Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to specify legal grounds for extraordinary review.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because it was filed without the required specification of legal grounds. The defendant argued for a regular appeal based on procedural errors and misapplication of law, but the law only permits extraordinary review for specific issues of uniform legal application. The court ruled that the appeal failed to identify the precise legal question or cite relevant statutes, thus violating the strict requirements for extraordinary review under the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 305. st. 3. ObZ; čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP: Extraordinary review against a second-instance maintenance order is permitted only if the applicant specifies the precise legal question and demonstrates its importance for the uniform application of law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3146/14-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice maloljetne M. F. OIB: … i drugotužiteljice M. F. OIB: …, koje zastupa majka i zakonska zastupnica M. F. iz D., koju zastupa punomoćnica D. D. Š., odvjetnica u O., protiv tuženika I. F. starijeg OIB: …, iz J., kojeg zastupa punomoćnik Z. Ž., odvjetnik u K., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1371/14-3 od 30. srpnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1452/13-8 od 9. travnja 2014., u sjednici održanoj 21. siječnja 2015.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Tuženi Ivan Franjetić sariji dužan je za uzdržavanje mlt M. F. doprinositi mjesečno iznos od 850,00 kuna, a za uzdržavanje mlt M. F. iznos od 650,00 kuna počam od podnošenja tužbe 12. studenoga 2013. godine, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do konca mjeseca za tekući mjesec, na ruke majke i zz M. F. zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dosjelosti svakog pojedinog neisplaćenog obroka (odnosno do konca mjeseca za tekući mjesec za koje se uzdržavanje daje) pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, sve to u roku od 15 dana.
II Tuženi je dužan naknaditi tužiteljicama trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 15 dana.“
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1452/13-8 od 9. travnja 2014. g.
Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe na prvostupanjsku presudu.“
Protiv drugostupanjske presude i odluke o troškovima postupka reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, odbiti tužbeni zahtjev i tuženiku dosuditi naknadu parničnog troška ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
U ovoj pravnoj stvari tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o uzdržavanju maloljetnih tužiteljica.
Odredbom čl. 305. st. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ) propisano je da je protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u ovoj pravnoj stvari protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), nego samo izvanrednu reviziju (čl. 382. st. 2. ZPP).
Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Odlučujući o dopuštenosti podnesene revizije u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da tuženik u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje (niti postupovnopravno niti materijalnopravno) zbog kojega je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose. Naime, iz sadržaja revizije proizlazi da ju je revident sastavio kao redovnu reviziju podnesenu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Zbog navedenog je na temelju čl. 392.b. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2015.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.