Supreme Court rejects prisoner's request for extraordinary sentence mitigation due to lack of new circumstances.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia rejected the prisoner's request for extraordinary mitigation of a ten-month prison sentence. The prisoner argued that new circumstances, including severe psychological distress and the need to care for elderly parents, warranted a lighter penalty. The court determined these factors were not new because the trial court had already considered the prisoner's intent to marry and have a child as mitigating factors during the original sentencing.
Legislator headnote
AI generatedčl. 414. ZKP; čl. 416. st. 6. ZKP: Extraordinary mitigation of a final sentence is permitted only upon the appearance of new circumstances that were unknown to the court at the time of sentencing and would obviously lead to a lighter penalty; circumstances already considered and weighed as mitigating factors do not qualify as new.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr 219/09-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Splitu od 9. ožujka 2009. godine br. Kv-32/09 (K-905/06), u sjednici održanoj 7. srpnja 2009. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev os. M. Š. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Splitu br. K-905/06 od 28. studenog 2007., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Kž-97/08 od 11. ožujka 2008., M. Š. proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
U skladu s odredbom čl. 415. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), osuđenik M. Š. podnio je 1. kolovoza 2008., putem braniteljice A. B., odvjetnice iz S., zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne. U zahtjevu se u bitnome navodi kako osuđenik ima psihičke smetnje zbog straha od zatvorske kazne, koje se manifestiraju u napetosti, tjeskobi i uznemirenosti do razine psihotičnog intenziteta, zbog čega je zatražio pomoć liječnika psihijatra, a što proizlazi iz medicinske dokumentacije koju je priložio. Dodaje da je nakon presude zasnovao brak i dobio dijete, te da kao jedini zaposlenik u obitelji skrbi za obitelj i stare i bolesne roditelje, tako da bi realizacija kazne ugrozila njihovu egzistenciju. Smatra da su navedene okolnosti nove okolnosti koje bi trebale dovesti do blaže kazne jer bi se u njegovom slučaju svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kaznom.
i osuđenikov zahtjev, Općinski sud u Splitu predložio je da se isti odbije, Dostavljajuć
a negativno mišljenje dalo je i Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, dok je zamjenik
I Kr 219/09-3
Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom očitovanju br. KR-DO-477/09 od 20. travnja 2009. također naveo kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta izvanrednog ublažavanja pravomoćno izrečene kazne.
Zahtjev nije osnovan.
Prema odredbi čl. 414. ZKP, ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže kazne.
Ocjenjujući zahtjev za izvanrednim ublažavanjem pravomoćno izrečene kazne ovaj sud smatra da okolnosti koje navodi os. M. Š. ne bi dovele do blaže kazne, kada se ima u vidu da mu je, prilikom odmjeravanja kazne sud, pored ranije neosuđivanosti, kao olakotne okolnosti cijenio i da namjerava sklopiti brak i da mu nevjenčana supruga očekuje dijete. Dakle ne radi se o novim okolnostima, već o okolnostima koje je sud imao u vidu prilikom odmjeravanja kazne i koje je, kao olakotne, uzeo u obzir.
Što se tiče zdravstvenog stanja roditelja, ono nije toliko narušeno da bi roditelji ovisili o osuđeniku, a što se tiče njihove egzistencije treba naglasiti da oboje primaju mirovinu, dok osuđenikove psihičke tegobe, prema liječničkoj dokumentaciji, nisu takvog intenziteta da bi bile razlogom za ublažavanje kazne, posebno kada se ima u vidu da uredno prima liječničku terapiju.
Kako okolnosti koje je naveo osuđenik u zahtjevu nisu takve da bi, sukladno čl. 414. ZKP, očito dovele do blaže kazne, zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan, pa je, temeljem odredbe čl. 416. st. 6. ZKP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 7. srpnja 2009.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v.r.