Croatian Supreme Court dismisses appeal for inadmissibility due to failure to specify legal issues and reasons for uniform law application.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible. The defendant argued that lower courts erred in applying contract termination and damage rules but failed to specify the exact legal issue or provide reasons for its importance to uniform law application. The court ruled that without these specific elements, the statutory prerequisites for extraordinary review are not met.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. ZPP; Za dopuštenost izvanredne revizije moraju kumulativno biti ispunjene pretpostavke da je pravno pitanje određeno navedeno, da o njemu ovisi odluka u konkretnom sporu i da su izneseni razlozi za važnost za osiguranje jedinstvene primjene zakona.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 820/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sutkinji Gordani Matasić-Špoljarić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljice) Ž. I. iz E., koju zastupa punomoćnica B. P., odvjetnica u O., protiv tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženika) Z. T. iz E., kojega zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K. i B. R. iz O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3525/09 od 4. veljače 2010., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1233/07 od 16. rujna 2009., dana 16. kolovoza 2011.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1233/07 od 16. rujna 2009. prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužiteljici 20.613,71 kn sa zateznim kamatama od 18. ožujka 2008. pobliže označenim u izreci do isplate i uz naknadu troška postupka 11.340,00 kn.
Odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika da se naloži tužiteljici naknaditi tuženiku štetu 31.385,00 kn sve sa zateznim kamatama od podnošenja protutužbe do isplate i uz naknadu troška postupka kao neosnovan.
Županijski sud u Osijeku je presudom poslovni broj Gž-3525/09 djelomično odbio žalbu tuženika kao neosnovanu, a djelomično prihvatio i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev, a djelomično preinačio u dosuđujućem dijelu pod I. i naložio tuženiku da naknadi štetu tužiteljici u iznosu od 10.740,67 kn sa zateznim kamatama od 18. ožujka 2008. do isplate i uz naknadu troška postupka u iznosu 7.650,00 kn, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen. Tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, te u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a u odnosu na protutužbu ukine obje nižestupanjske presude i u tom dijelu predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak postupka prema troškovniku uključivši trošak sastava revizije u iznosu od 1.230,00 kn.
Ukoliko ovaj sud ne prihvati taj prijedlog predlaže da prihvati reviziju i ukine pobijanu odluku preinačenu u dosuđujućem dijelu za tužitelja iz toč. b) izreke i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
Revident smatra da su u postupku donošenja pobijane odluke prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno pristupili rješavanju pravnog pitanja otkaza ugovora o zakupu spornog poljoprivrednog zemljišta te nastanka obične štete na strani tuženika. Osim toga smatra da su odbijajući protutužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi uveli neravnopravnost građana pred zakonom, jer ukoliko zauzimaju stav da tužiteljica trpi običnu štetu isti takav stav su sudovi morali zauzeti i u odnosu na tuženika. Osim toga, revident tvrdi da o visini štete u predmetnom slučaju Vrhovni sud ima zauzet drugačiji pravni stav od onog kojeg su zauzeli nižestupanjski sudovi jer Općinski sud u Osijeku ne raspoznaje razliku između izvršenog ulaganja i stečene dobiti kroz prinos, a Županijski sud u Osijeku da je „izgubljena dobit“ tužiteljice upravo ta razlika koje se dobije stavljanjem u odnos prihoda i rashoda.
Odredbom čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP na koju se poziva tuženik propisano je:
„U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz st. 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
U st. 3. čl. 382. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Iz sadržaja spomenute zakonske odredbe proizlazi da za dopuštenost izvanredne revizije moraju kumulativno biti ispunjene pretpostavke:
a) da je pravno pitanje određeno navedeno,
b) da o njemu ovisi odluka u ovom konkretnom sporu i
c) da su u reviziji izneseni razlozi zbog kojih je ono prema mišljenju revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Ukoliko u reviziji nedostaje jedna od ovih pretpostavki spomenuta revizija nije dopuštena.
Tužitelj nije određeno naznačio materijalnopravno pitanje no sve kada bi se i uzelo da je postavio pitanje pravilne primjene odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) koji se odnose na otkaz ugovora o zakupu (čl. 547) te pitanje nastanka obične štete na strani tuženika koja je propisana odredbom čl. 346. ZOO tužitelj je propustio naznačiti razloge zbog kojih smatra da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Za dopuštenost izvanredne revizije nije dovoljno da revident smatra kako su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o postavljenom tužbenom ili protutužbenom zahtjevu niti je dovoljno navesti da je revizijski sud već zauzeo drugačiji pravni stav od onog kojeg su zauzeli nižestupanjski sudovi već se revident treba pozvati na konkretnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno stav zauzet na odjelnoj sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz kojih bi proizlazilo da je o tom postavljenom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. To međutim revident nije učinio.
Valja napomenuti da svrha izvanredne revizije nije u tome da Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjeni je li drugostupanjski sud donio pogrešnu odluku u konkretnom predmetu, već osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana ako su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, jer samo time ostvaruje ulogu koja mu je namijenjena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 31/01, 55/01).
Preostali revizijski navodi ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg nije moguće izjaviti ni redovitu, a ni izvanrednu reviziju kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP, te revizijske navode ovaj sud nije ni cijenio.
Obzirom da revident nije naznačio razloge zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, nisu ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost revizije u ovom predmetu te je ovaj sud primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbacio reviziju tuženika kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 16. kolovoza 2011.
Sutkinja:
Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.