski je sud osnovano utemeljio dovodeći u vezu iskaze oštećenog F. G., svjedokinja S. P. i E. S. te iskaza svjedoka A. P., koji svi potvrđuju ozljeđivanje oštećenika od strane okrivljenika u bitnome na onaj način kako mu je to inkriminirano. Sve to, nadalje, nalazi potvrdu i u medicinskoj dokumentaciji za oštećenika te nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka, sa detaljno navedenim razlozima u obrazloženju presude o ostvarenim elementima u okrivljenikovom postupanju zakonskih obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11, kako onih objektivnih, tako i subjektivnog odnosa okrivljenika prema djelu.
Jednako tako, sud je potpuno i pravilno utvrdio i sve odlučne činjenice koje se tiču kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11, za koje kazneno djelo je okrivljenik također proglašen krivim.
Naime, temeljem zapisnika o očevidu od 26. travnja 2014. godine sa pripadajućim fotoelaboratom, izvješća o pregledu sumnjivog vozila koje je sastavila protueksplozijska služba Sektora policije PU zagrebačke, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i pripadajućih zapisnika sa datom kvalifikacijom da se radi o eksplozivnim sredstvima, nisu ostale ikakve dvojbe za sud da je okrivljenik neovlašteno posjedovao sastavne dijelove eksplozivnih tvari (6 komada detonatorskih kapsli nepoznate marke i proizvođača te 2 komada sporogorećeg štapina dužine 12,80 cm i 1,40 cm), svjestan, tim više jer je okrivljenik umirovljeni djelatnik policije, da držanje navedenih predmeta građanima nije dozvoljeno te da unatoč tome okrivljenik iste drži, što sve govori i o svjesnom postupanju okrivljenika te sa izravnom namjerom i kod ovog kaznenog djela.
Posebno, promašeni su prigovori žalitelja da je sud postupao u odnosu na njega protivno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, budući je sud u konkretnom predmetu proveo vještačenje psihijatrijskim pregledom okrivljenika. Prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. Ž. M., koji je nalaz i mišljenje sud osnovano prihvatio kao stručan i objektivan, proizlazi da je okrivljenik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv ali ne bitno. Prema tome, žalbenim argumentima okrivljenika pravilnost činjeničnih utvrđenja po prvostupanjskom sudu u odnosu na sva tri kaznena djela za koja je okrivljenik proglašen krivim nisu dovedena u pitanje, kako u odnosu na objektivne, tako i u odnosu na subjektivne elemente djela, kao i u odnosu na razloge koje je sud u obrazloženju svoje presude u tom pravcu naveo.
Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio i kazneni zakon, kada je utvrđeno protupravno postupanje okrivljenika podveo pod kazneno djelo prostitucije iz članka 157. stavak 2. KZ/11, kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 i kazneno djelo nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11, počinjena u stjecaju.
Prilikom odluke o kazni prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve one okolnosti iz članka 47. KZ/11, koje su bitne za pravilan odabir iste te je okrivljeniku kao olakotno cijenio smanjenu ubrojivost tempore criminis te teško zdravstveno stanje okrivljenika, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost i to za istovrsna kaznena djela. Pri tome, nasuprot stavu žalitelja, prvostupanjski je sud naveo u svemu prihvatljive razloge zbog kojih, u sklopu načina počinjena kaznenih djela, odnosno zastrašivanje oštećenika pozivanjem na svoje ratne prijatelje, prikazujući na taj način sve branitelje kao osobe sa lošom reputacijom, nije okrivljeniku posebno olakotnom okolnošću cijenio i njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu. Pravilnim vrednovanjem navedenih okolnosti koje je pravilno utvrdio kao relevantne za odabir kaznene sankcije u njihovoj ukupnosti i stavljanjem u međusobni odnos, prvostupanjski je sud okrivljeniku za svako kazneno djelo utvrdio odgovarajuće pojedinačne kazne zatvora te okrivljenika osudio isto tako na odgovarajuću jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Još blažom kaznom u konkretnom slučaju ne bi se mogle ostvariti sve one svrhe kažnjavanja koje su propisane u članku 41. KZ/11, kako u odnosu na generalnu prevenciju, tako i u odnosu na specijalnu prevenciju, tj. na taj način ne bi se također moglo utjecati niti na svijest i shvaćanje samog okrivljenika o nužnosti korekcije vlastitog budućeg ponašanja i svođenje istoga u okvire društveno prihvatljivog i dopuštenog. Slijedom svega izloženog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude, na temelju članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu, 15. prosinca 2015. godine
ZAPISNIČARKA:
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Vera Šinogl, v.r.
Lidija Vidjak, v.r.