Revr-243/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 243/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz G., kojeg zastupa D. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika HEP – Operater distribucijskog sustava d.o.o. Z., kojega zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-211/07 od 21. listopada 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-4771/05 od 21. rujna 2006., u sjednici održanoj 20. listopada 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tužena HEP – Operater distribucijskog sustava d.o.o. Z., dužna je tužitelju M. B. iz G. platiti 4.400,00 kn netto sa zakonskom zateznom kamatom po Zakonu o kamati na slijedeće glavnice:

- na glavnicu 2.300,00 kn od 16. siječnja 2003.,

- na glavnicu od 600,00 kn od 16. svibnja 2003.,

- na glavnicu od 1.500,00 kn od 16. siječnja 2004. do dana plaćanja, kao i naknaditi trošak ove parnice sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do dana plaćanja, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.270,00 kn, u roku od 8 dana.“

Protiv citirane presude na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) reviziju je izjavio tužitelj uz prijedlog da se pobijana presuda preinači.

Protivna stranka nije dostavila odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu riječ je o zahtjevu tužitelja protiv tuženika kao poslodavca za isplatu za regres u 2002. u iznosu od 1.800,00 kn, te božićnicu za 2002. u iznosu od 500,00 kn, te za iznos povodom Uskrsa od 1.500,00 kn a za 2003.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je 22. prosinca 1999. sklopljen Kolektivni ugovor između tri sindikata organizirana kod tuženika i tuženika kao poslodavca;

- da je isteklo određeno vrijeme na koje je taj ugovor sklopljen 1. siječnja 2001., pa su se nakon isteka tog roka u smislu čl. 195. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR) odredbe tog ugovora primjenjivale kao pravna pravila;

- da je 23. svibnja 2002. sklopljen novi Kolektivni ugovor (KU – 02) kojeg nije potpisnik Nezavisni sindikat HEP-a čiji je član tužitelj;

- da je novim Kolektivnim ugovorom utvrđen manji novčani iznos povodom Uskrsa i dodatka za godišnji odmor, kao i božićnice.

Nižestupanjski sudovi svoju odluku temelje na stajalištu da je sklapanjem KU – 02 prestala produžena primjena KU – 99, kao pravnih pravila sukladno odredbi čl. 195. ZR-a, pa da se na konkretni slučaj primjenjuju odredbe KU – 02, kao novog Kolektivnog ugovora.

Pravno pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a zbog kojeg je podnesena revizija je sljedeće:

- je li se prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja primjenjuju odredbe KU – 99 kao pravna pravila ili KU – 02 koji Kolektivni ugovor nije propisao Nezavisni sindikat HEP-a kojeg je tužitelj član?

O tom pravnom pitanju izjasnio se Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-3-1458/08 od 30. lipnja 2009. („Narodne novine“ broj 88/09) u istovrsnom predmetu u kojem je razmatran odnos navedena dva Kolektivna ugovora i izrazio svoje stajalište da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU – 02 sa slijedećim obrazloženjem:

- Da primjena Kolektivnog ugovora na sve radnike kod određenog poslodavca proizlazi iz izjednačenosti statusa članova sindikata koji su potpisali Kolektivni ugovor sa statusom nečlana. Naime, da odredbom čl. 2. ZR-a propisana je zabrana nejednakog postupanja prema radnicima (koji ne smiju biti stavljeni u nepovoljniji položaj od drugih osoba na temelju rase, boje kože, spola, bračnog stanja, članstva ili nečlanstva u sindikatu i dr.) što znači da upravo na temelju zabrane diskriminacije iz navedenog zakonskog članka radnik koji nije član sindikata potpisnika Kolektivnog ugovora može ostvarivati prava koja je poslodavac obvezan osigurati članovima s kojima je sklopio (novi) Kolektivni ugovor, pri čemu treba imati u vidu da se pravna pravila iz prethodnog Kolektivnog ugovora prestaju primjenjivati na temelju odredbe čl. 195. ZR. Kako je odredbom čl. 3. st. 2. KU – 99 kojeg je sklopio tužitelj i sindikat propisano među ostalima da se taj Kolektivni ugovor primjenjuje i na radnike koji nisu bili članovi sindikata potpisnika KU – 99, niti su naknadno postali njihovi članovi, a ista odredba sadržana je i u čl. 3. st. 2. KU – 02, to Ustavni sud imajući u vidu navedene odredbe oba Kolektivna ugovora i ZR-a zaključuje da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU – 02, a ne KU – 99.

Odlučujući stoga o podnijetoj reviziji proizlazi da je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova u primjeni KU – 02 na konkretan slučaj budući je to u skladu sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Valjalo je stoga na temelju čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 20. listopada 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v. r.