Rev-517/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-517/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. K., iz O., zastupane po punomoćnici S. G., odvjetnici iz O., protiv tuženika D. K., iz O., kojeg zastupa Z. D., odvjetnik iz O., radi zadržavanja stanarskog prava, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 2. listopada 1997. godine broj Gž-710/96., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 12. prosinca 1996. godine, broj P- 710/96., u sjednici održanoj dana 12. rujna 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Osijeku od 12. prosinca 1996. godine broj P-710/96. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da stanarsko pravo na stanu u O., prizemno, dvorišni stan koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i smočnice površine 60,00 m² zadržava tužiteljica R.K., te da se naloži tuženom da u roku od 15 dana iseli iz tog stana i preda ga tužiteljici slobodnog od osoba i stvari u posjed. Ujedno je tužiteljica obvezana tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.286,00 kn u roku od 15 dana.

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 2. listopada 1997. godine broj Gž-962/97. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 i 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je obrazloženje pobijanih presuda nejasno i proturječno sadržajima iskaza danih u postupku, te prethodnim postupcima. Pogrešnu primjenu materijalnog prava vidi u tome, što je u trenutku kad su postojali uvjeti da njezin suprug stekne stanarsko pravo na spornom stanu, postojala zajednica stanovanja uvjetovana poremećenim odnosima, te da je uslijed toga pogrešno primijenjena odredba čl. 65. st. 3. Zakona o stambenim odnosima («Narodne

novine» br. 51/95, dalje: ZSO) kad je njezin tužbeni zahtjev odbijen. Predlaže preinačiti pobijane odluke na način da se udovolji njezinom zahtjevu, odnosno ukinuti odluke i predmet vratiti na ponovni postupak.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a nadležni državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu odredbe čl. 390. ZPP, nije se izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 10. ZPP, na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Nisu ostvarene niti bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13., na čije se ostvarenje tužiteljica poziva, jer pobijane presude, suprotno revizijskim navodima, sadrže razloge o svim činjenicama odlučnim za presuđenje koji su jasni i razumljivi i u skladu sa zapisnicima u spisu.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku je utvrđeno, da su stranke stanovale u stanu u O., na kojem je nosilac stanarskog prava bila baka tuženika A.Č., koja je umrla 4. travnja 1995. godine. Nadalje je utvrđeno, da je faktična bračna zajednica stranaka prestala u veljači 1995. godine, kad je tužiteljica s djetetom preselila k svojim roditeljima. Pritom je u dogovoru s tuženikom tužiteljica zadržala ključ od stana kako bi tamo dolazila povremeno radi učenja za ispite, te je, kad je tuženik promijenio 29.6.1995.g. bravu na vratima stana, ostvarila temeljem toga i posjedovnu zaštitu u postupku pred Općinskim sudom u Osijeku broj P-1861/95. Stanarsko pravo na spornom stanu tuženiku je priznato Odlukom komisije za dodjelu stanova od 24. studenog 1995. godine.

Pri tako utvrđenom činjeničnom stanju, i po mišljenju ovog suda pravilno je primijenjeno materijalno pravo odredbe čl. 65. st 3. Zakona o stambenim odnosima («Narodne novine» br. 51/85, dalje ZSO) kad je tužbeni zahtjev odbijen. Navedena odredba naime predviđa, da u slučaju razvoda bračnih drugova, koji imaju samo zajedničku djecu, a povjerena su jednom od njih, tada taj roditelj zadržava stanarsko pravo, neovisno o načinu na koji ga je stekao prije razvoda braka. Tužiteljica, međutim, nije mogla zadržati stanarsko pravo, jer ga nije mogla steći prije razvoda braka, budući da niti tužitelj u to vrijeme to pravo nije imao. Nosilac stanarskog prava na spornom stanu sve do svoje smrti u travnju 1995.g. bila je baka tuženika, a u to vrijeme tužiteljica više nije stanovala u spornom stanu jer je, po dogovoru s tuženikom, iz istog iselila još u veljači 1995.g. Kako isto pravo dakle nije mogla steći temeljem odredbe čl. 64. st. 2. ZSO, nije ga tužiteljica mogla niti zadržati nakon razvoda.

Navodi revizije usmjereni su na to da sudovi nisu pravilno utvrdili činjenično stanje, uslijed čega da je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a iz kojeg se razloga, temeljem odredbe čl. 385. st. 3. ZPP, revizija ne može izjaviti.

Tužiteljica dakle nije stekla stanarsko pravo temeljem odredbe čl. 64. st. 2. ZSO, jer u vrijeme dok je zajednički stanovala sa tuženikom on nije imao stanarsko pravo na spornom stanu, a u vrijeme kad je to pravo stekao, više nije bio ispunjen uvjet zajedničkog stanovanja.

Kako isto pravo nije stekla, tužiteljica ga nije mogla niti zadržati prema odredbi čl. 65. st. 3. ZSO.

Kako dakle nisu ostvareni razlozi za reviziju na koje se tužiteljica poziva, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, kao u izreci.

U Zagrebu, 12. rujna 2001.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.