II Kž-304/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 304/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. H. zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 24. travnja 2007. broj Kv-101/07 (K-21/07) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 09. svibnja 2007. godine

r i j e š i o j e :

Djelomično se prihvaća žalba opt. R. H., preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor protiv opt. R. H. produljuje samo po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, na temelju čl. 104. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) produljen je pritvor protiv opt. R. H. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) i dr.

Protiv tog rješenja žali se opt. R. H. po branitelju M. J., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se pritvor protiv optuženika ukine.

Žalba je djelomično osnovana.

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, prema podignutoj optužnici optuženik je osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. i čl. 188. st. 1. KZ, a osnovana sumnja u smislu čl. 102. st. 1.

II Kž 304/07-3

ZKP je opći zakonski uvjet da bi se pritvor protiv optuženika mogao odrediti, a time i produljiti.

Prema činjeničnom opisu optužnice, optuženik je osnovano sumnjiv da je inkriminiranu djelatnost činio u duljem vremenskom periodu (2002. do 2007.) prema osobi koja je bila dijete u početku inkriminiranog događaja (rođena 1992.), iskorištavajući tu njezinu izuzetno mladu životnu dob, nedostatak iskustva i nemogućnosti da se obrani. Takvim postupanjem optuženik je pokazao izuzetan stupanj upornosti, naročite bezobzirnosti i bešćutnosti, te odlučnost u ponavljanju kriminalnih radnji. Oštećenica i dalje živi u blizini kuće gdje i optuženik, a što je njemu poznato.

Sve naprijed istaknute činjenice i opisane okolnosti inkriminirane djelatnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti i nadalje upućuju na postojanje osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi prema oštećenoj ponovio istovrsno ili slično kazneno djelo.

Stoga je i daljnja primjena mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP i po ocjeni ovog suda protiv optuženika opravdana i na zakonu utemeljena.

Suprotno navodima u pobijanom rješenju, ovaj drugostupanjski sud smatra da s pravom žalitelj ističe da u konkretnom slučaju više nisu egzistentni razlozi za primjenu pritvorske mjere protiv optuženika po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 2. ZKP.

Naime, pregledom spisa predmeta vidljivo je da su saslušani u istrazi svjedok oštećena mldb. T. K., majka K. K. i drugi svjedoci predloženi u optužnici, na okolnosti inkriminirane djelatnosti optuženiku u točki 1. i 2. optužnice, čime su osigurani dokazi, što je svrha pritvora po toj osnovi. Zbog toga više ne postoji opasnost da bi optuženik boravkom na slobodi utjecao na sadržaj iskazivanja tih svjedoka i na taj način otežavao kazneni postupak. Žalbeni navodi optuženika u pogledu ocjene prikupljenih dokaza, a time i negiranje postojanja osnovane sumnje, nije od odlučujućeg utjecaja kod odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere pritvora, budući je kod te odluke relevantan stupanj osnovane sumnje, a koja proizlazi iz podignute optužnice, kako je to već i navedeno.

Slijedom svega izloženog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 09. svibnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Ante Potrebica, v.r.