Rev-666/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 666/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. M. iz N. V., OIB: … i 2. B. B. iz D., OIB: …, koje zastupa punomoćnik B. Č., odvjetnik u N. V., protiv tuženice M. K. iz Z., OIB: … koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 1874/2014-2 od 4. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P - 367/13 od 24. siječnja 2014., u sjednici održanoj 7. veljače 2018.,

p r e s u d i o j e:

i

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tuženice u dijelu kojim pobija presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 1874/2014-2 od 4. listopada 2016. u odnosu na dio iste presude kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P - 367/13 od 24. siječnja 2014. u dijelu pod t. I. izreke kao neosnovana.

Prihvaća se revizija tuženice u dijelu kojim pobija presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 1874/2014-2 od 4. listopada 2016. u odnosu na dio iste presude kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P - 367/13 od 24. siječnja 2014. u dijelu pod t. III., IV. i VII. izreke, pa se u tom dijelu ukida presuda drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ugovor o zajmu nazvan ugovor o depozitu za obrtna sredstva broj 2304-02, zaključen 23. travnja 2002. između M. K. kao zajmodavca i A. M. kao zajmoprimca, zaključen po punomoćniku B. B., čiji je predmet ugovora zajam 50.000,00 EUR uz kamatu od 14% godišnje ništav (izreka pod t. I. prvostupanjske presude). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo utvrđenje ništavosti svih naknadnih usmenih izmjena i dopuna navedenog ugovora o zajmu (izreka pod t. II. prvostupanjske presude). Tuženica je obvezana isplatiti tužitelju pod 2. novčani iznos od 12.165,00 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 5. lipnja 2013. do isplate (izreka pod t. III. prvostupanjske presude). Tuženica je obvezana isplatiti tužitelju pod 2. novčani iznos od 231.670,36 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od 5. lipnja 2013. do isplate (izreka pod t. IV. prvostupanjske presude). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja pod 2. preko iznosa dosuđenog t. II. izreke do ukupno zatraženog iznosa od 24.104,00 EUR sa kamatama na pojedine iznose, kao i preko iznosa dosuđenog pod t. III. izreke do ukupno zatraženog iznosa od 232.139,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose (izreka pod t. V. prvostupanjske presude). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. u dijelu kojim je zatražio od tuženice isplatu iznosa od 24.104,00 EUR s kamatama na pojedine iznose i isplatu novčanog iznosa od 232.139,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (izreka pod t. VI. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka tuženica je obvezana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 17.050,00 kuna (izreka pod t. VII. prvostupanjske presude), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko tog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa od 51.500,00 kuna (izreka pod t. VIII. prvostupanjske presude).

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev reviziju je podnijela tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da revizijski sud presudu u ovom dijelu preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelji su odgovorili na reviziju s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

Revizija tuženice je djelomično osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14

– dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o depozitu za obrtna sredstva broj 2304-02 sklopljenog 23. travnja 2002., te isplatu po osnovu vraćanja primljenog po osnovi takvog ugovora (stečenog bez osnove).

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće odlučne činjenice:

- da su 23. travnja 2002. tužitelj pod 2. i tuženica sklopili pravni posao kojeg su u pisanoj ispravi nazvali Ugovor o depozitu za obrtna sredstva broj 2304-02, dok navedeni Ugovor prema svom sadržaju predstavlja ugovor o zajmu 50.000,00 EUR, a koji iznos je tuženica i predala tužitelju pod 2. upravo u valuti EUR, te - da je tužitelj pod 2. shodno sklopljenom ugovoru tromjesečno isplaćivao kamate tuženici.

Kako tuženica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, osporavaju i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navode tuženice kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje.

U naprijed utvrđenom činjeničnom stanju, suprotno revizijskim navodima tuženice, pravilno je primijenjeno materijalno pravo u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti navedenog pravnog posla. Naime, stranke su zaključile ugovor o zajmu u smislu odredbe čl. 557. st. 1. ZOO-a. Međutim, stranke su ugovor o zajmu strane valute sklopile 2002. godine, kada je pozajmljivanje strane valute u Republici Hrvatskoj bilo zabranjeno odredbama čl. 10. st. 3. i 4., čl. 28., te čl. 34. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata ("Narodne novine" br. 91/93, 36/98 i 32/01). Kako je navedenim odredbama bilo zabranjeno pozajmljivanje deviza, ugovor o zajmu kojeg su stranke sklopile ništetan je (protivan prisilnim propisima) u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO, a koji Zakon je primijeniti u konkretnom slučaju temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11), s posljedicom da je svaka ugovorna stranka dužna vratiti drugoj ono što je primila po osnovi takvog ugovora (čl. 104. st. 1. ZOO-a).

Slijedom navedenog, u ovom dijelu nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo reviziju tuženice izjavljenu protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u t. I. izreke odbiti kao neosnovanu.

Međutim, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim su nižestupanjski sudovi odbili istaknuti prigovor zastare tražbine na iznesenom pravnom shvaćanju da tražbina koja proizlazi iz odredbe čl. 104. st. 1. ne zastarijeva. Naime, kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništetnog pravnog posla rok zastare tražbine shodno odredbi čl. 371. ZOO-a je pet godina i prema shvaćanju ovog suda u primjeni odredbi čl. 103. st. 1. i čl. 104. st. 1. ZOO-a, zastara teče od trenutka kad su nastupile posljedice ništetnosti. Ništetan ugovor je bez pravnog učinka od trenutka njegova sklapanja, pa od tog trenutka nastupaju i pravne posljedice sklopljenog ništetnog pravnog posla, dok se obveza vraćanja primljenog tretira kao izvanugovorna obveza stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO-a (ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano), zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kada je riječ o iznosima primljenim ispunjenjem ništetnog pravnog posla nakon sklapanja ugovora, zastarijevanje u smislu citirane odredbe čl. 361. st. 1. ZOO-a ne može početi prije nego što je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, tj. vraćanje onog što je prethodno primljeno po osnovi takvog pravnog posla (čl. 104. st. 1. ZOO-a), pa zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je iznos primljen osnovom ispunjenja ništetnog pravnog posla.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava navedene odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari ostale su nepotpuno utvrđene (čl. 395. st. 2. ZPP-a). Slijedom izloženog valjalo je prihvatiti reviziju tuženice u dijelu kojim pobija drugostupanjsku presudu u odnosu na dio iste presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod t. III.,

IV. i VII. izreke, te u ovom dijelu ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti sva sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu. S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude, o troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 7. veljače 2018.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.