Gzz-20/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. b d.d. S., koju zastupa I. S., protiv tužene E. O. iz D., radi isplate duga sa tekućeg računa, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske protiv odbijajućeg dijela presude Županijskog suda u Sisku od 30. lipnja 1997. godine broj Gž-358/97 kojom je u odbijajućem dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Dvoru od 21. travnja 1997. godine broj P-9/97, u sjednici održanoj dana 20. siječnja 1999. godine,
Legislator headnote
AI generatedGzz-20/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Niži sudovi odbili su ovaj zahtjev tužiteljice pozivom na odredbu čl. 137. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94 - dalje ZOO), jer smatraju da je došlo do djelomične nemogućnosti ispunjenja obveze.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzz 20/1998-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. b d.d. S., koju zastupa I. S., protiv tužene E. O. iz D., radi isplate duga sa tekućeg računa, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske protiv odbijajućeg dijela presude Županijskog suda u Sisku od 30. lipnja 1997. godine broj Gž-358/97 kojom je u odbijajućem dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Dvoru od 21. travnja 1997. godine broj P-9/97, u sjednici održanoj dana 20. siječnja 1999. godine,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika i ukida presuda Županijskog suda u Sisku od 30. lipnja 1997. godine broj Gž-358/97 i presuda Općinskog suda u Dvoru od 21. travnja 1997. godine broj P-9/97 u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kao i u odluci o parničnom trošku (toč. II i III izreke) i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:
"I. Rješenje o ovrsi broj I-439/93 od 17.12.1996. godine održava se djelomično na pravnoj snazi.
Tužena E.O. dužna je platiti tužitelju S. b. d.d. S. glavnicu od 11,17 kuna, te zakonske zatezne kamate na ovaj iznos od dana dospijeća duga pa do 24.6.1991. godine, te od dana 8.8.1995. godine do konačne isplate duga.
II. U ostalom dijelu rješenje o ovrsi broj I-439/93 ukida se a tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."
Protiv dijela presude suda prvog i drugog stupnja kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i predložio da se obje presude u tom dijelu ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za ispunjenje novčane obveze tuženice (korisnika tekućeg računa) zbog prekoračenja salda tekućeg računa, te zahtjev za plaćanje zateznih kamata zbog zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze.
Sporan je samo dio tužbenog zahtjeva za plaćanje zateznih kamata za razdoblje od 24.lipnja 1991. godine do 8. kolovoza 1995. godine.
Niži sudovi odbili su ovaj zahtjev tužiteljice pozivom na odredbu čl. 137. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94 - dalje ZOO), jer smatraju da je došlo do djelomične nemogućnosti ispunjenja obveze.
Pravni pristup nižih sudova je pogrešan, jer se u predmetu spora radi o novčanoj obvezi tuženice pa se ne može raditi o nemogućnosti ispunjenja obveze, već se radi o posljedicama koje nastupaju zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze dužnika (zakašnjenje dužnika).
Zakašnjenje dužnika u ispunjenju novčane obveze reguliraju odredbe čl. 324., čl. 277. st. 1. i čl. 278. ZOO.
Odredba čl. 324. st. 1. ZOO propisuje objektivno zakašnjenje dužnika, jer ne traži dužnikovu krivnju za zakašnjenje, a što znači da je dužnik u zakašnjenju čim ne ispuni dospjelu novčanu obvezu i vjerovniku po odredbi čl. 277. st. 1. i čl. 278. ZOO pripada pravo na zatezne kamate.
Zbog navedenog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u postupku nisu utvrđene odlučne okolnosti za primjenu odredbe čl. 324., čl. 277. st. 1. i čl. 278. ZOO jer u postupku treba utvrditi dan dospjeća obveze tuženice a po potrebi i ostale odlučne okolnosti, a u skladu sa odredbama ugovora koji je zaključen između stranaka.
Zbog navedenih razloga, a temeljem odredbe čl. 395. st. 2. i čl. 408. ZPP zahtjev za zaštitu zakonitosti je prihvaćen i odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 20. siječnja 1999. godine
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.