P-318/2020-13 · Trgovački sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-318/2020-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja KIP d.o.o., Kovačevac, Kovačevac 190, OIB: 73384343364, zastupan po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4, protiv tuženika OTP leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, kojeg zastupa punomoćnik Petar Marković, odvjetnik u Odvjetnikom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d., Zagreb, Palmotićeva 68, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 7. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o financijskom leasingu broj: 1001448 od dana 12. listopada 2007., između tuženika OTP leasing d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353 i tužitelja KIP d.o.o., Kovačevac, Kovačevac 190, OIB: 73384343364, i to:

Odredba 5. Naknada za leasing u dijelu koji glasi: Naknada se obračunava i usklađuje prema indeksu 3MC LIBOR CHF.“

II. Nalaže se tuženiku OTP leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, da tužitelju KIP d.o.o., Kovačevac, Kovačevac 190, OIB: 73384343364 Isplati iznos od 2.900,69 eura[1] /21.855,22 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do konačne isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 12,24 eura[1] /92,23 kn počam od 01.04.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 8,95 eura[1] /67,45 kn počam od 02.05.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 14,87 eura[1] /112,02 kn počam od 02.06.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 15,17 eura[1] /114,27 kn počam od 01.07.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 15,12 eura[1] /113,90 kn počam od 01.08.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 15,07 eura[1] /113,52 kn počam od 01.09.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 14,56 eura[1] /109,70 kn počam od 01.10.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 15,63 eura[1] /117,79 kn počam od 03.11.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 14,90 eura[1] /112,28 kn počam od 01.12.2008. godine do konačne isplate,

- na iznos od 33,72 eura[1] /254,07 kn počam od 02.01.2009, godine do konačne isplate,

- na iznos od 32,66 eura[1] /246,04 kn počam od 02.02.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 38,72 eura[1] /291,71 kn počam od 02,03,2009, godine do konačne isplate,

- na iznos od 33,01 eura[1] /248,72 kn počam od 01.04.2009, godine do konačne isplate,

- na iznos od 32,33 eura[1] /243,56 kn počam od 04,05,2009, godine do konačne isplate,

- na iznos od 32,74 eura[1] /246,67 kn počam od 01.06.2009, godine do konačne isplate,

- na iznos od 32,34 eura[1] /243,70 kn počam od 01.07.2009, godine do konačne isplate,

- na iznos od 32,40 eura[1] /244,11 kn počam od 03.08.2009, godine do konačne isplate,

- na iznos od 32,84 eura[1] /247,42 kn počam od 01.09.2009, godine do konačne isplate,

- na iznos od 44,76 eura[1] /337,23 kn počam od 01.10.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 47,08 eura[1] /354,75 kn počam od 02.11.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 48,00 eura[1] /361,64 kn počam od 01.12.2009. godine do konačne isplate,

- na iznos od 51,85 eura[1] /390,65 kn počam od 04.01.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 53,11 eura[1] /400,15 kn počam od 01.02.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 52,86 eura[1] /398,24 kn počam od 01.03.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 54,66 eura[1] /411,80 kn počam od 01.04.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 53,61 eura[1] /403,91 kn počam od 03.05.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 56,14 eura[1] /422,99 kn počam od 01.06.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 60,14 eura[1] /455,16 kn počam od 01.07,2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 60,09 eura[1] /452,77 kn počam od 02.08.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 63,63 eura[1] /479,39 kn počam od 01.09.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 62,53 eura[1] /471,10 km počam od 01.10.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 62,11 eura[1] /467,94 km počam od 02.11.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 67,73 eura[1] /510,32 km počam od 01.12.2010. godine do konačne isplate,

- na iznos od 72,32 eura[1] /544,86 km pocam od 03.01.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 70,11 eura[1] /528,72 kn počam od 01.02.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 71,62 eura[1] /539,60 kn pocam od 01.03.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 71,68 eura[1] /540,07 kn počam od 01.04.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 72,45 eura[1] /545,84 kn pocam od 02.05.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 77,45 eura[1] /583,53 kn počam od 01.06.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 77,55 eura[1] /584 29 kn počam od 01.07.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 821,37 eura[1] /620,63 kn počam od 01.08.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 80,36 eura[1] /605,41 kn počam od 01.09.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 77,63 eura[1] /584,93 kn počam od 03.10.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 76,61 eura[1] /577,25 kn počam od 02.11.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 75,81 eura[1] /571,20 kn počam od 01.12.2011. godine do konačne isplate,

