Revr-491/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 491/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz S. G., zastupanog po punomoćnici S. Đ., odvjetnici u N. G., protiv tužene Republika Hrvatska – Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novoj Gradiški, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 27. listopada 2004. godine, broj: Gž-739/04, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 25. svibnja 2004. godine, broj: P-1306/03, dana 12. listopada 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški od 25. svibnja 2004. godine, broj: P- 1306/03 tužena je obvezana isplatiti tužitelju iznos od 400,00 kn na ime dara u prigodi Svetog Nikole za 2000. godinu s pripadajućom kamatom počev od 03. prosinca 2000. godine do isplate, te naknaditi tužitelju parnični trošak od 817,06 kn s pripadajućom kamatom počev od 25. svibnja 2004. godine, pa do isplate.

Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 27. listopada 2004. godine, broj:

Gž-739/04 preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te on ujedno obvezan naknaditi tuženoj parnični trošak od 400,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao radnika tužene za isplatu mu 400,00 kn na ime dara za djecu u prigodi Svetog Nikole za 2000. godinu.

Ovakav spor, premda sadržajno jest radni spor (proizlazi iz radnog odnosa tužitelja kod tužene) ne predstavlja spor u kome je revizija uvijek dopuštena, a temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a, što znači da je za ocjenu dopuštenosti revizije u ovom sporu mjerodavna njegova vrijednost.

Utuženi iznos jest 400,00 kn, koji u smislu odredbe čl. 40. ZPP-a ujedno i predstavlja vrijednost predmeta ovog spora.

Kako su prema odredbi čl. 458. ZPP-a sporovi male vrijednosti, sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi iznos od 5.000,00 kn, znači da konkretni spor predstavlja spor male vrijednosti.

Protiv odluke drugostupanjskog suda donesene u takvom sporu revizija nije dopuštena, sve temeljem odredbe čl. 467. st. 2. ZPP-a.

Kako se u ovom slučaju radi upravo o sporu male vrijednosti, to je izjavljena revizija nedopuštena, zbog čega je, a temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a trebalo odlučiti kao u izreci.

Pozivanje revidenta na pravo da izjavljuje reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a bespredmetno je, pošto prema odredbi st. 3. čl. 382. ZPP-a se odredba st. 1. i 2. tog članka ne primjenjuje u sporovima u kojima ZPP-om ili drugim zakonom izrijekom određeno da revizija nije dopuštena, a što je upravo i slučaj sa sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 7. ZPP-a), kao što je ovaj.

Sve i da se ne radi o sporu male vrijednosti, kad drugostupanjski sud u svojoj odluci nije odredio da je protiv njegove odluke revizija dopuštena, stranka reviziju ne može izjaviti.

U Zagrebu, 12. listopada 2005. godine

Sudac:

Katarina Buljan, v.r.