Rev-1959/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1959/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. Č., odvjetniku u S., protiv tuženika R. B. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku E. D., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3299/2016 od 26. travnja 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn- 1178/15 od 21. srpnja 2016., u sjednici održanoj 27. rujna 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana platiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 10.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 4. listopada 2010.g. pa do 31. srpnja 2015.g. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 90.001,00 kn sa zateznim kamatama od 4. listopada 2010.g. pa do isplate zahtjev tužitelja odbija.

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak 1.306,25 kn, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 36.550,00 kn zahtjev tuženika odbija."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-1178/15 od 21. srpnja 2016. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke.

II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-1178/15 od 21. srpnja 2016. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke i tuženiku nalaže, pored dosuđenog iznosa od 10.000,00 kuna, isplatiti tužitelju daljnji iznos od 10.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 4. listopada 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana, dok se za više zatraženi iznos od 80.001,00 kuna sa zateznim kamatama od 4. listopada 2010. do isplate tužbeni zahtjev odbija.

III. Tuženiku se nalaže iz osnove naknade parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 1.718,75 kuna u roku 15 dana."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju te preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti, podredno iste ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a svakako da se tužitelju naloži plaćanje parničnih troškova kao i troškova revizije koje je tuženik popisao.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP koja se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 57/11), stranke mogu protiv drugostupanjske presude podnijeti (izvanrednu) reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz citiranih odredbi proizlazi da je moguće pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (i s tim u vezi dopuštenosti revizije), samo onda kada revizija sadrži: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su u reviziji određeno navedeni razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U tom smislu tuženik je u reviziji postavio slijedeća pitanja koja glase:

"1. Je li došlo do povrede ugleda i časti:

a) kod laičkog interpretiranja dokumentacije, ali koja potvrđuje nezakonito postupanje oštećenika te

b) ako u vrijeme iznošenja informacije nije bila donesena odluka nadležnih tijela o tome da u postupanju oštećenog nema elemenata kaznenog djela, a da pritom nije ni iznesena informacija da bi oštećeni počinio kazneno djelo?

2. Mogu li nižestupanjski sudovi na temelju stečenog obrazovanja i životnog iskustva bez medicinske dokumentacije i vještačenja, dosuditi naknadu štete s naslova povrede prava osobnosti radi objave netočne informacije, ako oštećenik dostavlja medicinsku dokumentaciju na okolnost narušenosti zdravlja zbog te objave?"

Međutim, prvo pitanje koje je tuženik naznačio u reviziji nije pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, odgovor na prvo pitanje koje je tuženik naznačio u reviziji ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Dakle, nije riječ o pitanju koje ima u vidu čl. 382. st. 2. ZPP.

Pritom je potrebno naglasiti da tuženik u reviziji nije naveo niti jedan razlog važnosti pitanja naznačenog pod 1. za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti je ovaj sud iz cjelokupnog obrazloženja revizije mogao zaključiti o njihovom postojanju. S obzirom na izloženo u odnosu na prvo pitanje naznačeno u reviziji revizija nije dopuštena.

U odnosu na drugo pitanje naznačeno u reviziji, treba reći, da su nižestupanjski sudovi u svojim odlukama izrazili pravno shvaćanje o tome "da li je netko trpio duševne boli zbog objave netočnih informacija sud (sudac) može zaključiti na temelju stečenog obrazovanja i životnog iskustva i stoga mu nisu potrebni dokazi u smislu medicinske dokumentacije i vještačenja (tako VSRH u odlukama Rev 2177/00 i Rev 3235/95).".

Prema tome, kako je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede pitanja pod 2. podudarno shvaćanju ovog suda, nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga, niti u odnosu na drugo pitanje naznačeno u reviziji revizija tuženika nije dopuštena.

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 27. rujna 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.