Rev-584/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 584/1997-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

i

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. i Z. Š., oboje iz Z., koje zastupa D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. R. iz G., koga zastupa N. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja očinstva i uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. prosinca 1995. godine br. Gž2-24/95-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. listopada 1994. godine br. P2-1492/80, u sjednici održanoj dana 21. svibnja 1997. godine,

p r e s u d i o j e:

U odnosu na odluke nižestupanjskih sudova kojima je utvrđeno da je tuženik M.R. otac mlt. D.Š. koga je 1976. godine rodila tužiteljica Z.Š. (toč. I. prvostupanjske presude) kao i u odnosu na odluku sudova o visini novčanog doprinosa tuženika za uzdržavanje mlt. tužitelja do 8. kolovoza 1994. godine, revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Ukidaju se odluke nižestupanjskh sudova u dijelu o plaćanju doprinosa za uzdržavanje tužitelja za vrijeme od 8. kolovoza 1994. godine pa dalje, kao i odluka o troškovima spora i u tom dijelu predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom pod I. koja je potvrđena pobijanom odlukom utvrđeno je da je tuženik otac mlt., sada punoljetnog D.Š. koga je dana ... 1976. godine rodila majka Z.Š., a odlukom pod II. naloženo je tuženiku da za uzdržavanje tužitelja od 25. vevljače 1977. do 14. listopada 1994. godine plati ukupan novčani iznos od 4.846,12 kn sa odgovarajućom kamatom, a zatim od 15. listopada 1994. godine pa dalje 70% od minimalne plaće u Republici Hrvatskoj, dok je dio zahtjeva tužbe iznad prihvaćenih iznosa odbijen. Pobijanom odlukom korigirana je stopa zatezne kamate na način kako je to pobliže navedeno u točki II. te odluke.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Revizijski razlozi svode se na ponavljanje žalbenih navoda da je s obzirom na protek vremena svjedoke trebalo ponovno saslušati da je zbog nedostatnog podatka o vjerojatnosti očinstva od svega 70,94% trebalo prihvatiti njegov prijedlog za provođenje antropološkog vještačenja i konačno revident tvrdi da je M.M. posvjedočio da je u kritično vrijeme začeća mlt. tužitelja imao spolne odnose sa njegovom majkom. Nadalje, tuženik smatra da je s obzirom na nastup punoljetnosti tužitelja trebalo saslušati i nema podataka da se D. nalazi na školovanju, u čemu i vidi osnovanost izjavljene revizije.

U postupku je vješačenjem nasljednih krvnih osebina (l. 24) utvrđeno da se tuženik ne može isključiti od očinstva mlt. D.Š. Analizom tkivnih gena sustava HLA tuženik se ne može isključiti očinstva mlt. tužitelja i vjerojatnost očinstva je 70,94% (l. 66-71). Nalazom i mišljenjem Centra za tipizaciju tkiva od 10. lipnja 1988. godine vjerojatnost da je tuženik biološki otac tužitelja utvrđena je sa 96,50%, što je vrlo vjerojatno očinstvo. Kada se pored tih, za ovaj spor i važnih činjenčnih utvrđenja, imaju u vidu i iskazi svjedoka koji su blisku i intimnu vezu majke mlt. tužitelja i tuženika posvjedočili, te tvrdnje same tužiteljice i neporicanje tuženika da je sa majkom mlt. tužitelja u listopadu i studenom 1976. godine održao spolne odnose i kad prema utvrđenjima sudova takav intimni odnos između majke i drugih muškaraca u to vrijeme nije postojao, tada i po mišljenju ovog revizijskog suda proizlazi da su sudovi uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava osnovano zahtjev tužbe prihvatili na utvrđenje da je tuženik otac mlt. D.Š.

S obzirom na istaknute razloge, suprotno mišljenju tuženika neizvođenje i dokaza antropološkog vještačenja kraj već spomenutih činjeničnih utvrđenja i relativno visokog stupnja vjerojatnosti njegova očinstva, nema značenje bitne povrede postupka i zbog toga pravilnost i zakonitost donesenih odluka nije dovedena u pitanje. Tuženik nije izričito osporio visinu doprinosa za uzdržavanje tužitelja, koja je i po mišljenju ovog suda realna i sukladna materijalnim prilikama roditelja i potrebama djeteta tužiteljeva uzrasta, do nastupa njegove punoljetnosti, što s obzirom na relativan nizak doprinos ne ugrožava stanje u obitelji tuženika i njega osobno kao vlasnika ugostiteljske radnje, zbog čega se revizija tuženika u tom dijelu ne ukazuje osnovanom (čl. 393. ZPP).

Međutim, kraj činjenice da je mlt. D.Š. dana 8. kolovoza 1994. godine postao punoljetan (prije zaključenja glavne rasprave) i da u spisu nema podataka da li se tužitelj nakon nastupa punoljetnosti nalazi na redovitom školovanju (čl. 238. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima), na što je tuženik u žalbi i u reviziji upozorio proilazi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava u tom dijelu činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nije bilo uvjeta za mogućnost preinake presuda, zbog čega je odluke sudova u tom dijelu kao i u odluci o troškovima spora trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 21. svibnja 1997. godine,

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.