- na iznos od 75,11 eura[1] /565,93 kn počam od 02.01.2012. godine do konačne isplate,

- na iznos od 76,50 eura[1] /576,40 kn počam od 01.02.2012. godine do konačne isplate,

- na iznos od 75,79 eura[1] /571,07 kn počam od 01.03.2012. godine do konačne isplate,

- na iznos od 74,75 eura[1] /563,19 kn počam od 02.04.2012. godine do konačne isplate,

- na iznos od 72,60 eura[1] /547,00 počam od 02.05.2012. godine do konačne isplate,

- na iznos od 72,62 eura[1] /547,17 kn počam od 01.06.2012. godine do konačne isplate,

- na iznos od 72,14 eura[1] /543,52 kn počam od 02.07.2012. godine do konačne isplate,

- na iznos od 70,96 eura[1] /534,68 kn počam od 01.08.2012. godine do konačne isplate,

- na iznos od 698,26 eura[1] /521,81 kn počam od 03.09.2012. godine do konačne isplate,

- na iznos od 68,61 eura[1] /516,93 kn počam od 01.10.2012. dana pod prijetnjom ovrhe godine do konačne isplate, sve u roku od 15.

IIl. Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.d. Zagreb (Grad Zagreb), Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, da tužitelju KIP, d. 0. 0. Kovačevac (Grad Nova Gradiška), Kovačevac 190, OIB: 7384343364, isplati iznos od 10.219,66 eura[1] /77.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od dana 12. listopada 2007. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, a od 01 kolovoza 2015. godine pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se od red uje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovački društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 7. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. srpnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je kao primatelj leasinga sklopio Ugovor o financijskom leasingu broj: 1001448 od dana 12. listopada 2007. , sa tuženikom, kao davateljem leasinga, te se davatelj leasinga obvezao pribaviti objekt leasinga-motorno vozilo MAN 26.433 FNLC sa kranom PK 16000L od dobavljača objekta leasinga MAN PSC d.o.o. Primatelj leasinga obvezao se plaćati davatelju leasinga naknadu u iznosu od ukupno 234.972,95 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate po prodajnom tečaju OTP banke d.d. za CHF. Navodi kako je ugovorena i kamatna stopa koju je tužitelj dužan plaćati i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 6,25 % a koja se usklađuje prema indeksu 3MC LIBOR CHF, u kunskoj protuvrijednosti na dan uplate po prodajnom tečaju OTP banke d.d. za CHF. Ubrzo nakon sklapanja predmetnog ugovora došlo je do promjene visine dotadašnje kamatne stope. Zbog promjene kamatne stope mijenjala se i i visina anuiteta odnosno mjesečnog leasing obroka. U samoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj kao potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule vezane uz CHF

U konkretnom slučaju tužitelj se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. a kojom je utvrđeno da je tuženik u periodu od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno pozitivnim propisima.

Nadalje tužitelj se poziva i na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. a kojima je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio protivno pozitivnim propisima.

Navodi kako predmetne pravomoćne presude obvezuju tuženika koji je u tom predmetnu potrošač sudjelovao kao tuženik te se i pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Stoga, slijedom navedenog tužitelj potražuje s osnove ništetnosti promijenjive kamatne stope iznos od 21.855,22 kn/2.900,69 eura s pripadajućim kamatama na pojninačne iznose, a sa osnove ništetosti valutne klauzule iznos od 77.000,00 kn/ 10.219,66 eura s pripadajućom kamatom.

U daljnjem tijeku postupka podneskom od 22. studenog 2021. tužitelj se poziva i na primjenu odredbi Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) te ističe kako su predmetne odredbe ništetne, pored utvrđenja iz kolektivnih postupaka, i iz razloga jer nisu određene niti odredive sukladno odredbama čl. 269. do 271 ZOO-a

2. Tuženik u odgovor na tužbu u bitnom navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Prvenstveno ističe kako tužitelj nije potrošač da se stoga na njega ne primjenjuju utvrđenja iz odluka na koje se isti poziva u tužbi odnosno da je njegovo pozivanje na kolektivnu tužbu u cijelosti promašeno. Ističe i prigovor zastare.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o financijskom leasingu broj 1001448 od 12. listopada 2007. (list 6 spisa), plan otplate primatelja leasinga KIP d.o.o. (list 7 -8 spisa), izvadak iz sudskog registra za ovdje tuženika (list 9 spisa), izvadak iz sudskog registra za ovdje tužitelja (list 10 spisa), opći uvjeti ugovora o financijskom leasingu tuženika (list 16-18 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja JH (list 68-70 spisa).

4. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine predmetnog potraživanja, a budući je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje te obzirom na zaključke suda, koji će biti izneseni u daljnjem obrazloženju ove presude, izvođenje toga dokaza ukazuje se nesvrsishodnim.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o financijskom leasingu broj: 1001448 od dana 12. listopada 2007. koji su zaključili tuženik kao davatelj leasinga i tužitelj kao korisnik leasinga te povrat isplaćenog po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli kao i promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Među strankama nije sporno da su sklopili Ugovor o financijskom leasingu broj: 1001448 od dana 12. listopada 2007. temeljem kojega je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu.

8. Među strankama je sporna zastara te osnova i visina predmetnog potraživanja, odnosno prvenstveno je sporno protežu li se na tužitelja učinci kolektivne tužbe za zaštitu potrošača na koje se poziva u tužbi . Također sporno je li odredba čl. 5. Ugovora o financijskom leasingu odnosno jesu li odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi određene ili odredive u smislu odredbe čl. 269. do 271. ZOO-a.

9. U smislu odredbe čl. 328. ZOO a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora (čl. 323. ZOO-a), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a rok zastare tražbine iznosi pet godina. Slijedom navedenog nije osnovan tuženikov prigovor zastare predmetnog potraživanja.

10. Predmetni Ugovora o financijskom leasingu broj: 1001448 (dalje: Ugovor o leasingu) sklopljen je dana 12. listopada 2007. između tuženika kao davatelja leasinga i tužitelja kao korisnika leasinga te je istim korisnik leasinga stekao pravo na korištenje objekt leasinga odnosno motorno vozilo MAN 26.433 FNLC sa kranom PK 16000L, te je ugovoreno trajanje leasinga na rok od 60 mjeseci. Člankom 5. Ugovora specificirana je naknada za leasing te je navedeno kako ukupna naknada za leasing, s PDV-om, iznosi 234.972,95 CHF. Realna godišnja kamatna stopa je 8,26 %. Naknada se obračunava i usklađuje prema indeksu 3MO LIBOR CHF. Obroci naknade za leasing plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti koristeći prodajni tečaj CHF za devize OTP bnake d.d. na dan plaćanja.

11. Na navedeni Ugovor primjenjuju se Opći uvjeti ugovora o financijskom leasingu (list 16 do 18 spisa) a prema odredbi čl. 295. st. 1. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Prema stavku 2. istoga članka opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove, a prema stavku 5. opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

12. Nadalje na predmetni poslovni odnos primjenjuje se Zakon o leasingu („Narodne novine“ broj 135/06 dalje : ZL). Prema odredbi čl. 5. st. 1. ZL-a posao leasinga je pravni posao u kojem davatelj leasinga na temelju kupoprodajnog ugovora sa dobavljačem objekta leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga i primatelju leasinga na temelju ugovora o leasingu odobrava pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj za to plaća određenu naknadu. Prema st. 2. istoga članka posao financijskog leasinga je pravni posao iz st. 1. u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednosti objekta leasinga, snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku.

Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika JH koji je po predočenju Ugovora o financijskom leasingu br. 1001448 na str. 6 spisa potvrdio da je isti potpisao kao direktor tužitelja i isti je sklopio sa OTP leasingom radi kupnje kamiona sa kranom jer se tužitelja bavi građevinom i od 95-te godine radim na poslovima obnove za Republiku Hrvatsku. Po dolasku u prostorije banke zatražio je financiranje te su mu oni ponudili predmetni ugovor u valuti CHF te su mu uvjeti takvog Ugovora odgovarali a prvenstveno mu je bilo bitno da njegovo društvo odmah dobije novac za kupnju kamiona te je navedeni Ugovor i potpisao. Prije potpisivanja Ugovor je pročitao ali zbog proteka vremena ne sjeća se pojedinosti. Sam pojam valutne klauzule kao građevincu mu nije jasan međutim vjerovao je službenicima tuženika te nije postavljao nikakva dodatna pitanja. Nikada nije u svojem društvu imao zaposlenog pravnika nego je samo angažirao odvjetnike ukoliko mu je bilo potrebno za neke postupke pred sudom. Ne sjećam se da li sam za obradu Ugovora plaćao ikakvu naknadu. Prilikom potpisivanja tog Ugovora nije imao nejasnoća i za njega su tada uvjeti toga Ugovora odgovarali. Nije mogao pregovarati o odredbama toga Ugovora te mu je u jednom trenutku rata sa početnog iznosa od 4.500 kn došla na iznos od 6.500 kn. I ranije sklapao ugovore o financijskom leasingu kod drugih banaka te su isti također bili vezani uz valutnu klauzulu.

Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao logičan , životan i uvjerljiv. Dakle iz istoga je razvidno da je namjena objekta leasinga bila isključivo u svrhe poslovanja tužitelja dakle ne u svojstvu potrošača.

13. Naime , prema odredbi čl. 3. toč. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: br. 79/07 i 125/07 dalje ZZP,) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i osoba koja nastupa u ime ili za račun trgovca.

14. Dakle predmetni Ugovor o financijskom leasingu je trgovački ugovor budući je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika leasinga dakle kao društva s ograničenom odgovornošću, koji je navedeni ugovor potpisao i ovjerio pečatom te tuženika kao davatelja leasinga.

15. Prema odredbi članka 10. st. 1. ZOO-a, tužitelj je u ispunjenju obveznog odnosa dužan postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika, a ta je razina pažnje potrebna i za sklapanje svakog ugovora kojim bi se regulirali obvezni odnosi tužitelja s trećim osobama. Za razliku od osobe koja obavlja gospodarsku djelatnost, fizičke su osobe dužne primijeniti pažnju dobrog domaćina, što je niži stupanj pažnje, u odnosu na koju se primjenjuju i odredbe o pravnoj zaštiti takvih osoba.

16. Slijedom navedenog, tužitelj, kao pravna osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost, ne uživa isti stupanj zaštite prava kao fizička osoba, pa se niti ne može pozivati na odluku kojom je odlučeno o kolektivnoj zaštiti prava fizičkih osoba.

17. Naime odredba članka 502.c ZPP-a, odnosi se na pravo udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, koja je kao tužitelj ovlaštena štiti interese građana. Ovo iz razloga što se tužbe radi kolektivne zaštite iz članka 501.a ZPP-a podnose radi zaštite zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, odnosno fizičkih osoba. Pema tome tužitelj se kao pravna osoba ne može pozivati na utvrđenja iz spora radi zaštite kolektivnih prava i interesa iz odredbe čl. 502.c ZPP-a, odnosno niti na činjenicu da se i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz takve tužbe, odnosno da će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Dakle kako je tužitelj kao trgovačko društvo sklopio Ugovor o leasingu s tuženikom, a svrha sklopljenog ugovora o leasingu u odnosu na tužitelja kao primatelja leasinga u smislu čl. 35. st. 1. ZL-a bilo je korištenje objekta leasinga (motornog vozila), proizlazi kako je isto bilo namjenjeno obavljanju njegove gospodarske djelatnosti a djelujući na tržištu u okviru svoje trgovačke djelatnosti, pa se stoga u odnosu na tužitelja (u ovom sporu) ne primjenjuju niti odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

18. Dakle u konkretnom slučaju ništetnost spornih odredbi može se isključivao razmatrati kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

Nadalje kriteriji od kojih ovisi novčana obveza na isplatu ugovornih kamata moraju biti određeni i mjerljivi. Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO-a propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je prema odredbi iz čl. 270. st. 1. ZOO-a ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

19. U smislu odredbe čl. 271. ZOO-a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a odredbom čl. 272. st. 1. ZOO-a propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

U odnosu na valutnu klauzulu

20. Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti te se u tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Prema tome, sama činjenica što su stranke ugovorile valutnu klauzulu tako što su tužiteljevo ispunjenje novčane obveze odredile tako da je tužitelj dužan plaćati kunsku protuvrijednost obroka nakande za leasing (3.098,52 CHF) u kunskoj protuvrijednosti koristeći prodajni tečaj CHF za devize OTP Banke d.d. na dan plaćanja, ne predstavlja ništetnost te ugovorne odredbe. Nadalje, budući da je izbor strane valute na ugovarateljima, tužitelj je sukladno odredbi čl. 10. st. 2. ZOO-a u vrijeme sklapanja ugovora o leasingu odnosno u vrijeme pregovaranja radi sklapanja tog ugovora bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka te je imao mogućnost pregovarati s tuženikom oko sklapanja valutne klauzule prema kojoj bi se visine njegove novčane obveze izračunala prema tečaju valute Republike Hrvatske u odnosu na neku drugu stranu valutu (osim CHF). Naime , valutna klauzula je instrument zaštite kojim se iznos neke ugovorene veličine veže uz tečaj strane valute, te je riječ o institutu koji je opće prihvaćen od svih subjekta i njegovo je ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova a tužitelj je morao biti svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja valutne klauzule te uobičajenog rizika kod ugovaranja takvog pravnog posla jer se od njega, kao poslovnog subjekta, očekuje razumna mjera obaviještenosti, pažljivosti i opreza. Dakle sama odredba o valutnoj klauzuli predmtnog ugovora o leasingu je odrediva jer sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti.

