Legislator Case Law & Legislation
I Kž-381/2000-3 AI generated

I Kž-381/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-381/2000-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća, i tajnice u odjelu – više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. L. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 25. veljače 1998. godine borj K-125/93, u sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2001. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-381/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom u odsutnosti je oglašen krivim opt. B.L. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 25. listopada 1992. do 26. ožujka 1993. godine.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-381/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća, i tajnice u odjelu – više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. L. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 25. veljače 1998. godine borj K-125/93, u sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2001. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o je:

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u odsutnosti je oglašen krivim opt. B.L. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 25. listopada 1992. do 26. ožujka 1993. godine.

Ujedno je optuženiku izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – pištolja, sukladno čl. 80. st. 1. KZ-a.

Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP-a, optuženik je oslobođen od dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i osuđeniku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je dostavljen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno mišljenju državnog odvjetnika, optuženiku je za počinjeno kazneno djelo izrečena kazna zatvora koja u svemu odgovara okolnostima konkretnog slučaja, društvenoj opasnosti počinjenog djela i ličnosti samog počinitelja.

Prilikom izbora vrste i visine kazne sud prvog stupnja je imao u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti, pa je cijeneći kao olakotno optuženikove slabe materijalne prilike i njegovu alkoholiziranost tempore criminis, te značajan protek vremena od izvršenja kaznenog djela, a kao otegotno njegovu raniju osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela, osnovano zaključio da je kazna zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca u svemu primjerena i podobna da se njome ostvari kako opća, tako i posebna svrha izricanja kaznenih sankcija.

Pogrešno državni odvjetnik smatra da su utvrđene olakotne okolnosti precijenje, a da je, s druge strane, trebalo uzeti u obzir činjenicu da je optuženik kritične prilike bio naoružan, kao i okolnost da su takova kaznena djela sve učestalija.

Točno je da je optuženik bio naoružan pištoljem “CZ”, međutim, u tome se ogleda jedan od bitnih elemenata ovog kaznenog djela, pa se ista okolnost ne može optuženiku sada cijeniti još i otegotnom. Što se tiče tvrdnje o porastu izvršenja ovih kaznenih djela, treba reći da ta okolnost, u konkretnom slučaju, ne opravdava strože kažnjavanje, posebice kada se uzme u obzir visina pravomoćno izrečenih kazni ostalim supočiniteljima ovog kaznenog djela, te značajan protek vremena od počinjenja djela.

Stoga, i ovaj Vrhovni sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca u svemu pravedna, jer će se njome u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela, a ostvarit će se i potreban utjecaj na druge građane da se klone takovih i sličnih ponašanja.

Kako time navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, trebalo je, na temelju čl. 384. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. siječnja 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.