Legislator Case Law & Legislation
Revr-224/2014-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the legal issue lacks importance for uniform law application.

Case Number Revr-224/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Inadmissible

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's extraordinary appeal as inadmissible. The appellant argued that the lower courts erred in applying the doctrine of res judicata to a claim for lost wages based on an identical work injury, citing prior Supreme Court decisions. The court rejected this argument, finding that the appellant failed to demonstrate why the specific legal question raised was necessary to ensure the uniform application of law and equal treatment for all parties.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 382. st. 2. ZPP; Čl. 382. st. 3. ZPP: An extraordinary appeal is inadmissible if the legal question raised does not concern an issue of importance for ensuring the uniform application of law and equal treatment of all parties in its application.

Keywords

AI generated
extraordinary appeal res judicata uniform application of law inadmissible appeal legal importance work injury compensation identical factual basis

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 382. stavak 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 392. b. stavak 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 400. stavak 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 333. stavak 2. Zakona o parničnom postupku

Cited Case Law

AI generated
Rev-1184/82 od 17. ožujka 1983.
Kao razlog važnosti naznačenog pravnog pitanja revident navodi odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-1184/82 od 17. ožujka 1983., Rev-2606/86 od 30.
Rev-2606/86 od 30. prosinca 1987.
ožujka 1983., Rev-2606/86 od 30. prosinca 1987. i Rev-668/00 od 16.
Rev-668/00 od 16. svibnja 2000.
i Rev-668/00 od 16. svibnja 2000.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 224/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz P., kojeg zastupa punomoćnik H. Č., odvjetnik u G., protiv tuženika V. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-2874/12-2 od 13. rujna 2013., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-692/12-13 od 4. rujna 2012., u sjednici održanoj 30. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 675,00 kn.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP) zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjske odluke i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog izmakle koristi razlike plaće i naknade plaće koju je primao za vrijeme bolovanje zbog ozljede na radu koju je zadobio 28. veljače 2008.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a, stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen, u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na temelju stavka 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Podnoseći izvanrednu reviziju tužitelj je postavio sljedeće pravno pitanje:

Da li je drugostupanjski sud u pobijanom rješenju pravilno zauzeo shvaćanje da se radi o presuđenoj stvari, budući da po shvaćanju drugostupanjskog suda, sud nije vezan za pravnu osnovu u pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva?

Kao razlog važnosti naznačenog pravnog pitanja revident navodi odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-1184/82 od 17. ožujka 1983., Rev-2606/86 od 30. prosinca 1987. i Rev-668/00 od 16. svibnja 2000.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je o zahtjevu tužitelja za isplatu razlike naknade plaće od 17.967,10 kn za razdoblje od 15. ožujka 2008. do 15. lipnja 2009. pravomoćno odlučeno presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-208/12 od 29. ožujka 2012. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru broj P-393/10 od 8. prosinca 2011. dok je u ovom postupku tužitelj, za isto razdoblje, od istog tuženika, zahtijevao isplatu na ime naknade imovinske štete u vidu izmakle koristi, razlike plaće i naknade plaće za bolovanje u iznosu od 17.967,10 kn, te da u oba predmeta zahtjevi proizlaze iz identične činjenične osnove (ozljeda na radu koju je tužitelj zadobio 28. veljače 2008. i zbog koje se nalazio na bolovanju do 18. rujna 2009.), stoga su, nižestupanjski sudovi u ovom postupku, pravilno ocijenili da se radi o zahtjevu o kojem je već pravomoćno presuđeno i sukladno čl. 333. st. 2. ZPP-a odbacili tužbu.

U revizijskim odlukama na koje se revident poziva izraženo je shvaćanje da je za postojanje presuđene stvari potrebno da budu ispunjeni sljedeći uvjeti: postojanje identiteta stranaka, postojanje identiteta zahtjeva i postojanje identiteta činjeničnog osnova (Rev- 668/2000), da za ocjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva nije dovoljno utvrditi da je u obje parnice istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev, već je potrebno ispitati temelji li se tužbeni zahtjev u tim parnicama na identičnoj činjeničnoj osnovi (Rev-1184/82, Rev-2606/86). Slijedom navedenog proizlazi da je sud u pobijanoj presudi sudio podudarno shvaćanju ovog suda, a na koje revidet upućuje, stoga pitanje postavljeno u reviziji nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revizija tužitelja nije dopuštena, pa ju je valjalo na temelju odredbe čl. 392. b. st. 3. ZPP-a odbaciti.

Zagreb, 30. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.