I Kž-2/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-2/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Senke Klarić-Baranović i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i višeg savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Đ. S., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 20. listopada 1998. godine broj K-7/93, u sjednici održanoj 9. siječnja 2001. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragana Novosela,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

II. Uslijed odluke pod I. žalba opt. Đ.S. za sada je bespredmetna.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku, presudom od 20. listopada 1998. godine broj K-7/93 proglasio je krivim opt. Đ.S. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva na mah iz čl. 36. KZRH i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 45. OKZRH uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 31. prosinca 1991. godine do 2. siječnja 1992. godine.

Na temelju čl. 64. OKZRH optuženiku se oduzima pištolj marke Mauser, cal. 7,65 mm sa okvirom i pet metaka.

Na temelju čl. 90. st 4. u svezi čl. 87. st. 1. i 2. toč. 1.-6. ZKP/93 optuženik se oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka i isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik se žali po branitelju S.Š., odvjetniku iz Đ., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne uvjetna osuda odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 31. ožujka 1999. godine broj DOKŽ-267/99 predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika za sada bespredmetna.

Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93 međutim, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se ustvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nalazeći da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da bi se radilo o ubojstvu na mah.

Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka međutim, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno. Naime, zaključujući da je kritične zgode optuženik postupao na mah, doveden u stanje jake razdraženosti teškim vrijeđanjem oštećenice, sud prvog stupnja to teško vrijeđanje od strane oštećenice nalazi u izazivanju dvije incidentne situacije toga dana.

Prva provokacija je bila nakon optuženikova povratka sa sprovoda, kada ga je pitala da li se naljubio, nakon čega on odlazi J.B., gdje se sa društvom kartao, iako je bila Stara godina, što sve nije sporno. Radi se o ženi za koju je optuženik u obrani na glavnoj raspravi dana 18. lipnja 1998. godine naveo da s njom sada živi u izvanbračnoj zajednici, kako to opravdano ukazuje državni odvjetnik, iako je optuženik to kasnije porekao bez uvjerljivog obrazloženja promjene iskaza.

Drugu provokaciju od strane oštećenice sud prvog stupnja nalazi u ostavljanju mljekarske kante pred kućom J.B., nakon čega optuženik odlazi kući s namjerom da konflikt s oštećenicom nastavi.

Međutim, s obzirom da je optuženik bio u dugogodišnjem konfliktom sa suprugom, alkoholičarkom, da su živjeli u poremećenim bračnim odnosima zbog tog poroka i njezine ljubomore, u pravu je državni odvjetnik kada dovodi u sumnju zaključak suda prvog stupnja da se radilo o iznimnom ekscesu uslijed kojeg bi optuženik objektivno bio doveden u stanje jake razdraženosti. Takvo stanje treba u cijelosti postojati objektivno, a ne zbog subjektivnih svojstava optuženika, koje je našao psihijatrijski vještak. Iz nalaza i mišljenja dr. N.M. proizlazi da je kod optuženika došlo do pada psihičkih funkcija starenjem, te životom sa suprugom, alkoholičarkom, zbog dugotrajnih i učestalih konflikata s njom, zbog njezine ljubomore. Sve to, uz subjektivni doživljaj teškog vrijeđanja, kako navodi vještak, kritičnog dana je uzrokovalo da je optuženik bio u stanju povišenog afekta, stanju jake razdraženosti.

Međutim, pod pojmom "razdraženo stanje" ne može se uzimati stanje u koje netko može zapasti zbog svoje preosjetljivosti i zbog neznatnog povoda, već treba imati u vidu takvo stanje kod prosječno emocionalno stabilnih osoba.

Prosječna osoba optuženikovih godina, koja nema navedena psihička oštećenja uslijed starenja i načina života, postupila bi na drugi način, kako to navodi psihijatrijski vještak u svom nalazu. Dakle, sve upućuje na upitnost zaključka da se radilo o jakoj razdraženosti uslijed iznimnog ekscesa oštećenice prije počinjenja djela, već naprotiv o stalnom afektu koji traje dulje vremena i koji nije bio pojačan teškim vrijeđanjem optuženika, jer takvo stanje treba u cijelosti postojati objektivno. Između povoda za nastupanje razdraženosti i stupnja razdraženosti mora postojati stanoviti razmjer i ono se mora prosuđivati po objektivnim mjerilima, a ne sa stajališta preosjetljivosti počinitelja, kako je prethodno rečeno.

Međutim, i kada bi se prihvatilo da je oštećenica kritičnog dana napravila izniman eksces, opravdano državni odvjetnik u žalbi ukazuje i na činjenicu da je optuženik često provodio vrijeme s J.B., da joj je redovno obrađivao zemlju, čime dovodi u sumnju i da li je optuženik u stanje jake razdraženosti doveden i bez svoje krivnje odnosno isključivo krivnjom oštećenice pa da bi se moglo govoriti o postupanju na mah.

Stoga će sud u ponovljenom postupku prije svega nedvojbeno utvrditi sve ove odlučne činjenice koje su prethodile događaju, kao i one u vezi s načinom na koji se događaj dogodio, provodeći sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, po prijedlozima stranaka, kao i one za koje po službenoj dužnosti odluči da ih je potrebno izvesti, prije svega eventualno novo psihijatrijsko vještačenje, nakon čega će ocjenom svih provedenih dokaza donijeti novu i zakonitu odluku.

Iz svih iznesenih razloga, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika zbog čega je žalba optuženika bespredmetna, iako je potrebno istaknuti da se u njoj pledira na počinjenje kaznenog djela ubojstva na mah, a ne kaznenog djela ubojstva, što je u pobijanoj presudi i prihvaćeno, pa zapravo nije razvidno zbog čega se optuženik žali, osim zbog odluke o kazni.

Stoga je na temelju čl. 388. st. 1. i 3. ZKP/96 odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. siječnja 2001. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.