Croatian Supreme Court partially allows appeal on personal injury damages, remanding unclear wage loss cases for retrial.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the appeals by both parties regarding a personal injury compensation case. The court upheld awards for standard damages but remanded two specific claims for retrial due to insufficient reasoning and lack of expert testimony on the plaintiff's ability to perform supplementary work. Consequently, the lower court judgments were annulled in these sections, and the case was sent back for a new hearing to properly assess the loss of income and physical limitations.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 2. t. 13. ZPP-a; čl. 393., 394. st. 1. i 395. st. 2. ZPP-a: When a second-instance judgment fails to provide clear reasons for awarding or denying specific damages, or when the assessment of lost income relies on insufficient evidence regarding the plaintiff's capacity to work, the judgment must be annulled and the case remanded for a new trial to ensure a proper factual and legal examination.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2843/1991-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja V. G. iz S. B., zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika Osiguranje D. - Poslovna jedinica B., radi naknade štete, rješavajući revizije obiju stranaka protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 28. lipnja 1991. br. Gž-878/1991-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 2. travnja 1991. br. P- 1229/1990-19, u sjednici održanoj dana 14. svibnja 1992.,
presudio i riješio je:
Prihvaća se djelomično revizija tužitelja i preinačuje djelomično presuda Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 28. lipnja 1991. br. Gž-878/1991-2 i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 2. travnja 1991. broj P-1229/1990 u pobijanom dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete za strah preko iznosa od 8.000 HRD i za fizičke boli preko iznosa od 20.000 HRD tako da se tužitelju za strah dosudjuje daljnjih 7.000 HRD, a za fizičke boli daljnjih 10.000 HRD, sve sa zakonskim zateznim kamatama od 2. travnja 1991. godine.
Prihvaća se djelomično revizija tužitelja i ukidaju se presude nižestepenih sudova u pobijanom dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete za smanjenje životnih aktivnosti preko iznosa od 40.000 HRD i u tom se dijelu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.
Prihvaćaju se djelomično revizije obiju stranaka i ukidaju se presude nižestepenih sudova u pobijanom dijelu kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu za naknadu štete zbog gubitka zarade temeljem dopunskog rada plativo odjednom i plaćanje rente za ubuduće, te u odluci o parničnom trošku i u tom se dijelu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje pri čemu se ima odlučiti i o trošku ovog postupka.
U preostalom dijelu odbijaju se revizije obiju stranaka kao neosnovane.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je obvezan tuženi Osiguranje d.d. D. Poslovna jedinica B. da iz osnove naknade štete u vezi prometne nezgode plati tužitelju na ime neimovinske štete ukupno 68.000 HRD, na ime izgubljene zarade iz redovnog radnog odnosa ukupno 11.501 HRD, na ime izgubljene zarade temeljem dopunskog rada 7.000 HRD plativo odjednom i renta iz te osnove u iznosu od 737 HRD mjesečno, troškove tudje pomoći u iznosu od 12.500 HRD, za oštećeni muški bicikl 1.000 HRD i na ime uništene odjeće 3.000 HRD, sve sa sporednim potraživanjima.
Protiv presude drugostepenog suda izjavile su revizije obje stranke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu, odnosno da se presude nižestepenih sudova u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.
Tuženi predlaže da se presude nižestepenih sudova ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.
U odgovoru na reviziju tuženog, tužitelj osporava navode revizije i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije i obveze tuženog da mu naknadi trošak odgovora na reviziju.
Nadležni javni tužilac nije se izjasnio o reviziji.
Revizije obiju stranaka djelomično su osnovane.
Tuženi neosnovano u reviziji tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 7. zato što mu nije dostavljen nalaz liječničkog vještaka na izjašnjenje i točka 13. Zakona o parničnom postupku, jer da zbroj dosudjenih iznosa iz obrazloženja presude na strani 4. stav 3. ne odgovara dosudjenom iznosu od 91.500 HRD u izreci presude (koji je zakon temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske, "NN" br. 53/1991, u daljnjem tekstu ZPP). Naime, tuženi je svo vrijeme uredno pozivan na ročišta i time mu je bilo omogućeno da raspravlja pred sudom i da daje primjedbe i izjašnjenja i na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, a zbroj dosudjenih iznosa navedenih u razlozima presude odgovara iznosu od 91.500 HRD u izreci presude.
Pravilno je stanovište nižestepenih sudova da je tuženi odgovoran za štetu tužitelju koju je on pretrpio u prometnoj nezgodi kad je na njega automobilom naletio osiguranik tuženog, koji je zaspao za volanom i prešao na lijevu stranu kolnika, kojom se na biciklu iz suprotnog pravca vožnje propisno kretao tužitelj, čemu tuženi u reviziji u stvari posebno niti ne prigovara.