U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu

Naime iz predmetnog Ugovora o leasingu proizlazi da su stranke ugovorile promjenjivu ugovornu kamatu, što predstavlja valjanu ugovornu odredbu kojom se definira cijena koju će korisnik leasinga platiti davatelju leasinga za odobreni leasing, odnosno da suglasno utvrđuju da su iznosi mjesečnih naknada obračunavaju i uskalđuju prema indeksu 3MO LIBOR CHF dakle vezani su uz kretanje tečaja tromjesečnog LIBOR-a.

Naime LIBOR (skraćeno od London Inter-Bank Offered Rate) predstavlja dnevnu referentnu kamatnu stopu po kojoj banke jedna drugoj nude novac za posuđivanje na londonskom međubankarskom tržištu.

Slijedom navedenog tuženik je imao pravo primijeniti odredbu čl. 5. Ugovora o leasingu obzirom su odredbe u tom dijelu jasne i razumljive te su bile, odnosno morale su biti, korisniku leasinga, koji je prilikom sklapanja ugovora bio dužan primijeniti pažnju dobrog gospodarstvenika u smislu odredbe čl. 10. ZOO-a. Prema tome navedena ugovorna odredba je jasna, a činidba je moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj: Pž-1556/2018 od 24. srpnja 2020. te Pž-157/24 od 3. travnja 2024. ).

Naime, promjenjiva kamatna stopa uvijek je vezana uz određeni kamatni rizik, odnosno rizik povećanja ili smanjenja kamatne stope. Prema tome, korisnik leasinga je prilikom potpisivanja ugovora o leasingu slobodnom voljom prihvatio takav rizik te mu je isti bio u cijelosti poznat a i sam zz tužitelja u svom iskazu navodi kako je i ranije sklapao ugovore o leasingu za svoje društvo a koji su bili vezani uz valutnu klauzulu. Također iz odredbe čl. 9. Ugovora leasingu razvidno je da je korisnik leasinga upućen u Opće uvjete koji su izričito navedeni u ugovoru kao njegov sastavni dio stoga je tužitelj potpisivanjem Ugovora o financijskom leasingu, kojeg su sastavni dio bili i Opći uvjeti, u cijelosti bio upoznat sa uvjetima poslovanja tuženika koje je svojim potpisivanjem i prihvatio. Dakle tužitelj je u trenutku zaključenja ugovora bio upoznat sa svim elementima izračuna najamnine za leasing i takva formulacija ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi jasno informira korisnika leasinga o čemu će ovisiti visina kamatne stope, i u konačnici sama visina iznosa mjesečne najamnine.

21. Dakle, prema ocjeni ovoga suda, sve odredbe predmetnog ugovora, te Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu jasne su i razumljive, te su određen i odredive te stoga sud nije u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a utvrdio da bi predmetne odredbe Ugovora od leasingu bile protivne Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, te je utvrđeno da je činidba koja proizlazi iz predmetnog ugovora sukladno odredbi čl. 269. ZOO-a u svezi čl. 272. ZOO-a bila moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

22. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa).

Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 4. prosinca 2020. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 2. studenog 2020., 6. prosinca 2020. i 3. lipnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr.9/1 Tarife) što uvećano za PDV (Tbr. 46 Tarife), ukupno iznosi 1.250,00 eura kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

Na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tuženiku su dosuđene i zatezne kamate od presuđenja do isplate kako je i zatražio u odgovoru na tužbu.

Tuženiku nije priznat trošak sastav podneska od 2. siječnja 2019., 30. listopada 2020. i 30. prosinca 2021. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka te se u istima ponavljanu već prethodno izneseni navodi, stoga je u navedenom dijelu troška zahtjev tuženika odbijen.

Zagreb, 7. srpnja 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.