Criminal investigation request dismissed due to lack of reasonable suspicion regarding abuse of power.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by several defendants against a lower court's decision to initiate a criminal investigation. The first-instance court had ordered an investigation for abuse of power based on a victim's complaint and unanalyzed documents, but the Supreme Court found no reasonable suspicion. The court ruled that the prosecution failed to substantiate claims of collusion or false reporting, noting that the defendants acted according to law to protect children's interests and that the victim's emotional instability was well-documented by multiple experts.
Legislator headnote
AI generatedčl. 187. st. 1. ZKP; Temeljni preduvjet za provođenje istrage je postojanje osnovane sumnje koja upućuje na počinjenje kaznenog djela, a takva sumnja ovdje nije postojala jer je prvostupanjski sud nabrajao dokaze bez stvarne analize njihovog sadržaja i iznesenja konkretnih razloga.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž-168/00-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću – sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. K. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbama okrivljenih G. G. i dr., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. studenog 2000. br. Kio-92/00 (Kv-666/00), u sjednici održanoj dana 28. veljače 2002. godine
r i j e š i o j e:
Prihvaćaju se žalbe okr. G.G., V.F.-Š. i M.L. kao osnovane, a povodom tih žalbi, u odnosu na okr. K.M., po službenoj dužnosti, preinačuje se rješenje suda prvog stupnja na način da se istražni zahtjev oštećenice kao tužiteljice I.L. od 10. veljače 2000. godine, odbija.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 190. st. 3. ZKP, u povodu neslaganja istražnog suca sa zahtjevom oštećenice kao tužiteljice I.L., određeno je provođenje istrage protiv okr. K.M.i G.G. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 2. KZ, protiv okr. V.F.-Š. zbog kaznenog djela pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 2. KZ u svezi čl. 38. KZ, te protiv okr. M.L. zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 2. u svezi čl. 37. KZ.
Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli okr. G.G., V.F.-Š. i M.L. s prijedlozima, da se pobijano rješenje preinači i istražni zahtjev oštećenice kao tužiteljice odbije.
Žalbe su osnovane, a kako su razlozi zbog kojih je ovaj sud prihvatio žalbe navedenih okrivljenika od koristi i za okr. K.M. koji nije podnio žalbu, to je po službenoj dužnosti u odnosu na tog okrivljenika postupljeno kao da postoji i njegova žalba, sukladno čl. 383. ZKP.
Temeljni preduvjet za provođenje istrage protiv određene osobe je, da postoji osnovana sumnja koja upućuje da je ta osoba počinila određeno kazneno djelo, sukladno odredbi čl. 187. st. 1. ZKP, a koja se mora odnositi na sva subjektivna i objektivna obilježja tog kaznenog djela.
Međutim, suprotno stajalištu suda prvog stupnja, takova sumnja ovdje ne postoji.
Dapače, osim što prvostupanjski sud samo nabraja dokumente i izvješća iz spisa predmeta koja se odnose na inkriminirano razdoblje (svibanj 1998. do lipnja 1999.) kao dokaze kojima opravdava donošenje pobijanog rješenja, bez da stvarno analizira njihov sadržaj i iznese konkretne razloge iz kojih nalazi postojanje osnovane sumnje o učinu kaznenih djela koja se okrivljenicima stavljaju na teret, on nabraja i one dokaze koji se na okrivljenike i inkriminirano razdoblje uopće ne odnose, pa tako i na one iz 1996. godine, dajući pri tomu sasvim paušalnu i neargumentiranu ocjenu “da cjelokupno postupanje i poduzete radnje od strane I-okrivljenika do IV-okrivljenika za sada čine osnovanu sumnju da su oni na način pobliže opisan u istražnom zahtjevu i izreci rješenja počinili terećena kaznena djela”.
Tako sud prvog stupnja nije uopće obrazložio iz kojih to konkretnih dokaza proizlazi, da bi okr. Mladen Lončar nagovarao odnosno utjecao na okr. V.F.-Š. da ista donese određena mišljenja za vrijeme dok je ona obnašala dužnost nadzora u obitelji I. i M.L., iz čega proizlazi da su ta izvješća lažna i tendenciozna, na koji je to način on utjecao da okrivljenici K.M. i G.G. samovoljno i bez konzultacije sa stručnim timom izaberu dr. V.F.-Š. za osobu koja će biti vršitelj nadzora nad roditeljskim pravom u obitelji L. te iz kojih dokaza proizlazi, da su svi oni djelovali s ciljem, da se preko tako izmijenjene odluke o vršenju nadzora i podnošenja kaznene prijave protiv oštećenice istoj u konačnici oduzme roditeljsko pravo i tako utječe na Općinski sud u Zagrebu koji vodi brakorazvodnu parnicu između I.L. i okr. M.L., da i taj sud izmijeni odluku o čuvanju i odgoju mldb. I. u korist oca, okr. M.L.
Naprotiv, iz izvješća, zapisnika i medicinske dokumentacije na koju se sud prvog stupnja poziva a koja se odnosi na inkriminirano razdoblje kao i obrana okrivljenih koje su oni iznijeli pred istražnim sucem (osim okr. K.M. koji obranu nije iznosio) a koje se ne mogu otkloniti proizlazi, da su okr. K.M. kao voditelj Centra za socijalnu skrb – Ured T. i okr. G.G. na osoba, nakon provedenog postupka donijeli rješenje ur. br. 2207-51-05 od 18. kao struč
svibnja 1998. godine o postavljanju dr. V.F.-Š. za vršitelja nadzora roditeljskog prava u obitelji mldb. I.L. i da su, kao i do tada, kod izbora osobe patronažera postupali po svom diskrecijskom pravu koje u ničemu nisu zloupotrijebili niti prekoračili.
