Rev-2443/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2443/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. P. iz K., zastupanog po punomoćnicima P. Lj. i dr., odvjetnicima iz Lj., protiv tuženice M. V. iz V. L., zastupane po punomoćniku K. M., odvjetniku iz M. L., radi povrata 86.000,00 šilinga i u pravnoj stvari protu tužiteljice M.

V., protiv protu tuženika M. P., radi isplate 14.000 DEM, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 26. listopada 1991. br. Gž- 2329/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju od 21. svibnja 1990. br. P-30/86, u sjednici održanoj dana 18. lipnja 1992.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom tuženica je obvezana isplatiti tužitelju dinarsku protuvrijednost od 86.000 Asch sa zateznim kamatama po stopi od 7,5% počam od 1. IX. 1983. do 2. VIII. 1985., a od 3. VIII. 1985. do 6. X. 1989. po stopi kao na kamate koje se plaćaju na oročena sredstva preko godinu dana bez posebne namjene, te od 7. X. 1989. do konačne isplate po stopi u visini eskontne stope koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije uvećanu za 20% koja zatezna kamata se obračunava mjesečno primjenom komformne metode, dok je odbijen protutužbeni zahtjev koji je tuženica istaknula protiv tužitelja radi isplate dinarske protuvrijednosti 14.000 DEM, a ujedno je tužena obvezana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.404,00 tadašnjih dinara.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženice - protu tužiteljice kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda.

Protiv navedene pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se drugostepena presuda preinači, jer smatra da je razlozima navedenim u drugostepenoj odluci izmijenjena u biti izreka prvostepene presude.

Revizija nije dopuštena.

Reviziju stranke mogu izjaviti prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZPP) - protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju.

Po nalaženju ovog Vrhovnog suda spomenutu odredbu treba tumačiti na način, da stranka koja nije izjavila žalbu protiv prvostepene presude ne može preskakati zakonom utvrdjeni redoslijed ulaganja pravnih lijekova, iz čega slijedi, da stranka koja nije izjavila žalbu protiv prvostepene presude nema pravo na reviziju protiv presude kojom je žalbeni sud odbio žalbu njenog protivnika.

S obzirom na sve do sada izloženo u ovom slučaju u pitanju je upravo naprijed opisana procesna situacija pa ovaj sud smatra, da pravilnom primjenom odredbe čl. 382. st. 1. ZPP treba zaključiti, da tužitelj nema pravo na reviziju te je stoga valjalo odlučiti kao u izreci odnosno reviziju odbaciti kao nedopuštenu pozivom na odredbu čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 18. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.