Rev-888/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 888/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića i Stanka Jesenkovića kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja T. M. iz M. (M.) koga zastupa pun. D. B., odvj. u M., protiv tuženih PPK Z. - OOUR N. O. koga zastupa pun. B. Š., dipl. pravnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 23. studenoga 1990. br. Gž-2670/ 90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metković od 9. srpnja 1990. br. P-20/80, u sjednici održanoj dana 19. rujna 1991,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostepeni je sud odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostepenu presudu kojom je tuženik obvezan da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 41.395,20 dinara sa zakonskom kamatom koja teče od dana donošenja prvostepene,presude do isplate i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 18.103,00 dinara.

Protiv drugostepene presude tuženik je pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije izjavljen, a Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Dosuđeni iznos predstavlja po vještaku utvrđenu vrijednost plodova sa 27 stabala aktinidija, koji su izostali u 1986. i 1987. godini, po ocjeni sudova, krivnjom tužene, od koje je tužitelj kupio ta stabla, ali su sva bila "muška" pa nisu davala plodove dok ih nije isporučilac iz Italije, (od koga ih je nabavio tuženik) cijepio u 1986. godini.

Ocijenivši da tužena nije ispunila obveze iz ugovora o prodaji aktinidija, pa da je odgovorna za štetu u smislu čl. 262. Zakona o obveznim odnosima, sudovi su tužitelju dosudili za naknadu štete navedeni iznos.

U reviziji tužena ističe slijedeće prigovore:

a) da joj nije data mogućnost za raspravljanje jer nije dobila i nije se mogla očitovati na drugi vještački nalaz,

b) da sud, nije saslušao svjedoka M. V. a da nije obrazložio zašto,

c) da nije dokazano kako je tužitelj od tužene kupio 27 stabala aktinidija i

d) da je nastupio gubitak prava tužitelja za naknadu štete u smislu čl. 500. Z00, jer je ugovor zaključen 1984. god. a tužba je podnesena u 1986. godini, a radi se o skrivenim nedostacima stvari (čl. 483. Z00) a ne o ispunjenju obveze, kako to pogrešno smatraju sudovi.

Ad.a) U postupku je izvršeno samo jedno vještačenje i vještački je nalaz dobio tuženi. Drugo vještačenje, koje je predložio tuženik, određeno na ročištu od 12. siječnja 1990. godine, a na trošak tuženika koji je pozvan da plati predujam, uopće nije izvršeno, jer predujam nije plaćen i postupak je okončan bez provođenja tog drugog vještačenja. Prema tome tuženiku sud nije imao prilike dostavljati drugi vještakov nalaz i mišljenje zbog čega ne stoji prigovor iz čl. 354. st.

2. toč. 7. ZPP-a.

Ad.b) Saslušanje svjedoka M. V., određeno na okolnost cijepljenja stabala aktividija od strane tuženika nije bilo od značaja, kada su sudovi drugim dokazima utvrdili da je zaista tužena prodala tužitelju 27 stabala aktinidija.

Ad.c) Prigovor da nije dokazano kako je upravo tužena prodala stabla aktinidija tužitelju, ide u red onih koji predstavljaju revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, o čemu se u ovoj fazi postupka ne može raspravljati (čl. 385. st. 3. ZPP-a).

Ad.d) I po stanovištu ovog revizijskog suda prodaja samo "muških" stabala aktinidija, bez "ženskih" zbog čega nije, do naknadnog cijepljenja bilo ploda na njima, predstavlja neispunjenje obveze na strani tuženika, a ne skrivene nedostatke na stvari, kako pogrešno smatra tužena, pa tužitelj ima pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 262. Z00 u roku od 3 godine (čl. 376. Z00) koji rok nije protekao do časa kada je podignuta tužba, a nije izgubio pravo zbog proteka roka u smislu odredbe iz čl. 482. i 500. st. 2. ZOO-a.

Nisu dakle ostvareni revizijski razlozi istaknuti u reviziji tuženika pa je stoga ista odbijena kao neosnovana i presuđeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 19. rujna 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v. r.