I Kž-688/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-688/1995-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Milana Gudelja, Ane Garačić, Katice Jelić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. D.D., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 2. veljače 1995. godine, br. K- 193/91., u sjednici održanoj 14. listopada 1998. godine, u nazočnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske N.K. -P.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. D.D., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Gradu Zagrebu pobijanom presudom oglasio je krivim opt. D.D. zbog krivičnog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, pa je po istom zakonskom propisu, a uz primjenu čl. 37. i 38. OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Po čl. 45. st. 1. OKZR u izrečenu kaznu optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. studenog 1990. do 26. prosinca 1990. godine.

Na temelju čl. 64. OKZRH od optuženika je oduzet nož duljine oštrice 30 cm, te jedna kubura ručne izrade sa crnom futrolom, dok je na temelju čl. 90. st. 4. ZKP optuženik oslobođen od dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

Protiv ove presude žalbu su uložili optuženik i državni odvjetnik.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Optuženik je uložio žalbu putem svoga branitelja N.P., odvjetnika iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Izjašnjavajući se o žalbi temeljem čl. 360. st. 2. ZKP/93. zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom dopisu od 20. listopada 1995. godine, br. Ktž-1088/95. predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika uvaži.

Žalbe nisu osnovane.

Sud je prvostupanjsku presudu ispitao u dijelu koji se pobija žalbama, ali je po službenoj dužnosti, na temelju čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP/93. ispitao presudu prvostupanjskog suda u pravcu je li počinjena neka od bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1., 5., 6., 8. do 11. ZKP i utvrdio da navedene postupovne povrede nisu ostvarene.

U ovom postupku radnja optuženika nedvojbeno su dokazane, i to djelomično na temelju obrane samog optuženika, a pretežito na temelju suglasnih iskaza svjedoka A.R. i svjedokinje D.D., te drugih svjedoka, a čiji iskazi su potvrđeni nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka dr. Š.J. i vještaka za balistiku ing. V.M..

Optuženik se u tijeku ovoga postupka brani na način da nije imao namjeru oštećenika A.R. lišiti života, a te tvrdnje nastavlja i u žalbi ističući da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a i zaključci suda prvog stupnja o njegovoj krivnji da su pogrešni.

Naime, optuženik ustraje u žalbi, da je dolaskom u kuću, ušao u prostorije iz kupaonice je čuo nekakav "šklec" pa je stavio metak u kuburu koju je sa sobom ponio, pokucao je na vrata kupaonice, i u taj čas su se vrata otvorila, a istovremeno D.D. je primila rukom cijev kubure koja je u tome času opalila, D. se srušila, a on se zatim okrenuo i otišao do automobila gdje su ga čekali V.Z., Iv. i N.N., te su krenuli natrag u mjesto K..

Ovakove tvrdnje optuženika, koje se odnose na način opaljenja kubure ručne izrade, nisu prihvatljive, a o čemu je sud prvog stupnja, u pobijanoj presudi, dao iscrpne razloge, na koje se žalitelj upućuje, a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavaljanja.

Da kubura ručne izrade, koju je optuženik držao u rukama, nije opalila djelovanjem odnosno povlačenjem od strane svjedokinje D.D., proizlazi ne samo iz iskaza oštećenog A.R. i D.D. saslušani u svojstvu svjedoka, već i iz nalaza i mišljenja vještaka za balistiku ing. V.M.. Vještak je detaljno opisao način i mehanizam opaljenja iz navedene kubure ističući da je kubura bila napunjena sa jednom patronom u kojoj se nalazilo ukupno 40 komada olovnih kuglica sačme, a za opaljenje iz predmetne kubure potrebno je izvršiti tri nezavisne radnje. Prvo je potrebno odbraviti cijev i pri tome prelomiti cijev, te ubaciti lovački metak - patronu u cijev, zatim vratiti cijev u osnovni položaj, sada je metak u cijevi, cijev je zabravljena, ali kubura još nije spremna za opaljenje. Da bi se izvršilo opaljenje mora se izvršiti napinjanje mehanizma za opaljenje i samim tim opaljenje metka. Ispaljena patrona je ostala u cijevi puške, a da bi je izbacili iz cijevi potrebno je izvršiti odbravljivanje i prelamanje cijevi, te vađenje ispaljene patrone. Odbravljivanje cijevi vrši se pritiskom na posebno napravljeni gumb za tu svrhu, a kod predmetne kubure ručne izrade mehanizam za opaljenje je takav da potezanjem obarača kažiprstom nije moguće istovremeno napeti i zatim okinuti mehanizam za opaljenje, ukoliko mehanizam za opaljenje nije prethodno bio napet, tada trzanjem oružja nije moguće izvršiti okidanje i paljenje. Što se tiče sile okidanja iz predmetne kubure, odnosno minimalnu silu kojom je potrebno povući obarač u stražnji položaj da bi došlo do okidanja, vještak je na temelju probnog okidanja na glavnoj raspravi, procjenio da je sila okidanja predmetne kubure između 3 i 7 kiloponta, što je u odnosu na lovačku pušku sačmaricu koja koristi isti tip streljiva, kao i predmetna kubura puno više, jer sila okidanja kod lovačke puške je maksimalno 2 kiloponta.

Iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da su neprihvatljive tvrdnje iz žalbe optuženika da je do opaljenja došlo upravo radi toga što je D.D. uhvatila za kuburu u času kada je otvorila vrata kupaonice i opazila da se optuženik nalazi naoružan na vratima.

Nadalje, neutemeljene su i tvrdnje u žalbi da optuženik nije mogao mirno preko ramena svjedokinje D.D. ciljati u oštećenika i pogoditi ga u predio vrata i desne strane grudnog koša, jer da je do opaljenja došlo na taj način proizlazi iz nalaza i mišljenja balističkog vještaka, te materijalnih tragova koji su fiksirani u fotodokumentaciji i zapisniku o uviđaju, a iz kojih proizlazi da je na bočnoj strani bojlera na visini od 180 cm iznad poda utvrđen trag mehaničkog oštećenja u vidu utisnuća u limu, što je predstavljalo mjesto udara sačme, pa ukoliko je oštećenik R.A. neke srednje visine od prilike 170 cm, te ukoliko je u času ozlijeđivanja stajao tada bi se radilo o horizontalnom pucanju, tj. pucanju paralelno sa tlom na kojem su obojca stajali, te je ovakav smjer bilo moguće ostvariti čak i onda ako su vrata kupaonice bila djelomično otvorena.

Slijedom svega izloženog prvostupanjski je sud na temelju potpunog i pravilnog utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno zaključio da su se u radnjama optuženika istakli svi bitni elementi krivičnog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, pa takvom pravnom kvalifikacijom nije povrijeđen ni krivični zakon.

Kako je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno, saslušavanjem svjedokinnje N.M., te inzistiranjem na tome da se pokuša pronači oštećenik koji bi bio ponovno saslušavan, ukazuje se nepotrebnim.

Optuženik se nije žalio zbog odluke o kazni, ali je sud po službenoj dužnosti ispitao i taj žalbeni osnov jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, dok je državni odvjetnik u svojoj žalbi naveo da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio stupanj krivične odgovornosti optuženika, njegovu odlučnost i upornost u izvršenju djela, te bezuvjetnu nakanu da oštećenika liši života, radi čega mu je izrečena kazna, koja je po mišljenju državnog odvjetnika preblaga.

Protivno shvaćanju izloženo je u žalbi državnog odvjetnika, prema kojoj je izrečena kazna preblaga, ovaj Vrhovni sud prihvaća razloge kojima se rukovodio sud prvog stupnja pri odmjeravanju kazne optuženiku za počinjeno krivično djelo.

Opravdano je optuženiku kao olakšavajuće cijenjeno to, da je od vremena krivičnog djela proteklo više godina, te da je optuženik otac četvero malodobne djece o kojima se sam brine, jer je supruga napustila i njega i djecu, te da do sada nije osuđivan za kaznena djela protiv života i tijela, a kao otežavajuću okolnost optuženiku je cijenjeno da je u jednom navratu uvjetno kažnjen zbog kaznenog djela uvrede, dok drugih otežavajućih okolnosti sud nije našao.

Za utvrđeno krivično djelo sud prvog stupnja je ispravno optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, primijenivši odredbe o ublažavanju kazne, te pravilno ocijenivši značaj svih okolnosti koje u smislu čl. 37. OKZRH govore o vrsti i visini krivčne sankcije. Ovakva kazna primjerena je težini učinjenog krivičnog djela i stupnju krivične odgovornosti optuženika i podobna za ostvarivanja zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz čl. 4. st. 2. i čl. 31. OKZRH.

Budući da je oglašen krivim, optuženiku je pravilno na temelju čl. 64. OKZRH oduzet jedan nož i kubura ručne izrade sa crnom futrolom, kao sredstvo izvršenja djela.

S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija presudu suda prvog stupnja, a nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 366. st. 1. ZKP/93., trebalo je na temelju čl. 387. ZKP/97. presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. listopada 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Ante Potrebica, v.r.