Rev-1909/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1909/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz Z., koju zastupa I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 19. prosinca 1995. br. Gž-4911/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 1995. br. Pn-4146/94, u sjednici održanoj dana 26. siječnja 1999.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tuženice te se preinačuju djelomično presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 19. prosinca 1995. br. Gž-4911/95 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 1995. br. Pn-4146/94 te se odbija dio tužbenog zahtjeva preko iznosa od 18.085,00 kn tj. za daljnji iznos od 12.139,00 kn sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na taj iznos, stim da svaka stranka snosi svoje troškove.

U ostalom dijelu odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženici da na ime nadoknade štete plati tužiteljici iznos od 30.224,00 kn sa zateznim kamatama po propisanoj stopi od 20. ožujka 1995. do isplate i parničnim troškom u iznosu od 2.698,42 kn i kojom je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 18.576,00 kn sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na taj iznos odbijen.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 9.015,00 kn preinači u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica dana 1. listopada 1993. u naselju B. tjelesno ozlijeđena kao suputnik u osobnom automobilu kojim je upravljao M.P. prilikom sudara tog automobila s osobnim automobilom kojim je upravljao Z.J. i da je tuženica odgovorna za nadoknadu dijela štete koju je tužiteljica tada pretrpjela u opsegu od 80%, s obzirom da je prema utvrđenju sudova i tužiteljica pridonijela nastanku štete u opsegu od 20%.

Utvrđeno je također da je prilikom ovog štetnog događaja tužiteljica zadobila ozljede u vidu udarno-krvnih podljeva i natučenja glave, lica, brade, šaka, rane razderotine na gornjem kapku desnog oka, ranu ispod desnog oka, ranu brade, ranu lijeve šake, eroziju spojnice desnog oka te psihički stres, zbog čega je trpjela tjelesne bolove jakog intenziteta oko pet dana, srednjeg intenziteta oko sedam dana te manje bolove kroz 14 dana, kao i jaki strah u trajanju od oko dva dana, a iza toga srednje jaki strah uz bojazan za stanje svoga zdravlja i za ishod liječenja i to u trajanju od oko 10 dana.

Takva jačina tjelesnih bolova i straha i njihovo trajanje po nalaženju ovog revizijskog suda ne opravdavaju u smislu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94 - u daljnjem tekstu: ZOO) nadoknadu u većem iznosu od 3.663,00 kn za svaki od ta dva oblika nematerijalne štete, kako to osnovano ističe revidentica, pa je u odnosu na te pravomoćno dosuđene nadoknade trebalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) preinačiti pobijanu presudu.

U postupku je također utvrđeno da je kod tužiteljice (rođene 1969.) ostala kao trajna posljedica naruženost na granici između manjeg i srednjeg stupnja što ju čine kako slijedi: na gornjem kapku desnog oka ima tri manja ožiljka, kao i ispod desnog oka, a na bradi s desne strane ima oko 4 cm dugi i vidljivi keloidni ožiljak u nivou okolne kože bez funkcionalnih ispada te manje ožiljke na dorzumu lijeve šake koji su također keloidni.

Takva naruženost po nalaženju ovog revizijskog suda opravdava u smislu čl. 200. ZOO nadoknadu za duševne bolove koje tužiteljica zbog toga trpi u iznosu od 15.000,00 kn kako su to pravilno utvrdili sudovi uzevši u obzir da je tužiteljica mlade dobi, a ne samo u iznosu od 3.663,00 kn, kako to neosnovano ističe revidentica, pa je u odnosu na ovaj oblik nematerijalne štete trebalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti njenu reviziju kao neosnovanu.

Prema izloženom konačno je utvrđena nadoknada tužiteljici za tjelesne bolove u iznosu od 3.663,00 kn, za strah također u iznosu od 3.663,00 kn u skladu s osnovanim prigovorima revidentice, zatim za duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 15.000,00 kn kako su to pravilno utvrdili sudovi, što s nepobijanim dijelom pravomoćne presude kojim je utvrđena visina nadoknade za tuđu pomoć u iznosu od 280,00 kn čini ukupan iznos od 22.326,00 kn, tako da se tužiteljici konačno nalaže da u skladu s njenim opsegom odgovornosti za nadoknadu štete (80%) plati tužiteljici 18.085,00 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Odluka o parničnom trošku cijelog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

Ovaj revizijski sud je u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP uzeo u obzir ne samo tužiteljičin uspjeh u parnici, nego jednako tako i uspjeh tuženice, kao i njen trošak koji je opravdano zatražila na ime sudskih pristojbi koje je ona dužna platiti.

Suđeno je stoga kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. siječnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.