II Kž-447/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-447/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Vesne Vrbetić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i sudske savjetnice - tajnice u vijeću Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. R. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ, odlučujući o žalbi branitelja II-okrivljenog Ž. A., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 21. srpnja 2000. godine, br. Kv-84/00. (K-15/00), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 3. kolovoza 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba branitelja II-okrivljenog Ž. A., te se prihvaćanjem te žalbe i po službenoj dužnosti u odnosu na I-okrivljenog R. K. ukida pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, Županijski sud u Sisku je temeljem čl. 107. st. 1. ZKP, produljio iz osnova čl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP pritvor protiv I-okrivljenog R. K. i II-okrivljenog Ž. A., nakon podignute optužnice protiv navedenih okrivljenika zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu branitelj II-okrivljenog Ž. A., odvjetnik I. K. iz S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv II-okrivljenika ukine.

Žalba je osnovana, a povodom te žalbe valjalo je, temeljem čl. 399. st. 1. u svezi čl. 383. ZKP i po službenoj dužnosti ukinuti pobijano rješenje u cijelosti, tj. i u odnosu na I- okrivljenog R. K. i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

U pravu je žalitelj da iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlaze okolnosti koje opravdavaju pritvorsku mjeru iz čl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP.

Naime, sud prvog stupnja nalazi da je po gore citiranim točkama čl. 102. st. 1. ZKP, opravdano odrediti pritvor, a u obrazloženju tog rješenja navodi daje to zbog: naravi samog djela, uz činjenicu izostanka stalnog boravišta okrivljenih u Republici Hrvatskoj. Iz ovako koncipiranog obrazloženja ne vidi se u čemu sud prvog stupnja nalazi da su se ostvarile osnove za pritvor iz toč. 1. i 4. st. 1. čl. 102. ZKP (postojanje okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenici pobjeći i postojanje posebno teških okolnosti djela ili takvog načina izvršenja zbog kojih je opravdano produljiti pritvor), pa je u pravu žalitelj da obrazloženje uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

Iz navedenog obrazloženja pobijanog rješenja ne može se utvrditi iz kojih je razloga prvostupanjski sud zaključio da postoje okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega II- okrivljenika, ali i I-okrivljenika. Izostanak stalnog boravišta u Republici Hrvatskoj sam za sebe, bez postojanja dodatnih okolnosti, ne može biti dovoljan za zaključak o postojanju opasnosti od bijega I i II-okrivljenika, naročito kad se ima u vidu da je zakonom primjerice navedeno da će takve okolnosti postojati u slučajevima kada se okrivljenik krije, kada se ne može utvrditi njegova istovjetnost i slično.

Nadalje, niti u pogledu pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP nisu dani valjani razlozi, odnosno takvi su razlozi nerazumljivi, jer navođenjem "naravi samog djela" ne definira prvostupanjski sud nalazi li u konkretnom slučaju da postoje posebno teške okolnosti djela, ili je pak način izvršenja inkriminiranog djela takav, da je opravdano okrivljenicima produljiti pritvor. Naime, osim što su odredbom toč. 4. st. 1. čl. 102. ZKP primjerice nabrojena neka kaznena djela kao opći preduvjet da se pritvor iz te osnove može odrediti (pa i produljiti), potrebno je još i dodatno postojanje takvog načina izvršenja koji bitno odudara od uobičajenog načina izvršenja takvih djela, odnosno postojanje posebno teških okolnosti takvog djela, a što opravdava egzistentnost pritvora u konkretnom slučaju.

Slijedom svega iznesenog, kako zbog gore navedenih nedostataka u obrazloženju pobijanog rješenja nije bilo moguće to rješenje ispitati po navodima žalbe, valjalo je pobijano rješenje ukinuti, kako u odnosu na II-okrivljenog Ž. A., tako i u odnosu na I-okrivljenog R. K. Prilikom ponovnog odlučivanja, izvanraspravno vijeće suda prvog stupnja treba otkloniti manjkavosti i nedostatke na koje je gore ukazano i novim rješenjem odlučiti o opstojnosti razloga za produljenje pritvora, vodeći pri tom računa da svaka od pritvorskih osnova, ako postoji, mora imati konkretno uporište u podacima iz spisa, te mora biti valjano obrazložena i konkretizirana.

Stoga je riješeno kao u izreci, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 3. kolovoza 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Katica Jelić, v.r.