Gž-9/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja J. B. iz M., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz Z., protiv protustranke K. k. Z., s. d. d. z. o. s. dj., (OIB: …), radi priznanja stranog arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. P-17/15-5 od 15. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2016.,
Legislator headnote
AI generatedGž-9/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: - čl. 49., prema kojima: (stavak 1.) "Prigodom odlučivanja o prijedlogu za priznanje ili ovrhu sud će se ograničiti na ispitivanje postoje li uvjeti iz članka 39., 40., 47. i 48. ovoga Zakona, a ako nađe da je to potrebno, može zatražiti objašnjenja od arbitražnoga suda koji je donio pravorijek, od stranaka te od suda, odnosno javnoga bilježnika ili druge osobe kod koje je pravorijek bio položen u skladu sa sporazumom iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona.", (stavak 2.) "Sud je dužan omogućiti protivnoj stranci da se u postupku priznanja pravorijeka kao o glavnoj stvari izjasni o prijedlogu za priznanje.".
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž 9/16-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja J. B. iz M., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz Z., protiv protustranke K. k. Z., s. d. d. z. o. s. dj., (OIB: …), radi priznanja stranog arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. P-17/15-5 od 15. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2016.,
r i j e š i o j e :
Žalba protustranke odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. P-17/15-5 od 15. veljače 2016.
Obrazloženje
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. P-17/15-5 od 15. veljače 2016. priznata je strana arbitražna odluka - arbitražni pravorijek B. A. T. (B. …) od 9. srpnja 2015. te protustranci naloženo platiti predlagatelju trošak postupka od 2.500,00 kn. Protiv prvostupanjskog rješenja protustranka je podnijela žalbu (kako navodi) "budući da se citirana arbitražna odluka odnosno potraživanje njome utvrđeno ne može naplatiti od protustranke jer je predmetno potraživanje kao priznato prema predlagatelju već bilo obuhvaćeno predstečajnom nagodbom zaključenom pred Trgovačkim sudom u Zadru poslovnog broja 4 Stpn-47/14 od 21.07.2014.". Predlaže da se osporeno rješenje "stavi izvan snage".
Predlagatelj je odgovorio na žalbu i predložio da se ova odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:
- da su 27. srpnja 2012. stranke sklopile Ugovor o profesionalnom igranju i njime (odredbom čl. 15. Ugovora) za rješavanje sporova iz ugovornog odnosa ugovorile nadležnost B. A. T. sa sjedištem u Ž.,
- da je arbitražnom odlukom B. A. T. broj … od 9. srpnja 2015., a koja je postala i konačnom, protustranci naloženo isplatiti predlagatelju 186.180,00 kn na ime neisplaćenih plaća te 2.320,00 EUR i 3.000,00 EUR na ime troškova postupka,
- da protustranka tijekom arbitražnog postupka nije osporila dugovanje prema predlagatelju, a nije osporila niti predmetnu arbitražnu odluku - nakon što je donesena,
- da se o prijedlogu za priznanje arbitražne odluke protustranka tijekom postupka kod prvostupanjskog suda nije izjasnila iako je na to izjašnjavanje bila pozvana dopisima suda od 24. studenoga 2015. i 13. siječnja 2016.
