Gžzp-89/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gžzp 89/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja dr. A. S. iz P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli posl. br. Gzp-41/06. od 08. rujna 2006. godine, dana 07. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e :

Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Puli posl. br. Gzp-41/06. od 08. rujna 2006. godine.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Puli posl. br. Gzp-41/06. od 08. rujna 2006. godine, odbijen je zahtjev predlagatelja kojim je tražio zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i određivanje primjerene naknade u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Puli pod posl. br. Ovr-4286/03.

Protiv tog rješenja predlagatelj je podnio žalbu zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 –dalje: ZPP), s prijedlogom preinačenja pobijanog rješenja.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povredi odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., i 11. ZPP na koje temeljem odredbe čl. 365. st 2. ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno žalbenim navodima u prvostupanjskom postupku potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje, a prvostupanjska odluka sadrži sve relevantne činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

Naime, i po ocjeni ovog suda u postupku poslovnog broja Ovr-4286/03 Općinski sud u Puli provodio je radnje u postupku primjerenom dinamikom, te sukladno tomu postupao učinkovito i savjesno.

Tako je sud donio rješenje o ovrsi čim su se za to stekli uvjeti (dana 10. prosinca 2003. godine, po dostavi urednog i potpunog prijedloga od strane ovrhovoditelja); pravomoćno rješenje o ovrsi dostavio na provedbu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dana 02. veljače 2004. godine; obavijestio ovrhovoditelja o datumu provedbe ovrhe na mirovini ovršenika; po prijedlogu ovrhovoditelja zatražio od banaka podatke o računima i sredstvima ovršenika; zaključkom od 29. lipnja 2005. godine predmetno rješenje o ovrsi dostavio na provedbu Zagrebačkoj banci d.d.; zaključkom od 12. rujna 2005. godine izvijestio ovrhovoditelja da ovršenik nema novčanih sredstava kod banaka; zaključkom od 11. listopada 2005. godine obavijestio ovrhovoditelja da će ovrha na 1/3 dijela mirovine ovršenika započeti dana 01. studenog 2005. godine; rješenjem od 03. veljače 2006. godine odlučio o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu daljnjih troškova postupka; zaključkom od 20. ožujka 2006. godine pozvao HZMO, Područna služba u Puli na očitovanje o nastavku postupka, da bi 01. kolovoza 2006. godine, po obavijesti ovršenikova dužnika, izvijestio ovrhovoditelja da je ovrha u predmetnoj pravnoj stvari završena; po prijedlogu ovrhovoditelja za nastavak postupak ovrhe za iznos troškova postupka, pravomoćno rješenje o ovrsi od dana 03. veljače 2006. godine dostavio na provedbu ovršenikovu dužniku HZMO, Područna služba u Puli.

Iz svega navedenog vidljivo je da je Općinski sud u Puli u vođenju predmetnog ovršnog postupka postupao učinkovito, bez neopravdanih neaktivnosti u postupku, i da je suprotno žalbenim navodima, pravodobno po dobivenoj obavijesti od strane banaka obavijestio ovrhovoditelja o stanju novčanih sredstava na računima ovršenika (zaključkom od 12. rujna 2005. godine).

Međutim, sama činjenica da ovrhovoditelj u predmetnom ovršnom postupku, koji od trenutka njegova pokretanja (dana 08. prosinca 2003. godine) do donošenja odluke povodom zahtjeva za suđenje u razumnom roku (dana 08. rujna 2006. godine) traje 2 godine i 9 mjeseci, nije namiren u cijelosti sa svojom tražbinom (u dijelu potraživanja s osnova troškova ovršnog postupka) nije uzrokom nepoduzimanja radnji u postupku od strane suda, već je razlog, kako podaci spisa govore, činjenica da ovršenik nije imao novčanih sredstava na računima poslovnih banaka, a za što nije odgovoran sud.

Naime, sud koji provodi ovrhu odgovoran je za namirenje ovrhovoditeljeve tražbine, u smislu da je dužan poduzeti sve potrebne radnje u okviru ovršnog postupka usmjerene na provedbu rješenja o ovrsi, a nije odgovoran za nemogućnost namirenja ovrhovoditeljeve tražbine zbog činjenice da ovršenik nema imovine na kojoj bi ovrhovoditelj mogao namiriti svoje potraživanje.

Slijedom svega navedenog, ovaj sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da opisanim postupanjem Općinskog suda u Puli nije povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku pa se, stoga, drukčija žalbena razmatranja predlagatelja ne mogu prihvatiti.

Iz navedenih je razloga temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941 godine („Narodne novine“ 73/91), valjalo odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 07. studenog 2006. godine

Sutkinja:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.