II Rev-261/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-261/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. poduzeće s p.o. iz Š., zastupan po Odvjetničkom društvu L. i. P. iz Š., protiv tuženice C.-o. d.d. Z., Filijala Š., koju zastupa J. K., odvjetnik iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 09. studenog 1999. godine, broj: Pž- 2141/98, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu od 18. veljače 1998. godine, broj: P-6879/94, u sjednici održanoj dana 09. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati na ime naknade štete iznos od 180.000 DEM.

Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 64.513,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na raspravljanje podredno da se preinače i prihvati tužbeni zahtjev.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP-a.

Suprotno tvrdnji tužitelja nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP).

Prema odredbi čl. 493. st. 2. ZPP-a sud kad sudi u drugom stupnju u trgovačkom sporu sastavljen je u vijeću od dvojice sudaca od kojih je jedan predsjednik vijeća i jednog suca porotnika, pa je vijeće trgovačkog suda upravo bilo propisno sastavljeno kada je sudilo u konkretnom slučaju.

U pretežitom dijelu tužitelj prigovara činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, a takvi navodi ne mogu dovesti u sumnju pravni zaključak sudova koji se temelji na tim utvrđenjima. Uostalom prigovor na činjenična utvrđenja odnosno ocjenu provedenih dokaza upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a takav prigovor nije dopušteno isticati temeljem izričite odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

I u ovoj fazi postupka sporno je da li je pravilno primijenjena odredba čl. 931. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) i čl. 18. st. 1. toč. 15. tuženikovih pravila za osiguranje kasko – list 17-18 spisa.

Naime, temeljem citiranih odredbi osiguravatelj nije dužan naknaditi štete uzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osim ako drugačije nije ugovoreno.

Među strankama nije ni sporno da je između njih zaključen ugovor o kasko osiguranju za kamion tegljač FAP i poluprikolicu GOŠA, te da je 11. rujna 1991. godine na cesti S.-O. oružanim prepadom vozilo s prikolicom oduzeto i odvezeno u nepoznatom pravcu.

Prema utvrđenjima sudova proizlazi da je predmetni kamion presrela skupina ljudi naoružana automatskim puškama u šarenim maskirnim odorama i zelenim beretkama, te oduzela vozilo što je evidentirano i u zapisniku Policijske stanice u S., pa je podnesena i krivična prijava protiv određenih osoba (list 13 i 14 spisa). Upravo iz gore navedene dokumentacije u spisu proizlazi da se radi o takvim događajima, koji u to vrijeme nisu bili usamljeni niti pojedinačni upravo na tom cestovnom pravcu, pa su nižestupanjski sudovi s osnovom otklonili isplatu naknade štete jer su se ispunile pretpostavke iz čl. 931. ZOO-a, odnosno čl. 18. st. 1. toč. 15. Pravila tuženika o osiguranju kaska.

Pod ratnim operacijama ili pobunama iz čl. 931. ZOO-a valja smatrati i sve one aktivnosti što su nesumnjivo i neposredno za trajanja rata ili pobune izazvane ratom ili pobunom, a to svakako predstavlja presretanje vozila odnosno kamiona od strane organiziranih neprijateljskih skupina, te njihovo otuđenje radi ostvarivanja određenih političkih ciljeva.

Tužitelj se stoga neosnovano poziva na odredbu st. 2. čl. 931. ZOO-a prema kojoj je osiguratelj dužan dokazati da je šteta uzrokovana ratnom operacijom ili pobunom.

Pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 931. st. 2. ZOO-a nema ono značenje koje mu revident pridaje.

Prema izričitoj odredbi čl. 221. a) ZPP-a, tek ako sud na temelju izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

U konkretnom slučaju sudovi su na temelju provedenih dokaza i priznatih činjenica sa sigurnošću utvrdili sve odlučne okolnosti, pa nije trebalo o njihovom postojanju zaključivati primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Kako se dakle nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 09. svibnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.