Rev-x-672/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 672/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice N. B. iz D., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik iz D., protiv I tužene Republike Srbije, koju zastupa Republičko javno pravobranilaštvo Beograd, i II tužene Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, broj Gž-1538/13 od 30. travnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, broj P-1026/11 od 28. listopada 2013., u sjednici održanoj 17. ožujka 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da joj tužene plate 27.219 EUR na ime naknade štete nastale granatiranjem nekretnine te iznos od 1.525,931 EUR na ime isplate honorara za prinudni angažman u projektu tuženih u trajanju 13.680 sati sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate. Ujedno je naloženo tužiteljici da II tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu 2.500,00 kn. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom štete koja se ogleda u oštećenju njene nekretnine koja se nalazi u D., …, te u činjenici da u vrijeme dok je bila izložena napadima JNA nije mogla obavljati svoj posao pa traži naknadu za prisilno angažiranje jer je 24 sata na dan bila pod prinudnom represijom tijela pravnog prednika tužene za što potražuje 1.525,931 EUR.

Suprotno revizijskim navodima, obje nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, tako da su neosnovani njeni prigovori koji se mogu okarakterizirati kao prigovori da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Budući da tužiteljica za odgodu ročišta od 26. rujna 2013. nije dostavila dokaz o opravdanosti razloga, sama činjenica da sud nije uvažio prijedlog tužiteljice za odgodom tog ročišta, ne znači da je sud prvog stupnja povrijedio odredbe ZPP-a. U tom smislu, nije izvršena povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer je tužiteljici u ovom postupku dana mogućnost raspravljanja pred sudom. Ova povreda nije izvršena niti, kao što je pravilno drugostupanjski sud zaključio, eventualnim neuručivanjem rješenja drugostupanjskog suda broj Gž-1008/11 od 6. listopada 2011. To stoga što je tim rješenjem ukinuto prvostupanjsko rješenje o prekidu postupka od 30. ožujka 2011., a u nastavku postupka sud prvog stupnja je, upravo u skladu s drugostupanjskim rješenjem, tužiteljicu pozivao na ročišta i omogućio joj da sudjeluje u postupku i raspravlja o predmetu.

U odnosu na navedenu povredu odredaba parničnog postupka, za istaknuti je da tužiteljica nije ovlaštena prigovarati da II tuženoj nije dostavljena tužba i da se radi o apsolutno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Obzirom da je II tužena odgovor na tužbu dala na ročištu, neosnovano tužiteljica prigovara da joj nije uručen odgovor na tužbu.

Isto tako, pravilno je sud drugog stupnja zaključio da, to što je u pozivu za raspravu od 26. rujna 2013., sud netočno naznačio jednog od tuženika, ne utječe na zakonitost pobijane presude. Osim toga, obzirom da je dostava bila uredna i da se zbog toga nije odgodilo ročište, ni takav prigovor tužiteljica nije niti ovlaštena isticati.

Revizijski navodi tužiteljice kojima naglašava duljinu trajanja ovog postupka ne utječu na zakonitost pobijane presude jer se o tome odlučuje u posebnim postupcima koje reguliraju odredbe čl. 63. – 70. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj 28/13) i koji se vode na temelju podnesenih zahtjeva za suđenjem u razumnom roku.

Nadalje, budući da svoj zahtjev na naknadu štete tužiteljica ne temelji na šteti koju je pretrpjela zbog nepravilnog ili nezakonitog rada suda, to na zakonitost pobijane presude ne utječu revizijski prigovori da trajanje postupka predstavlja nezakonitu radnju i pozivanje na čl. 106. Zakona o sudovima, po kojem Republika Hrvatska odgovara za nezakonit ili nepravilan rad suda.

Tužiteljica ističe da II tužena Republika Hrvatska nije podnijela odgovor na tužbu pa da je sud bio dužan donijeti presudu zbog ogluhe. U odnosu na ove navode potrebno je reći da (osim što je tuženik dao odgovor na tužbu na ročištu) prema čl. 331. a) ZPP-a, osim ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, sud prvoga stupnja donijet će presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti: da je tuženik bio uredno pozvan, da tuženik podneskom nije osporio tužbeni zahtjev, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, i ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da dođe na ročište. Obzirom da je i u vrijeme zaključenja glavne rasprave sud prvog stupnja zaključio da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica i dokaza predloženih tijekom postupka, to očito osnovanost tužbenog zahtjeva nije proizlazila niti iz činjenica navedenih u tužbi (pri čemu tužiteljica nije tijekom prvostupanjskog postupka, a niti u žalbenom postupku isticala da prvostupanjski sud treba donijeti presudu zbog ogluhe), pa stoga nisu niti bili ispunjeni uvjeti za donošenjem presude zbog ogluhe.

Neosnovano revidentica ističe da ni jedna tužena nije prigovorila njenom obračunu pa da „taj detalj ne smije problematizirati ni sud“. To stoga što, ne samo da tužene nisu učinile nespornim visinu njenog obračuna, već su osporile navode tužbe, a time i tužiteljičin izračun. U odnosu na ostale navode revizije koji se odnose na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude koju u cijelosti prihvaća i ovaj sud temeljem čl. 396. a) ZPP-a.

Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Dubrovniku, broj Gž-1538/13 od 30. travnja 2014.

Slijedom navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a u svezi čl. 396. a) ZPP-a.

Zagreb, 17. ožujka 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.