O priznanju stranog pravorijeka odlučuje se primjenom odredaba Zakona o arbitraži ("Narodne novine", broj 88/01 - dalje: ZA-a), i to:
- čl. 40., prema kojima: (stavak 1.) "Strani pravorijek priznat će se i njegova ovrha odrediti u Republici Hrvatskoj osim ako sud u povodu prigovora protivne stranke utvrdi da postoji neki od razloga iz članka 36. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona, ili da pravorijek još nije postao obvezatan za stranke, ili da ga je sud zemlje u kojoj je ili po čijem je zakonu donesen poništio ili da je odgodio nastupanje njegovih učinaka.", (stavak 2.) "Priznanje i ovrha stranog pravorijeka odbit će se ako sud utvrdi: a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske, b) da bi priznanje ili ovrha pravorijeka bili u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.",
- čl. 36. st. 2. (na koje upućuje čl. 40.), prema kojima se pravorijek može poništiti, odnosno u ovom slučaju ne priznati, a kojima je propisano:
"Pravorijek može poništiti sud iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona, i to samo: 1) ako stranka koja podnese tužbu dokaže:
a) da ugovor o arbitraži iz članka 6. ovoga Zakona nije uopće bio sklopljen ili da nije bio valjan,
b) da stranka u postupku nije bila sposobna zaključiti ugovor o arbitraži i biti stranka u sporu (članak 7.) ili da stranka nije bila uredno zastupana,
c) da stranka koja je podnijela tužbu za poništaj pravorijeka nije bila uredno obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka ili da joj je na drugi nezakonit način bilo onemogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom,
d) da se pravorijek odnosi na spor koji nije predviđen arbitražnim ugovorom, ili koji nije obuhvaćen njegovim odredbama, ili da sadrži odluke o predmetima koji prekoračuju granice ugovora o arbitraži, s time da se, ako se odluka o predmetima koji su podvrgnuti arbitraži može odvojiti od onih koja joj nisu podvrgnuta, može poništiti samo onaj dio odluke u kome se nalaze odredbe koje se odnose na predmete koji nisu bili podvrgnuti arbitraži,
e) da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu s ovim Zakonom ili dopuštenim sporazumom stranaka, a to je moglo utjecati na sadržaj pravorijeka,
f) da pravorijek nije obrazložen ili potpisan u smislu odredaba članka 30. stavka 3. i 5. ovoga Zakona, ili
2) ako sud nađe, i kad se stranka nije pozvala na taj razlog:
a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske,
b) da je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske."
- čl. 49., prema kojima: (stavak 1.) "Prigodom odlučivanja o prijedlogu za priznanje ili ovrhu sud će se ograničiti na ispitivanje postoje li uvjeti iz članka 39., 40., 47. i 48. ovoga Zakona, a ako nađe da je to potrebno, može zatražiti objašnjenja od arbitražnoga suda koji je donio pravorijek, od stranaka te od suda, odnosno javnoga bilježnika ili druge osobe kod koje je pravorijek bio položen u skladu sa sporazumom iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona.", (stavak 2.) "Sud je dužan omogućiti protivnoj stranci da se u postupku priznanja pravorijeka kao o glavnoj stvari izjasni o prijedlogu za priznanje.".
U konkretnom slučaju, a po ocjeni ovog - žalbenog suda, ne postoji niti jedan od navedenih, zakonom propisanih razloga, koji sprječavaju priznanje predmetnog pravorijeka - ili zbog kojih bi predloženo priznanje valjalo odbiti:
- protustranka u prvostupanjskom postupku, gdje je to jedino i mogla - gledano u svijetlu odredbe čl. 352. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), prema kojoj se u žalbi "ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti", nije dokazala postojanje niti jednog razloga iz odredbe čl. 36. st. 2. toč. 1. ZA (na koje upućuje čl. 40. ZA) zbog kojih se može otkloniti priznanje pravorijeka, i to sve iako je (prema jasnom sadržaju te odredbe) na njoj ležao teret dokazivanja njihovih postojanja: tijekom prvostupanjskog postupka iskazala je potpunu pasivnost - a omogućeno joj je "da se u postupku priznanja pravorijeka kao o glavnoj stvari izjasni o prijedlogu za priznanje.",
- sud nije "našao" da postoji razlog na kojeg ima paziti po službenoj dužnosti: da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske ili da je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.
Pritom protustranka povoljniju poziciju u postupku ne može ostvariti tvrdnjom (iznijetom tek u žalbi) da predlagatelj potraživanje o kojemu je u pravorijeku riječ ne može naplatiti.
Taj je navod protustranke, prije svega, usmjeren na meritum spora o kojem je odlučeno pravorijekom - a o kojemu se meritumu prilikom odlučivanja o prijedlogu za priznanje pravorijeka ne može raspravljati (obzirom da je navedenom odredbom čl. 49. st. 1. ZA propisano da se kod odlučivanja o pravorijeku sud ima ograničiti samo na ispitivanje postoje li uvjeti iz čl. 39., 40., 47. i 48. toga Zakona), s time što predstavlja i novotu - na koju se protustranka s uspjehom ne može pozivati tek u žalbi (u smislu navedene odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a).
Stoga, a kako je odluka kojom je prvostupanjski sud priznao strani pravorijek pravilna, to je o žalbi protustranke valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (na temelju odredaba čl. 49. st. 5. ZA i čl. 380. t. 2. ZPP-a).
Zagreb, 20. rujna 2016.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.