Imajući u vidu da je tužitelj, koji je rodjen 1959. godine, a po zanimanju je ličilac, u prometnoj nezgodi zadobio više teških tjelesnih ozljeda (prijelom desne podlaktice, prijelom regije lijevog lakta, višestruki prijelom desne potkoljenice, prijelom lijeve potkoljenice, te prijelom kostiju zdjelice) i da je s tim u vezi trpio dugotrajne fizičke boli različitog intenziteta, trpio je jaki sekundarni strah takodjer različitog intenziteta i da prema mišljenju liječnika vještaka ovakve ozljede zbog višestrukosti, intenziteta i lokacije ostavljaju trajne posljedice umanjenja životne i radne sposobnosti od oko 20%, s tim da će se konačni postotak umanjenja znati nakon potpunog dovršenja liječenja, koje još traje, ovaj sud smatra da tužitelj osnovano traži na ime naknade štete za pretrpljeni strah naknadu u iznosu od 15.000 HRD, a za fizičke boli u iznosu od 30.000 HRB i da nije bilo osnove za smanjenje naknade za strah na iznos od 8.000 HRD, a za fizičke boli na iznos od 20.000 HRD. Zato je prihvaćanjem revizije tužitelja dosudjeno tužitelju ovom presudom za pretrpljeni strah daljnjih 7.000 HRD, a za fizičke boli daljnjih 10.000 HRD, sve sa zakonskim zateznim kamatama.
Za sada se ne može ispitati da li je pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti preko 40.000 HRD, jer liječenje još nije potpuno završeno no kako je već sada prema mišljenju liječnika vještaka izvjesno da od ovakvih ozljeda ostaju trajne posljedice koje i će umanjiti životnu i radnu sposobnost tužitelja, te imajući u vidu životnu dob i zanimanje tužitelja kao i okolnosti u vrijeme donošenja prvostepene presude na dan 2. travnja 1991. godine prema kojima se utvrdjuje naknada neimovinske štete, o čemu se ovdje radi, dosudjena naknada od 40.000 HRD ostaje neizmijenjena, a povodom revizije tužitelja ukidaju se presude nižestepenih sudova u dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva preko tog iznosa da sud pri ponovnom sudjenju sasluša liječnika vještaka odgovarajuće struke i pobliže utvrdi trajne posljedice smanjenja životnih aktivnosti kako se one manifestiraju, a ne samo postotak invaliditeta i da nakon toga ponovno odluči o naknadi sporne štete preko iznosa od 40.000 HRD.
Odluka o naknadi štete za izgubljenu zaradu temeljem dopunskog rada za koju je tužitelju dosudjena naknada djelomično u gotovom novcu, a djelomično u vidu mjesečne rente ne može se za sada ispitati ni u dijelu kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu iz te osnove, niti u dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva, jer razlozi presude nisu jasni. Nema naime relevantnih razloga o tome kako je tužitelj koji radi i živi sa suprugom i dvoje djece u S. B., mogao svo vrijeme raditi i u poljoprivrednom domaćinstvu svojih roditelja koji žive u L., tako daje nakon njegovog povredjivanja smanjen čisti prihod u poljoprivrednom domaćinstvu roditelja s kojima živi i odrasli mladji brat tužitelja. Prema mišljenju vještaka istina taj je prihod smanjen za 30% i polazeći od tog umanjenja utvrdjena je navedena naknada. Medjutim mogućnost i stvarno vršenje dopunskog rada trebao je utvrditi sud saslušanjem svjedoka ili na drugi odgovarajući način vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, a samo visinu zarade iz dopunskog rada po potrebi trebao je utvrditi vještak odgovarajuće struke. Osim toga nije ocijenjeno da li tužitelj zbog trajnih posljedica ozljeda ne može više uopće obavljati poslove za koje tvrdi da je obavljao u dopunskom radu, odnosno da li ih ne može obavljati ni uz pojačano zalaganje obzirom da su mu smanjene životne aktivnosti, jer ako ih može obavljati uz pojačano zalaganje onda mu ne bi pripadala naknada s obzirom da mu za smanjenje životne aktivnosti pripada posebna naknada. Zato su prihvaćene revizije obiju stranaka i ukinute obje presude nižestepenih sudova u pobijanom dijelu kojim je odlučeno o naknadi štete zbog izgubljene zarade iz dopunskog rada da o tom odštetnom potraživanju sud ponovno odluči (čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP-
A
). S tim u vezi treba prije svega saslušati liječnika vještaka odgovarajuće struke na okolnost da li tužitelj ni uz pojačane napore ne može i nadalje obavljati poslove za koje tvrdi da ih |je obavljao u dopunskom radu te provesti dokaze na koje se tužitelj poziva tvrdeći da je obavljao sporne dopunske radove i po potrebi saslušati vještaka odgovarajuće struke u vezi visine izgubljene zarade.
Naknadi štete za troškove tudje pomoći, za oštećeni bicikl i odjeću, te gubitku zarade iz redovnog radnog odnosa stranke u stvari posebno ne prigovaraju, a ta je naknada po ocjeni ovog suda pravilno utvrdjena.
Kraj takvog stanja stvari valjalo je odlučiti kao u izreci (čl. 393., 394. st. 1. u vezi čl. 354. st. 2. t.
13. i 395. st. 2. ZPP-a).
Odluka o parničnom trošku donesena je na osnovu odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 14. svibnja 1992.
Predsjednik vijeća:
Djordje Bjegović v.r.