I Kr-831/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-831/10-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog E. S. zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublaženje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Križevcima od 30. studenog 2010. godine, br. K-11/10 (Kv-83/10-6), u sjednici održanoj dana 25. siječnja 2011. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev osuđenog E. S. za izvanredno ublaženje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Križevcima od 30. studenog 2010. godine, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Koprivnici broj Kž-193/10 od 7. srpnja 2010. godine, osuđen je E. S. zbog kaznenih djela iz čl. 99. st. 4. i dr. Kaznenog zakona na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Istom presudom optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje kroz vrijeme od jedne godine.

Osuđenik se nalazio na izdržavanju kazne do 18. lipnja 2011. godine.

Osuđenik je 7. i 11. studenog 2010. godine podnio podneske koje je sud smatrao zahtjevom za izvanredno ublažavanje kazne, navodeći u svome zahtjevu da on u Bosni i Hercegovini, za razliku od Republike Hrvatske gdje posjeduje kuću u K., ne posjeduje bilo kakvu imovinu i kako mu je izrečena mjera protjerivanja stranca iz zemlje da će time „biti bačen na ulicu“. Stoga predlaže da se mjera protjerivanja stranca iz zemlje ukine.

Sud prvog stupnja, dostavljajući spis predmeta sa zahtjevom osuđenika, predložio je da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublaženje kazne odbije, a negativan je i prijedlog Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, u odnosu na podneseni zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne uopće ne postoje uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka kada je u pitanju sigurnosna mjera. Odredba čl. 414. Zakona o kaznenom postupku propisuje da je ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao, iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. Dakle ovim izvanrednim pravnim lijekom može se zahtijevati samo ublažavanje pravomoćno izrečene kazne, a ne i sigurnosne mjere, zbog čega zahtjev osuđenika nije osnovan.

Stoga je, temeljem odredbe čl. 416. st. 6. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 25. siječnja 2011. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v. r.

Ranko Marijan, v.r.