Naime, ovaj sud doista ne nalazi ni jedan podatak u spisu predmeta iz kojeg bi proizlazilo, da su ovi okrivljenici donoseći navedeno rješenje postupali na drugačiji način od onog na koji su u istom predmetu već do tada postupali u dva navrata, i to kada su prvi put donijeli rješenje o određivanju nadzora nad izvršenjem roditeljskog prava I. i M.L. u siječnju 1997. i kada je za vršenje nadzora imenovana dipl. soc. radnica V.L. i drugi put, kada je to rješenje izmijenjeno i za vršitelja nadzora imenovana dipl. soc. radnica R.Z. u prosincu 1997. time, da su obje o svom radu Centru za socijalnu skrb podnosile pisana izvješća kao što ih je podnosila i dr. V.F.-Š. To pak, što se ta izvješća sadržajno razlikuju sasvim je razumljivo, s obzirom na različita iskustva, poteškoće ili zapažanja do kojih su pojedinačno svaka od njih u obnašanju svoje dužnosti patronažera dolazile, pa jedino u tom kontekstu i treba promatrati izvješća dr. V.F.-Š. a ne kao neistinita i tendenciozna, navodno sačinjena pod sugestijom okr. M.L. samo zato, što oštećenica kao tužiteljica sa istima nije bila zadovoljna povezujući to, bez
ikakovog valjanog osnova, sa kasnijom profesionalnom suradnjom dr. V.F.-Š. i okr. M.L. (na sasvim drugom projektu).
Dapače, iz spisa predmeta proizlazi, da je u tim slučajevima do smjene u osobi patronažera dolazilo na vlastiti zahtjev, u situaciji kada je obnašanje te dužnosti postalo nemoguće upravo zato što su stranke bile prezahtjevne, samo što je to sada, kada je riječ o dr. V.F.-Š., u još drastičnijem obliku od strane oštećenice kao tužiteljice došlo do izražaja pa je to onda, u konačnici i rezultiralo razrješenjem dr. V.F.-Š. od dužnosti patronažera u lipnju 1999. godine.
Nadalje, nema nikakovog dokaza za sumnju da su okrivljenici K.M. i G.G. kod podnošenja kaznene prijave u svibnju 1999. protiv oštećenice kao tužiteljice zbog sumnje na učin kaznenog djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta, zlouporabili svoje ovlasti i postupali sa ciljem da povrijede njezina subjektivna prava i time joj prouzroče štetu u vidu gubitka roditeljskog prava i donošenja za nju nepovoljnijih sudskih odluka u parnici razvoda braka. Naprotiv, sve ukazuje da su okrivljenici samo postupali sukladno zakonu, pri tome se isključivo rukovodeći interesima službe, jer bi se inače, u protivnom, doveo u pitanje smisao ovlasti Centra i potreba za poduzimanjem mjera obiteljsko-pravne zaštite, na što se s pravom upozorava u žalbi okr. G.G. Ovo i neovisno o tomu, što je ta kaznena prijava kasnije odbačena.
Osim toga, podnošenju kaznene prijave od strane ovih okrivljenika nisu prethodila samo izvješća dr. V.F.-Š. niti samo medicinska dokumentacija izdana od strane prof. dr. D.K.- H. iz KBC D., već su okrivljenici raspolagali sa obimnom medicinskom dokumentacijom izdanom i od drugih medicinskih stručnjaka različitih profila i iz različitih medicinskih ustanova (npr. iz K. bolnice i iz S.-a) i iz koje se, bez iznimke, ukazuje na značajno narušenu emocionalnu stabilnost mldb. I.L. te preporuča njegov psihoterapijski tretman, pa to onda u ničemu nije suprotno prije spomenutim izvješćima dr. V.F.-Š. kao patronažera, odnosno medicinskoj dokumentaciji prof. dr. H. kao što se to neutemeljeno tvrdi u zahtjevu i pobijanom rješenju.
Slijedom svega naprijed izloženog, a jer iz podataka u spisu predmeta ne proizlazi osnovana sumnja da su okrivljenici K.M. i G.G. pri donošenju rješenja o izboru dr. V.F.-Š. za vršitelja nadzora nad izvršenjem roditeljskog prava u obitelji Lončar, postupali pod utjecajem okr. M.L., pa time, kao i podnošenjem kaznene prijave protiv oštećenice, kao odgovorne osobe u Centru za socijalnu skrb, Ured T., zlouporabili svoje ovlasti odnosno, da im je u tome podnošenjem neistinitih i tendencioznih izvješća pomogla dr. V.F.-Š., a okr. M.L. ih sve, na takove njihove radnje poticao, trebalo je žalbe okrivljenih prihvatiti a povodom tih žalbi po službenoj dužnosti u odnosu na okr. K.M., riješiti kao u izreci ovog rješenja, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.
U Zagrebu, 28. veljače 2002.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Jasmina Dolmagić, v. r.
Katica Jelić, v. r.