Legislator Case Law & Legislation
Uzz-23/2009-2 AI generated

Supreme Court dismisses request for legality protection regarding property restitution to heirs who did not file claims.

Case Number Uzz-23/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the Prosecutor's request for legality protection against a lower court ruling that restored property to a claimant. The lower court held that since the deceased's children did not file restitution claims, the property reverted to the claimant rather than the State. The court rejected the argument that the State automatically acquired ownership if heirs failed to act, ruling that the statutory condition for State ownership is the non-filing or rejection of a claim by any entitled heir.

Legislator headnote

AI generated

čl. 9. st. 3. i čl. 77. Zakona o naknadi: The State acquires ownership of compensated property only if no entitled heir files a claim or if such a claim is rejected; failure by some heirs to file does not automatically transfer title to the State.

Keywords

AI generated
Zakon o naknadi restitution of property heirs' rights State ownership legality protection property restitution succession law

Cited Legislation

AI generated
čl. 9. st. 3. Zakona o naknadi
Prema odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o naknadi nasljednici prijašnjeg vlasnika stječu vlasništvo na imovini koja se daje neovisno o tome kako su vlasnički udjeli utvrđeni ranijim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju prednika, ako se drugačije ne sporazume (naknadno pronađena imovina).
čl. 77. Zakona o naknadi
U odnosu na temeljno sporno materijalnopravno pitanje je li pravo koje je pripadalo djeci prijašnjeg vlasnika da su podnijeli zahtjev za naknadu pripada Republici Hrvatskoj na temelju odredbe čl. 77. Zakona o naknadi, ili pravo na naknadu u cijelosti pripada podnositeljici zahtjeva M.
čl. 49. Zakona o upravnim sporovima
U smislu odredbe čl. 49. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine” br.
čl. 50. st. 1. Zakona o upravnim sporovima

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Uzz 23/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, članice vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, u upravnom sporu tužiteljice M. S. iz Z., zastupane po B. Š., odvjetniku u Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, klasa: …, ur. br.: … od …, radi naknade za oduzetu imovinu, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske br. US-DO-10/09 od 19. ožujka 2009., podignutog protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us- 2121/2007-8 od 13. studenoga 2008., u sjednici održanoj 15. prosinca 2011.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev za zaštitu zakonitosti odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-2121/2007-8 od 13. studenoga 2008., uvažena je tužba tužiteljice i poništeno rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, klasa:, ur. …br.: …od… (dalje: rješenje Ministarstva od 29. prosinca 2006.). Tim rješenjem poništeno je djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno- pravne poslove, Prvog područnog odsjeka, klasa: …, ur. br.: … od ... (dalje: rješenje Grada Zagreba od ….) i riješeno:

"1. M. S. daje se u vlasništvo 1/3 dijela odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine i to zgrade u Z., izgrađene na z. k. č. br. 3634, površine 502 m2, upisane u z.k.ul.br. 3934 k.o. G. Z., s kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine u naravi jednosobni stan u suterenu zgrade koji se sastoji od sobe, kuhinje, smočnice, WC-a i predsoblja, površine 30,00 m2.

2. G. Z., kao obveznih naturalnog povrata dužan je ovlašteniku naknade u 1/3 dijela predati suposjed navedenog stana po pravomoćnosti rješenja.

3. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda dužan je po službenoj dužnosti uknjižiti pravo vlasništva u 1/3 dijela na stanu iz toč. 1. rješenja na ime M. S..

4. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

Protiv citirane presude Upravnog suda Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se zahtjev prihvati i pobijana presuda preinači na način da se tužba tužiteljice odbije te u cijelosti ostavi na snazi rješenje Ministarstva od 29. prosinca 2006.

Odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

U smislu odredbe čl. 49. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine” br. 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je u granicama navedenih u zahtjevu.

Pobijanom presudom Upravni sud Republike Hrvatske poništio je rješenje Ministarstva pravosuđa od 29. prosinca 2006..

Predmetna nekretnina vraćena je u vlasništvo M. S. na temelju odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (N. n., broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 – dalje: Zakon o naknadi).

Vlasnik oduzete nekretnine bio je pok. J. K. koji je umro prije stupanja na snagu spomenutog Zakona, a njegovi nasljednici prvog nasljednog reda su kćerka M. S., koja je podnijela zahtjev za povrat imovine, te sin K. K. i druga kćerka V. W. - strani državljani, koji nisu zahtijevali povrat imovine.

U odnosu na temeljno sporno materijalnopravno pitanje je li pravo koje je pripadalo djeci prijašnjeg vlasnika da su podnijeli zahtjev za naknadu pripada Republici Hrvatskoj na temelju odredbe čl. 77. Zakona o naknadi, ili pravo na naknadu u cijelosti pripada podnositeljici zahtjeva M. S.. Upravni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje da ako neki nasljednik prvog nasljednog reda prijašnjeg vlasnika oduzetih nekretnina ne podnose zahtjev za vraćanje u vlasništvo tih nekretnina, nekretnine se vraćaju u vlasništvo nasljedniku, odnosno nasljednicima prvog nasljednog reda koji su takav zahtjev podnijeli.

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti se osporava pravilnost navedenog pravnog shvaćanja te ističe da je ono u suprotnosti s odredbama čl. 9. i 77. Zakona o naknadi jer da odredbe potonjeg članka jasno propisuju koja prava pripadaju Republici Hrvatskoj u slučaju kad prijašnji vlasnik, odnosno njegov nasljednik prvog nasljednog reda koji je ovlaštenik prava ne podnese zahtjev za naknadu.

Prema odredbi čl. 77. Zakona o naknadi Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovinu koja je predmet naknade temeljem odredaba toga Zakona glede koje zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drugačije propisano. Dakle, Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade pod uvjetom da zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen.

Osobe kojima pripada pravo na naknadu navedene su u čl. 9. st. 1. Zakona o naknadi, a to su fizičke osobe prijašnji vlasnici, odnosno njihovi zakonski nasljednici prvog nasljednog reda.

Prema odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o naknadi nasljednici prijašnjeg vlasnika stječu vlasništvo na imovini koja se daje neovisno o tome kako su vlasnički udjeli utvrđeni ranijim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju prednika, ako se drugačije ne sporazume (naknadno pronađena imovina).

Time je određen krug osoba koje su ovlaštene podnijeti zahtjev za naknadu, a nije propisano da zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda pripada pravo na naknadu samo u onom dijelu koji bi naslijedili.

Iz sadržaja navedenih odredaba Zakona o naknadi proizlazi da pravo na naknadu pripada samo ovlaštenicima tog prava koji su podnijeli zahtjev za naknadu, a da Republika Hrvatska stječe vlasništvo na imovini koje je predmet naknade tek ako zahtjev nije podnesen ili je pravomoćno odbijen. Isto tako Zakon o naknadi ne propisuje da Republika Hrvatska stupa na mjesto one osobe koja nije podnijela zahtjev za naknadu.

U slučaju postojanja više ovlaštenika za podnošenje zahtjeva za naknadu, navedeni uvjet za stjecanje vlasništva Republike Hrvatske nije ispunjen ako je zahtjev podnio bilo koji od njih.

Taj uvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen, pa se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti neosnovano ističe da Republici Hrvatskoj pripada pravo vlasništva na dijelu predmetnih nekretnina koji bi pripadao djeci bivšeg vlasnika K. K. i V. W. pod pretpostavkom da su podnijeli zahtjev za naknadu.

S obzirom na izloženo zahtjev za zaštitu zakonitosti je odbijen na temelju odredbe čl. 50. st. 1. ZUS.

U Zagrebu, 15. prosinca 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.